mr. Semir Osmanagic Fakultet politickih nauka Univerzitet u Sarajevu Doktorska disertacija na temu: CIVILIZACIJA MAJA Dodatak: Komparativna analiza ne-tehnološke civilizacije Maja sa tehnološkom Zapadnom civilizacijom Houston, SAD, 2005. Siže Šta je to što ovom rukopisu daje težinu doktorske disertacije? - Prvo, ova teza je rezultat originalnog autorovog istraživanja. - Drugo, kroz naslov disertacije postavljena je hipoteza da su Maje civilizacija. Ta ce se hipoteza dokazati primjenom opšteprihvacene naucne metodologije. - Trece, ovoj tezi je cilj da predstavlja originalni naucni doprinos fondu znanja o kulturi Maja. Kao poseban dodatak disertaciji izvrsena je komparativna analiza izmedju Zapadne civilizacije i civilizacije Maja. Autor je u tu svrhu ustanovio setove primarnih i sekundarnih komparativnih parametara. Nije zabilježena naucna referenca koja bi mogla biti uzor ovoj pionirskoj analizi. Doktorska disertacija u sebi nosi nekoliko novina u odnosu na oficijelno sankcionirana znanja o kulturi Maja: - Maje se uspostavljaju kao civilizacija, za razliku od pristupa Majama kao "indijanskim plemenima" ili "neolitskoj kulturi" - Negira se postojanje civilizacije Maja nakon X stoljeca i uvriježene teze o "nastavku i deklinaciji civilizacije na Yukatanu nakon X stoljeca"; - Kroz ubjedljive primjere akusticnog inžinjeringa, astroarheologije i tehnologije kvarcnih lubanja ustanovljava se teza o Majama kao civilizaciji koja je imala nacina da rijesi složene tehnicke probleme; - Pomjeranjem pojave Maja dublje u prošlost ovaj rukopis ima intenciju da mijenja redoslijed pojavljivanja ostalih kultura na centralnoamerickom tlu; izmedu ostalih, tvrdnja da su Zapoteci ili Olmeci (zavisno od autora) bili majka civilizacija svih ostalih kultura kao sto su Maje, Tolteci ili Miksteci više nema uporište. Maje, putem novih arheoloških dokaza, postaju najstarija civilizacija regiona. Pisanje ove doktorske disertacije predstavlja izazov: izlazi se na put na kome uzora nema, a jedina vodilja je neutralnost naucnog instrumentarija. CIVILIZACIJA MAJA Dodatak: Komparativna analiza ne-tehnološke civilizacije Maja sa tehnološkom Zapadnom civilizacijom Sadržaj 1. Uvod 2. Metodološki pristup i naucni instrumentarij 2.1. Klasicne naucne metode 2.1.1. Historijska metoda - dinamicni i revizionisticki koncept 2.1.1.1.Heurizam 2.1.1.2.Kriticki pristup 2.1.1.3.Sinteza 2.1.2. Antropološka metoda 2.1.2.1.Fizicka antropologija 2.1.2.2.Kulturna antropologija 2.1.2.3.Arheologija 2.1.2.4.Jezicna antropologija 2.1.3. Komparativna metoda 2.1.3.1.Deskriptivan pristup 2.1.3.2.Preskriptivan pristup 2.1.4. Empirijska analiza 2.1.4.1.Induktivna logika 2.1.4.2.Deduktivno zakljucivanje 2.1.5. Case study metoda 2.2. Nove naucne discipline 2.2.1. Akusticna arheologija 2.2.2. Arheoastronomija 2.2.3. Radiokarbonska metoda 3. Tradicionalno shvatanje i predrasude o civilizaciji Maja kao "neolitskoj kulturi" 3.1. Ritual žrtvovanja - izmedu stvarnosti i simbolizma 4. Kriteriji civilizacije 4.1. Definicije civilizacije 4.2. Mjera civilizacije 4.2.1. Dostignuti nivo znanja 4.2.2. Nacin zivota 5. Elementi civilizacije Maja 5.1. Polazne pretpostavke 5.2. Teritorijalni i vremenski okvir 5.3. Case Study - Primjeri izabranih gradova Maja 5.3.1. Copan (Santa Ana, Honduras) 5.3.2. Tikal (Peten, Guatemala) 5.3.3. Palenque (Chiapas, Meksiko) 5.3.4. Yaxchilan (Chiapas, Meksiko) 5.3.5. Bonampak (Lakandon rezervat, Meksiko) 5.3.6. Uxmal (Yucatan, Meksiko) 5.3.7. Sayil (Yucatan, Meksiko) 5.3.8. Oxkintok (Yucatan, Mexico) 5.3.9. Loltun (Yucatan, Meksiko) 5.3.10. Calcehtok (Yucatan, Meksiko) 5.3.11. Kabah (Yukatan, Meksiko) 5.3.12. Labna (Yukatan, Meksiko) 5.3.13. Xlapak (Yukatan, Meksiko) 5.3.14. Izamal (Yukatan, Meksiko) 5.3.15. Chichen Itza (Yukatan, Meksiko) 5.3.16. Ek-Balam (Yucatan, Meksiko) 5.3.17. Mayapan (Yukatan, Meksiko) 5.3.18. Acanceh (Yukatan, Meksiko) 5.3.19. Coba (Yucatan, Meksiko) 5.3.20. Quirigua (Guatemala) 5.3.21. Lamanai (Belize) 5.3.22. Tazumal (Salvador) 5.3.23. Tulum (Quintana Roo, Meksiko) 5.4. Elementi razvijene ne-tehnološke civilizacije Maja 5.4.1. Arhitektura Maja: kreativnost i originalnost 5.4.1.1.Ceremonijalne platforme 5.4.1.2.Hramovi 5.4.1.3.Palace 5.4.1.4.Tornjevi 5.4.1.5.Piramide 5.4.1.6.Igrališta 5.4.1.7.Observatorije 5.4.1.8.Nadsvodni lukovi 5.4.1.9.Stele 5.4.1.10.Kuce 5.4.2. Napredna astronomska znanja 5.4.2.1 Venera 5.4.2.2.Sunce 5.4.2.3.Merkur, Jupiter, Mars, Saturn 5.4.2.4.Kretanje Solarnog sistema u Galaksiji 5.4.3. Racunanje vremena 5.4.3.1.Perfektni kosmicki i zemaljski kalendari 5.4.3.2.Tzolkin - kosmicka matrica 5.4.4. Matematicka znanja - unikatnost sistema racunanja 5.4.5. Hijeroglifi i piktoglifi - višeslojevno slikovno pismo 5.4.6. Primjeri akusticnog inžinjeringa u svijetu Maja 5.4.7. Igra sa loptom kao imitiranje kosmickih fenomena 5.4.8. Kompleksna uloga kamenih puteva u životu Maja 5.4.9. Svojstva perfektnih kristalnih lubanja Maja 5.4.10. Kodeksi - sacuvane knjige Maja 5.4.10.1.Madridski kodeks 5.4.10.2.Drezdenski kodeks 5.4.10.3.Pariški kodeks 5.4.10.4.Grolier kodeks 5.4.10.5.Praški kodeks (?) 6. DODATAK: Komparacija civilizacija: tehnološki Zapad - ne-tehnološke Maje 6.1. Set primarnih komparativnih parametara 6.1.1. Nivo znanja 6.1.2. Civilizacijski ciljevi 6.1.3. Mudrost 6.1.4. Ljubav kao model komunikacije 6.1.5. Harmonija s prirodom 6.1.6. Duhovnost 6.1.7. Umjetnost 6.2. Set sekundarnih komparativnih parametara 6.2.1. Teritorija 6.2.2. Demografski aspekt 6.2.3. Tehnologija 6.2.4. Politicko uredjenje (elitisticko vs. vladavina slobodnih ljudi) 6.2.5. Konflikti 6.2.5.1.Lokalni 6.2.5.2.Opšti 6.2.6. Astronomija 6.2.7. Arhitektura 6.2.8. Gradevinarstvo 6.2.9. Komunikacijska infrastruktura 6.2.10. Koncept racunanja vremena 6.2.11. Socijalna komponenta (odnos prema nezašticenima) 6.2.12. Obrazovanje 6.2.13. Zdravstvo 6.2.14. Vojna komponenta 6.2.15. Pismo 6.2.16. Raznolikost zanimanja 6.2.17. Standard 6.2.18. Ostalo 6.3. Rezultat komparativne analize 7. Zakljucci 8. Bibliografija 9. Index imena i pojmova 10. Spisak fotografija, ilustracija i tabela 10.1. Spisak fotografija 10.2. Spisak ilustracija 10.3. Spisak tabela 11. Pogovor 1. Uvod Pocetna poglavlja disertacije ce se fokusirati na primjenjeni metodološki pristup i naucni instrumentarij. Kako ce se vidjeti, kombinirat ce se dinamicni pristup klasicnim naucnim tehnikama, s jedne strane, sa rezultatima novih naucnih disciplina koje su postale nezaobilazni instrument u tumacenju dogadaja iz prošlosti, s druge strane. Trece poglavlje ce ukazati na tradicionalno shvatanje i predrasude o civilizaciji Maja kao "neolitskoj kulturi" sa svim pogubnim posljedicama koje su Maje svrstale medu, enciklopedijskim rjecnikom nazvanim, inferiorna "plemenska" društva. U cetvrtom poglavlju se utvrduje mjera civilizacije; koji su to kriteriji koji odreduju nivo civilizacije? Sa tako utvrdenom definicijom možemo se kvalifikovano pripremati i na komparaciju dvije civilizacije koja ce uslijediti. Peto poglavlje je empirijski i deskriptivno najobimnije, jer opisuje elemente civilizacije Maja na primjeru dvadeset tri grada koji se nalaze na lokacijama današnjih država Honduras, Guatemala, Meksiko, Salvador i Belize. Nakon toga su kao posebne cjeline obradena pojedina napredna znanja Maja i sve ono što ih je cinilo razvijenom civilizacijom. Nakon svih ovih razmatranja rukopis je spreman da u šestom poglavlju ("Dodatku") prede na komparaciju civilizacija. Prema teoriji evolucije društava, moderna civilizacija Zapada je ubjedljivo ispred svih dosadašnjih kultura i civilizacija. Glavni adut joj je tehnološka komponenta. Disertacija ce ustanoviti novu definiciju za odredivanje civilizacijskog nivoa te ce moci kvalifikovano da uporedi naprednu višemilenijsku civilizaciju Maja sa posljednjom fazom Zapadne civilizacije. Poredenjem osnovnih parametara koji utjecu na nivo razvijenosti jednog društva doci cemo i do odgovora na pitanja o civilizacijskom nivou Zapada i Maja. 2. Metodološki pristup i naucni instrumentarij U ovom poglavlju cemo izdvojiti osnovne naucne metode koje su primjenjene u dokazivanju teze. Rijec je o kombinaciji klasicnih naucnih metoda te pojedinih novih naucnih postupaka i tehnika koje su postale nezaobilazne kada je rijec o tumacenjima dogadaja iz prošlosti. 2.1. Klasicne naucne metode U ovom kontekstu odredenje "klasicna" nema prizvuk manje važne ili inferiorne u odnosu na "nove" naucne metode. Nasuprot, rijec je o nužnom postupku kada se analiziraju društva iz prošlosti i stoga su ove metode od iznimne važnosti. 2.1.1. Historijska metoda - dinamicni i revizionisticki koncept 2.1.1.1. Heurizam 2.1.1.2. Kriticki pristup 2.1.1.3. Sinteza Historija nije pasivna, nepromjenljiva niti "kataloški niz datuma". Dosada dominirajuci pristup historiji kao staticnom procesu u ovom ce radu biti zamijenjen dinamicnim konceptom historije. Interpretacije prošlosti se nece zadržati onakvim kakve to tradicionalno jesu, vec ce biti podvrgnute konstantom dijalogu sa sadasnjošcu. Tri su koncepta historijske metode: staticni, dinamicni i revizionisticki. Ova disertacija ce promovirati dinamicni i revizionisticki koncept historije kao primarni. Pokazacemo da je istraživanje civilizacije Maja beskrajan proces istraživanja novih izvora, materijala, dokaza i interpretacija. Covjek XXI stoljeca živi okružen promjenom; stoga se mora i naše videnje prošlosti mijenjati. Kako se naš nivo znanja podiže tako smo u mogucnosti da realnije sagledamo i razumijemo dostignuca društva Maja. Tri su glavne aktivnosti kod primjene historijskog metoda koje su našle mjesta u disertaciji: - heuristicke (potraga za izvorima materijala) - kriticke (procjena izvora, "historijska kritika") - sinteza (zakljucci heurizma i kritike) (1) Historija civilizacija jeste nauka, ali nije egzaktna nauka. Njeno polje nema univerzalno prihvacene tehnicke terminologije, izuzev nekih metodoloških termina. (2) Odsustvo tehnickih termina je slabost historije i rezultira djelomicnom nepreciznošcu. To ce imati i svog utjecaja i na ovu disertaciju, osobito kod komparativne kvantifikacije civilizacija Zapada i Maja. 2.1.2. Antropološka metoda 2.1.2.1. Fizicka antropologija 2.1.2.2. Kulturna antropologija 2.1.2.3. Arheologija 2.1.2.4. Jezicna antropologija U objašnjenju bilo koje civilizacije, antropologija je kljucna društvena nauka. Rijec je o "širokoj studiji civilizacije, koja objašnjava covjekove biološke i kulturne aspekte". (3) Pri tome, antropologija koristi cetiri metode: 1. Fizicku antropologiju (biološka evolucija, geneticko nasljedstvo, covjekova sposobnost prilagodavanja, fosilni ostaci) 2. Kulturnu antropologiju (kultura, etnocentrizam, kulturni aspekti jezika i komunikacija, odnosi medu pripadnicima društva, brak, socijalna kontrola, politicka organizacija, religija, polovi, itd.) 3. Arheologiju (trendovi u kulturnoj evoluciji, tehnike za pronalazak, odredivanje datuma i analizu materijala) 4. Jezicnu antropologiju (komunikacioni process, nejezicna komunikacija, struktura, funkcija i historija jezika i dijalekata) (3) Sve cetiri metode ce naci primjenu u analizi civilizacije Maja. 2.1.3. Komparativna metoda 2.1.3.1. Deskriptivan pristup 2.1.3.2. Preskriptivan pristup Komparativna metoda ce biti kljucna primjenjena metoda u poredenju civilizacija Zapada i Maja (Šesto poglavlje). Rijec je o sociološkoj metodi kojoj nedostaje tehnicka egzaktnost (kvantifikacija), ali koja otkriva empirijski odnos dvije cjeline, dva društva i stoga je neophodna u ovoj analizi. Komparativnom metodom cemo doci i do ciljeva koji ce proisteci iz ove studije: da bolje razumijemo vlastitu civilizaciju i naucimo razlicite nacine rješavanja izazova pred kojima se nalazimo. Autorov pristup tokom ove analize ce biti dvojak: deskriptivan (neutralna deskripcija društvenih varijabli obje civilizacije) i preskriptivan (pro-aktivan pristup u tumacenju dostignutog civilizacijskog nivoa razlicitih društvenih varijabli). 2.1.4. Empirijska analiza 2.1.4.1. Induktivna logika 2.1.4.2. Deduktivno zakljucivanje Empirijsko istraživanje ce biti inkorporirano u ovom rukopisu i koristice direktnu autorovu observaciju kao test realiteta (osobito Peto poglavlje). Pri tome autor posjecuje desetine drevnih gradova civilizacije Maja na Centralnoamerickom prostoru Meksika, Hondurasa, Guatemale, Belizea i Salvadora. Dvije se metode ispreplicu i dopunjavaju prilikom iskustvene analize: induktivna logika (zakljucci su formulirani na osnovu pojedinacnih observacija), te deduktivno zakljucivanje (globalni set zakljucaka je bio poznat prije negoli je dokazan na konkretnom primjeru). (4) 2.1.5. Case study metoda U nastojanju da se višestrukom kombinacijom socioloških metoda dodje do potpunijih i sveobuhvatnijih zakljucaka, upotrijebicemo i Case study metodu. Rijec je o korištenju konkretnih deskripcija pojedinacnih gradova Maja. Na taj nacin cemo formirati obilje informacija koje ce nam omoguciti da analitickom obradom i filtriranjem podataka utvrdimo cinjenicno stanje i formiramo odgovarajuce zakljucke. Ova metoda se uspješno koristi u nizu naucnih disciplina (pedagogija, psihologija, medicina, pravo) i smatram opravdanom njenu primjenu u disertaciji. (22) 2.2. Nove naucne metode Druga polovina XX i pocetak XXI stoljeca stvorio je tehnološke uslove za pojavu novih naucnih disciplina. Neke od njih se vrlo efektno koriste u dopuni i reviziji historijskih i antropoloških znanja. U slucaju ove disertacije, te metode ce signifikanto doprinjeti dokazivanju postavljene teze. Drugim rijecima, prije nekoliko decenija ovakvu tezu bi bilo nemoguce naucno dokazati. 2.2.1. Akusticna arheologija Od 1960-ih godina razvijaju se elementi za uspostavljanje nove naucne discipline: akusticne arheologije u cijoj je osnovi akusticni inžinjering. Razvojem alata i instrumenata, teorije zvuka i simulacija, te potreba industrije, arhitekture, gradevinarstva i teorijske nauke, akusticni inžinjering doživljava vrlo široku primjenu. Zahvaljujuci ovoj disciplini civilizacija Maja i njeni gradevinski objekti se mogu izloziti dodatnim ispitivanjima. Rezultati su, kako ce se pokazati (Poglavlje 5.4.6. "Primjeri akusticnog inžinjeringa u svijetu Maja"), neocekivani i fascinirajuci. Ova naucna disciplina u sebi ukljucuje razvijene studije vibracija, akusticne simulacije, kvalitet zvuka, prijenos vibracija, nisku i visoku frekvenciju, vibraciju struktura, izolaciju zvuka, mjerenje i kontrolu vibracija, te akusticne rezultate kroz kompjutersko modeliranje. Civilizacija Zapada koristi arhitekturalni akusticni dizajn uz upotrebu moderne kompjuterske i akusticne tehnologije. Civilizacija Maja je, kako ce biti dokazano, poznavala akusticni dizajn bez upotrebe nama znane tehnologije. 2.2.2. Arheoastronomija Kombinacijom tradicionalnih naucnih disciplina, arheologije i astronomije, stvorena je arheoastronomija. Potreba za ovom egzaktnom disciplinom se javila nakon što se uspostavila precizna veza izmedu arhitekture drevnih naroda i odredenih ciklicnih pojava u kosmosu. Niz gradevinskih i arheoloških dostignuca Maja ima direktno objašnjenje kroz arheoastronomiju i stoga ce ona biti korištena u disertaciji. 2.2.3. Radiokarbonska metoda Neposredno nakon II svjetskog rata americki hemicar Willard F. Libby je razvio radiokarbonsku metodu utvrdivanja starosti organskog materijala. U obrazloženju nominacije Libbyja za Nobelovu nagradu 1960. stajalo je da je "rijetko koje otkrice u hemiji imalo takav utjecaj na mnoge oblasti ljudske aktivnosti, kao sto su arheologija, geologija, geofizika itd." (5) Preko 130 laboratorija danas koristi radiokarbonsku C-14 metodu u svijetu. Njenim rezultatima cemo se poslužiti u dokazivanju historijskih cinjenica vezanih za civilizaciju Maja. 3. TRADICINALNO SHVATANJE I PREDRASUDE O CIVILIZACIJI MAJA KAO "NEOLITSKOJ KULTURI" Gotovo pola milenijuma traje neshvatanje prave suštine civilizacije Maja. Zapravo, rijetki su autori koji se usuduju da Maje i nazovu "civilizacijom". Više je razloga za takvu historijsku situaciju: - prvo, na podrucju nekadašnje civilizacije Maja (današnje države Meksiko, Honduras, Salvador, Guatemala, Belize) Evropljani su zatekli primitivna indijanska plemena i njima su pogrešno pripisali autorstvo nad ostacima napuštenih, ruševnih gradova Maja; - drugo, sve ono što nisu razumjeli, a prevazilazilo je nivo dotadašnjeg znanja, evropski kolonizatori (prije svih španjolski konkivstadori) su uništavali, kao na primjer: svu pisanu literature ("kodekse") Maja, gigantske gradevinske objekte Maja (piramide, hramove), infrastrukturu civilizacije ("sacbe" - bijele kamene puteve), skulpture i umjetnicke artifakte, ...; - trece, tek se koncem XX stoljeca znanje Zapadne civilizacije razvija u tolikoj mjeri da može da protumaci dostignuca civilizacije Maja, kao na primjer: astronomija, arheoastronomija, arhitekturalni akusticni dizajn i simulacije, matematicka znanja, proces dešifriranja piktoglifa Maja, itd; - cetvrto, tendencija elitnih organizacija Zapadne civilizacije da skrivaju znanja, te minimiziraju, i potcjenjuju znacaj svake druge historijske civilizacije. Analizirajmo okvir u kome su se predstavnici Zapadne civilizacije susreli sa teritorijem i znacima civilizacije Maja. Evropljani su prvi put pristali uz centralnoamericko tlo prilikom cetvrtog i završnog Kolumbovog putovanja 1502. godine. Njegov brod se ukotvio u Gvanaji, jednom od honduraskih atlantskih otoka. Na veliku radost Kolumbovog sina, posada broda je otela jedan trgovacki kanu lokalnih indijanaca ispunjen sa egzoticnim proizvodima poput kakao zrna, morskih školjki, kvecal šljiva i fine keramike. (6) Kolumbo je produžio dalje uz obalu i pronašao Veragva region gdje je našao dovoljno zlata da ohrabri svoje zemljake za nove (pljackaške) ekspedicije. Za razliku od Evropljana u Sjevernoj Americi, Španjolci su u Centralnu Ameriku došli kao vojnici, a ne doseljenici. Nisu doveli svoje familije, nego su imali djecu sa lokalnim Indijankama. Rezultat su brojni mestici koji su vremenom postali najbrojnija populacija. Manji dio peninsularesa, koji su doveli svoje familije iz Španjolske, su imali rezervisane pozicije na vrhu hijerarhije. Prisustvo africkih crnih robova je izraženo duž atlantske obale, kao i mulata. Tu su i koherentne grupe Kineza, Miskito i Darijen Indijanaca. I, na koncu, indijanci koji se izjašnjavaju kao potomci Maja su zadržali svoje rasno nasljede u vecini zemalja regiona. (7) Drevni svijet Maja ("El Mundo Maya") se širio od meksickog poluotoka Yukatana na sjeveru, šumovitog regiona Chiapas na zapadu, visoravni Belizea na istoku, te dungli Guatemale, Hondurasa i Salvadora na jugu. Tridesetak razlicitih jezika istog korijena i danas govori oko 6 miliona Indijanaca koji svoje porijeklo vežu za Maje. Život nekoliko miliona Indijanskih zemljoradnika slici na život njihovih drevnih predaka: kulture su iste (kukuruz, grah, cile, paradajz, skvoš), agrikulturne tehnike su iste. Cak je i seoska socijalna organizacija gotovo nedirnuta. Biljna medicina je dominirajuca. Uglavnom, farmeri se bore za preživljavanje u vrlo skromnim uslovima. Fotografija 1: Farmer Maja, videnje guatemalskog umjetnika, kip se nalazi ispred ulaza u Nacionalni historijski muzej, Guatemala City, Guatemala (snimio: Semir Osmanagic) Ako bi se mogli vratiti hiljadu i po godina unatrag, ili cak dvije i po hiljade godina u prošlost, vjerovatno bi vidjeli da su razbacana seoska naselja vodila isti život. Ali sa jednom bitnom iznimkom: u središtu njihove organizacije su se nalazili monumentalni "ceremonijalni centri", hramovi i piramide, artisticka i astronomska središta. Dva svijeta, jedan do drugoga. Za objašnjenje pojma "Maja" možemo ici diljem globusa. Maja je kljucni hindu filozofski termin sa znacenjem "stvaranje svijeta" i "svijet iluzije". Na sanskritskom Maja se veže uz koncepte "veliki", "mjera", "um" i "majka". Zato nas nece iznenaditi kad otkrijemo da je Maja ime Budine majke. U Vedama se može procitati da je Maja ime kljcnog astronoma i arhitekte. U egipatskoj filozofiji termin Maja znaci "univerzalni svjetski red". U grckoj mitologiji Maja je najsjajnija od sedam zvijezda konstelacije Plejade. Majab je i naziv za dom Maja u Srednjoj Americi: poluotok Yukatan. (7) Ironicno je da mnoštvo informacija koje znamo o Majama, a pogotovo da je vecina onoga što ne znamo, vezano za jedan par ruku. Ruku koje pripadaju svešteniku iz reda Franjevaca: Diego de Landi. On je 1562. godine naredio masovno paljenje svih rukopisa Maja u gradicu Mani, španjolskom središtu na Yukatanu. Kao rezultat ovog barbarskog akta, najveca pojedinacna kolekcija literature i historije Maja je uništena. U vatri su ujedno stradala i vodeca spiritualna lica - "cuvari znanja" Maja. Nešto kasnije, taj isti Diego je uzeo olovku u ruke pišuci o Majama na Yukatanu. Do u detalje je bilježio njihove obicaje, religiozne rituale, jezik, sistem pisanja... ali je bio svjestan da njegovo pisanje ne ide ni približno duboko. "Vjerovatno je", kaže Diego, "da ova zemlja cuva tajne koje nisu otkrivene, a koje cak ni domoroci ne znaju". (8) Kada su Španjolci došli u Centralnu Ameriku, vecina istinskih Maja je odavno bila otišla. Iza sebe su ostavili njihove velicanstvene napuštene gradove i citav univerzum misterija koji je trebao da bude dekodiran. Obicni ljudi koji su živjeli u zemlji Maja im nisu bili u stanju da objasne kosmicku filozofiju svojih predaka. Tehnološki superiorni barbari su bili zbunjeni. Onda Španjolci prave važnu pogrešku misleci da su ovi lokalni domoroci rasa Maja. Zahvaljujuci tome, i danas se imenom Maja nazivaju potomci siromašnih farmera iz doba istinskih Maja; oni koji su ostali na ovoj zemlji nakon iznenadnog odlaska njihovih vladara i zaštitnika. Tradicionalno se kultura Maja dijeli na tri perioda: pretklasicni (nekoliko stotina godina prije nove ere do 300 godine nove ere), klasicni period (izmedu 300 - 900 godine n.e.) i post-klasicni, od devetog do šesnaestog stoljeca i dolaska španjolskih osvajaca. (9), (10), (11), (12), (13), (14), (15), (16), (17), (74) Zadnje dvije decenije je moderna nauka pomjerala pocetak prvog, "pretklasicnog" perioda, nekoliko puta dublje u prošlost. Otkrice novih artifakata omogucilo je arheologiji da pocetke kulture Maja smjesti u 2000. godinu prije nove ere. (18), (19), (20), (21) Primjera radi, Guatemala City je nezaustavljivo pod svoje temelje pokopala ostatke drevnog centra Maja - Kaminal Juyu. Nekada su stotine zgrada i piramida bile u srcu ovog grada koji je imao razvijene kulturne i trgovacke centre sa polumilionskim Teotihuacanom (sjeverno od Mexico Cityja). Radiokarbonska metoda utvrdivanja starosti je napokon prije tridesetak godina dokazala da ostaci piramidalnih struktura na obližnjim grobovima nose datume prije naše ere. (7) Osim cinjenice da je "pretklasicni" period zapoceo znatno ranije nego što se to uvriježeno misli, u pitanje dovodimo i tzv. Treci, "post-klasicni" period. Oficijelno sankcionisana istina je da su se Maje iz južnih krajeva (Guatemala, Honduras, Chiapas) nakon napuštanja svojih gradova organizovano kretali prema sjeveru, na meksicki poluotok Yukatan. Taj "post-klasicni" period traje od XI-XVI stoljeca, odnosno dolaska Španjolaca. Nazivaju ga i periodom deklinacije kulture Maja. Brojna arheološka istraživanja ruše i tu tezu (šire u Petom poglavlju). Naime, dokazano je da su naselja na Yukatanu nastajala istovremeno sa onim u drugim dijelovima svijeta Maja: dakle u stoljecima prije nove ere te da su ona takode napuštena u X stoljecu. Nomadska plemena sa sjevera Meksika su došla u napuštene gradove Maja izmedju XI-XIV stoljeca i njihovi pripadnici su docekali španjolske konkvistadore. I na pocetku XXI stoljeca, predominantno odredenje Maja se može sažeti u enciklopedijskom opisu (Columbia Encyclopedia, New York, 2003): "Maje su plemena centralne Amerike... Poticu od Olmeka ili od nomadskih plemena sjeverne Guatemale iz 1000. godine prije nove ere, koji su imali razvijenu zemljoradnju..." (16) Time i dalje traje period dezinformiranja široke javnosti. Pisci oficijelne historije polaze od slijedecih premisa: Maje nisu koristile metal, tocak ni zaprežne životinje. Naravno, nema dokaza o postojanju tehnoloških pomagala našeg vremena (vozila, mašina za racunanje, instrumenata za pracenje pojava na nebu, itd.). Zakljucak: rijec je o zemljoradnickoj plemenskoj kulturi na neolitskom nivou (rabljenje kamenih oruda). A i kada im se priznaju dometi u "gigantskoj arhitekturi, visokim umjetnickim sposobnostima" ocjenjuje se da je "zacudujuce kako su malo svojih znanja prakticno iskorištavali"(?) (74) 3.1. Ritual žrtvovanja -izmedu stvarnosti i simbolizma Percepcija o Srednjeamerickim kulturama stjecala se na osnovu izvještaja španjolskih konkvistadora. S obzirom da su Azteci bili jedina kultura na koju su Španjolci naišli oni su postali mjera i za sve prijašnje. Taj sindrom je i danas uvriježen u obrazovanju i najširoj javnosti. Kao pandan blistavoj arhitekturi Azteca (koja je preostala iza barbarskih španjolskih osvajanja) i koja se ne može ignorirati, postavlja se ceremonijal žrtvovanja. Naravno, reakcija je da je taj region u globalu ipak bio zavicajem barbarskih društava. Na primjer, istice se da su Azteci "ljudsko žrtvovanje posmatrali kao najviši cin da se udobrovolje bogovi". Za kanibalizam tvrde da se od "pocetnog rituala razvio u naviku zbog koje su ratnici išli u rat." (74) Realna evaluacija kulture Azteca tek predstoji. Njihovi prethodnici Maje su u doba bujanja Azteca vec 500 godina bili zauvijek otišli. Stoga prosta cinjenica da su i jedni i drugi svoj habitat našli u Srednjoj Americi ne govori i o iskustvima koji se automatski prenose s jedne na drugu kulturu. Primjera radi, i kod Azteca i kod Maja se 52-o godišnji period veže za ciklusno kretanje zvjezdanog sistema Plejada (vrijeme potrebno da se vrate u "pocetnu" tacku na nocnom nebu). Razlika je u tome da je okoncanje ovog ciklusa kod Azteca bilo obilježeno žrtvovanjem poglavica suparnickih plemena. Kod Maja se ovaj ciklus obraduje i pridaje mu se kosmicki znacaj (kako ce se vidjeti u poglavlju 5.) Azteci su vadili srca iz živih zarobljenika i okretali se Suncu pokazujuci mu svoju "ljubav i lojalnost". Maje su Sunce smatrali izvorom života i nebeskim tijelom od koga ide i prema kome ide "ljubav kao model ponašanja u prirodi." Arheološki ostaci u nekoliko gradova Maja poslužilo je kao argument arheolozima da je ova civilizacija ipak primjenjivala ritualni proces žrtvovanja. To se prije svih odnosi na (turisticki) najpoznatiji grad na Yukatanu - Chichen Itzu. Primjer broj 1: Centralno igralište Chichen Itze na jednom od svojih zidova prikazuje dvije ekipe kako stoje ispred vladara (nakon završene utakmice?). Ekipe broje po sedam clanova; kapiten jedne od ekipa nema glavu. Pretpostavke arheologa su da je voda ekipe koja je izgubila mec za kaznu doživio odrubljivanje glave. Prilikom posjete ovom Igralistu cuo sam objašnjenja meksickih vodica da se u novije vrijeme bilježi trend madu "majolozima" da je, u stvari, voda pobjednicke ekipe zaslužio da mu se okonca ovaj život i promovira vjecni, nebeski. Bez obzira o kojoj verziji je rijec, sa stanovišta vrijednosti Zapadne civilizacije, odrubljivanje glave je barbarski cin. Civilizacija koja ga praktikuje vjerovatno i nema uporišta da bude nazvana naprednom civilizacijom bez obzira na druge kriterije koje možda zadovoljava. Na osnovu ove uklesane scene u Chichen Itzi, definicija igre kod Maja dobila je odredbu "barbarska". Za igru se tvrdi da na kraju svake utakmice strada kapiten jedne od ekipa. Dovedimo ovu tezu u pitanje. Civilizacija Maja ima nekoliko stotina restauriranih igrališta (vidi poglavlje 5.4.7. Igra sa loptom kao imitiranje kosmickih fenomena). Jedino igralište na kome je pronadena scena sa kapitenom bez glave je upravo u Chichen Itzi. Nadalje, ovo igralište je nesvakidašnje iz više razloga. Prvo, na sceni se prikazuju ekipe sa po sedam clanova. U drugim gradovima Maja ne postoji nijedan zapis, mural ili u kamen uklesana scena o tolikom broju igraca u ekipama. Da li je rijec onda o nekoj primitivnoj varijaciji koja se javila u poznom razdoblju civilizacije Maja? Važeci je stav arheologa da se ovo monumentalno Igralište Chichen Itze gradilo u periodu izmedju IX - XIII stoljeca (utjecaj Tolteka). To vec ne spada u period koji se razmatra u ovom radu, jer nije relevantan za civilizaciju Maja. Ne odricemo mogucnost da su se u nekim gradovima Maja u toku 4 000 godina historije žrtvovali clanovi ili kapiteni timova. Ali, u ovom momentu, nemamo dovoljno dokaza da bi stali na stranu bilo koje teze. Primjer broj 2: U Chichen Itzi se nalazi nekoliko kamenih blokova bogato ukrašeni figurama i ornamentima. Zvanicno obješnjenje je da je rijec o "oltarima za žrtvovanje". U prilog toj tezi idu prikazane životinje koje u svojim kandžama drže covjecije organe: orao drži srce, a jaguar muški polni organ. Na prvi pogled još jedan dokaz o primitivnoj indijanskoj kulturi koji su žrtvovali svoje pripadnike. Fotografija 2: Bogato ukrašeni kameni blokovi sa likovima jaguara i orla, Chichen Itza, Yukatan (snimio: Semir Osmanagic) Ovoj tezi suprotstavicemo znanu nam simboliku iz dosada dešifrovanog svijeta Maja (7). Devet nivoa Podzemnog svijeta Maja ("Xibalba") Maje su iznimno postovale. Na mojim putovanjima (poglavlje 5) su me pratile piramide sa cetiri nivoa koje se spuštaju sa zapada, cetiri sa istoka i devetog nivoa/platforme koja sjedi iznad centra Podzemnog svijeta. Njime vlada bog smrti, Ah Puch, a pomaže mu bog Jaguar, životinja koje su Maje najviše cijenile u životinjskom carstvu. Jaguar takodje pomaže Suncu da kompletira svoje putovanje kroz mrak; tacke na koži jaguara simboliziraju zvjezdano nebo. Posmatrajuci Lacandon indijance u njihovom rezervatu u Chiapasu prisjecao sam se njihovih legendi koje kažu da ce jednog dana jaguar uništiti Sunce i na taj nacin okoncati život na Zemlji. Snimajuci fotografiju jaguara u Chichen Itzi još jednom sam se uvjerio u astronomsku i filozofsku dubinu znanja Maja. Nebo i Podzemni svijet karakteriše vjecni antagonizam, trinaest bogova Neba se bori sa devet lordova Podzemnog svijeta... Jer, ovi kameni blokovi su samo dio kompleksa koji prikazuje znatno komplikovanije scene sa svim superiornim bicima Podzemnog i Nebeskog svijeta. Covjekovo življenje na ovoj Planeti završava fizickom smrcu: jaguar drži seksualni organ u svojim kandžama oznacavajuci kraj culnog života. Na drugoj strani orao drži srce, simbol ljubavi i duše. Covjek se uzdiže u nebeski svijet. Ostale scene na ovom mozaiku prikazuju vjecnu konfrontaciju izmedu dobra i zla koja proizvodi fenomene na Zemlji; dobri bogovi donose kišu i sunce; zli bogovi nose suše, hurikane, ratove, smrt i destrukciju. Potreba da se balansiraju ove mocne sile se postavlja pred covjeka. Kakvu su Maje odigrale ulogu u ovoj kosmickoj bitci u želji da postignu harmoniju na Zemlji? Nije nam poznato. I pred ovim primjerom nemamo definitivan dokaz u prilog barbarstva ili simbolizma. Primjer broj 3: Nezaobilazni dio turisticke rute u Chichen Itzi je posjeta jednom od svetih podzemnih izovra - "cenote". Onaj pred kojim sam se ja nalazio je imao slijedece objašnjenje vodica: "Skorašnja istraživanja National Geographic Society su pronašle ispod mulja desetak kostura. DNK i karbonskom analizom je utvrdeno da je rijec o nekoliko djece, par mladih djevojaka i par skeletona starijih ljudi." Na osnovu ovog istraživanja odmah je donesen zakljucak da su Maje imale procesiju žrtvovanja djece bogovima da bi imali kišnu sezonu. Moje iskustvo sa ovim svetim izvorima, koji su bili glavni izvor vode za Maje na poluotoku Yukatan, je slijedece: Ovi izvori su korišteni kao pitka voda, za navodnjavanje, za svakodnevne aktivnosti, za plivanje, možda i za tajna sastajanja. Tragovi života u Chichen Itzi su stari preko 2 000 godina. Kolika je vjerovatnoca da se u tom jako dugom periodu nekoliko ljudi oklizne i udavi u dubokim vrelima? Naime, visina podzemnog vrela od površine zemlje je po nekoliko desetina metara, kao što je to pokazao slucaj vrela "cenote Aqua Azur" koji sam posjetio u neposrednoj blizini Chichen Itze. Fotografija 3: Cenote Aqua Azul, sveti izvor Maja, Chichen Itza, Yukatan I ponovo se nalazimo u dilemi: da li razlozi za ili kontra rituala žrtvovanja prevladavaju? Odgovor bi, u ovom momentu, bio u domenu spekulativnog. Primjer broj 4: Sacuvani murali Maja su prava rijetkost. Nakon milenijumskog prolaska vremena teško je naci dobro sacuvani likovni primjer koji bi govorio o životu Maja. Dosada najbolje prezerviran mural se nalazi u nemirnoj meksickoj državi Chiapas, u rezervatu Lacandon indijanaca. Rijec je o drevnom gradu Maja Bonampaku. (šire u poglavlju 5.3.5. Bonampak). I pored limitiranih uslova snimanja bilo mi je važno da fotografišem scenu koja vjerovatno prikazuje "zarobljenike Maja koje muce pobjednici iz Bonampaka". Proliva se krv i to je jedini primjer kojeg sam našao da se zarobljenicima pušta krv. (više u poglavlju 5.3.5. Bonampak) Fotografija 4: Murali Maja iz Bonampaka, Chiapas, Meksiko Medutim, dešifrovani piktoglifi imaju nerijetko epizodu sa puštanjem krvi iz prstiju. Redovno je rijec o vladaru grada Maja koji u godišnjim ciklusima "svojom plementiom krvlju napaja zemlju kao znak ocekivanja da dolazi plodna sezona." Naravno, Maje nisu bile perfektne i stoprocentno miroljubive (vidi poglavlje 6.2.5. Lokalni konflikti). Ali, da li je rijec o kontinuiranom ritualu slicnom onom kakvim su Aztecke ratnike-krvopije opisivali konkvistadori? Da li ima razlike u civilizacijama koji muce svoje zarobljenike (ili ubijaju?) ili koje dopuštaju da stotine miliona godišnje umre djece i ljudi od izljecivih bolesti i u siromaštvu i gladi koji su lako iskorjenjivi? (više u poglavlju 6.2.5. Konflikti) 4. KRITERIJI CIVILIZACIJE Možemo li Maje ocjenjivati našom naukom i tehnologijom? Mislimo li da, zbog toga što nema dokaza da su imali svemirske brodove, kompjutere i telescope, da su oni intelektualno inferiorniji? Pristupimo li Majama sa superiornijih pozicija nikada ih necemo shvatiti i dešifrirati. Intencija je ovog rada da utvrdi nove kriterije za definiciju civilizacija kako bi se adekvatno ocijenio civilizacijski nivo Maja. Pokazace se da su njihova nauka, intelektualna dostignuca i mentalne sposobnosti bile, u pojedinim segmentima, ispred naših. - Na kamenim stelama u istocnoj Guatemali Maje opisuju dogadaje koji su se zbili prije 4,5 i 13 milijardi godina (!) (Poglavlje 5.4.3. Racunanje vremena) - Na honduraskom hramu Rozalila se nalaze uklesana vozila sa Majama u kabini koja su stara gotovo dvije hiljade godina (?!) (Poglavlje 5.3.1. Copan) - Stepenice piramide Kukulkan na Yukatanu u Meksiku skrivaju iznenadujuci zvucni zapis koji perfektno imitira frekvenciju svete ptice Quetzal (Poglavlje 5.4.6. Primjeri akusticnog inžinjeringa u svijetu Maja) - Briljantna astronomska znanja Maja su kulminirala u pracenju kretanja Suncevog sistema u našoj Galaksiji i kompletiranju ciklusa od 26 000 godina koji nastupa u decembru 2012 godine... Astronomi Zapadne civilizacije su, nakon strpljivog stoljetnog istraživanja, uspjeli da potvrde to hiljadugodišnje znanje Maja, tek pocetkom 1990-ih godina. (Poglavlje 5.4.2. Napredna astronomska znanja) Oni su mogli postici toliko puno imajuci tako malo. Tehnologija im nije bila važna niti su je koristili. Zaboravimo na teleskope i tocak. Postoje i drugi nacini da se kamen obradi i izgradi piramida ili da se planete vide iz razlicitih kosmickih uglova. Hopi Indijanci, koji danas žive u Grand Canyonu u Arizoni, imaju interesantnu legendu Palat-Kwapi. Rijec je o Misterioznom Crvenom gradu na jugu. Tamo je izgraden grad-hram. Jedina svrha tog grada je da se na njemu predstavi sistem znanja i informacija. Radnici su imali zapovijed da napuste grad-hram kada završe sa gradnjom. Jer, taj grad je trebao da ima funkciju kolosalne knjige znanja za buduce generacije. (7) Medutim, nove generacije su zaboravile drevnu komandu; u tom su gradu živjeli, borili se, osvajali iz njega i bivali osvajani. Sve dok jednom i ovaj grad-hram nije ostao napušten. Ova legenda Hopija savršeno pristaje ostavštini Maja. Oni su dizali velicanstvene gradove-hramove da bi ih indijanski seljaci i ratnici, zaboravljajuci im prvotnu svrhu, pretvarali u centre svojih prebivališta i religijskih rituala. 4.1. Definicija civilizacije Šta je to što skupinu ljudi cini cvilizacijom? O kojim je kriterijima rijec koji ce napraviti definitivnu distinkciju izmedu, recimo, Eskimo skupine (posmatrajuci ih poslednjih hiljadu godina) i državne zajednice Sjedinjenih Americkih Država (u poslednja dva stoljeca)? Tradicionalna definicija civilizacije govori o društvima koja imaju povecanu poljoprivrednu proizvodnju, urbanu populaciju, gradnju monumenata, pismo, specijalizovana zanimanja, kompleksnu religiju i socijalnu nejednakost. Autori XIX i XX stoljeca kao kljucne termine koriste razlicite pristupe: - "proizvodacko društvo", "gradski život", "pismo" i "instrumente ekspanzije" (kao na primjer profesor Carroll Quigley sa uglednog Georgetown School of Foreign Service). (23) - "kolektivno ljudsko ponašanje" (Auguste Comte), - ekonomsku bazu organizacije društva (Karl Marx), - darvinisticke principe u ljudskom društvu (Herbert Spencer). (16) - "kompleksnu kulturu koja u sebi sadrži heterogene ideje i ljude, koji cuvaju svoju prošlost i sponzoriraju inovacije i vrijednosti". (15) U ovom kontkestu je interesantna i teza jednog od autora koji definiciju civilizacije posmatra u kontekstu planetarnih, duhovnih i energetskih relacija: - "covjecanstvo nije aritmeticki zbir civilizacije i anticivilizacije. Ono je njihov algebarski, nedjeljiv proizvod: Covjecanstvo = civilizacija x anticivilizacija. Pri tome je deset glavnih društvenih kriterija svjetlost-tama, život-smrt, mir-rat, ljubav-mržnja, moral-nemoral, znanje-neznanje, rad-nerad, red-haos, zakon- bezakonje, demokratija-diktatura." (73) - Novije definicije civilizaciju definišu kao "napredno stanje društva koje posjeduje historijsko i kulturno jedinstvo" (77) Kako ce se pokazati, ovi kriteriji i definicije nece biti dovoljan okvir za ovu analizu te ce nam trebati modificiran i dopunjen set kriterija. Poslužimo se pojednostavljenom verzijom koncepta civilizacije kako bi u globali predstavili civilizacijski niz u proteklih osam hiljada godina. Oslonicemo se na rad Carroll Quigleya ("The Evolution of Civilizations") koji ljudske kolektive svrstava u: a) zajednice b) grupe c) društva Pri tome su "zajednice" ljudi koji se nadu na istom prostoru i mjestu, ali bez medusobnih relacija. "Grupe" mogu da identificiraju svoje clanove, ali vecina aktivnosti se provodi van grupe. I, na koncu, "društva" se sastoje od clanova koji glavninu relacija ustanovljava sa ostalim clanovima društva. Nadalje, Quigley dijeli društva na: 1. Parazitska društva (Sijuks plemena, Eskimo, itd.) 2. Proizvodacka društva 2.1. Plemena 2.2. Civilizacije Manje od dvadesetak civilizacija se formiralo u poslednjih 8000 godina. Ovaj autor ih navodi ovim redom: Naziv civilizacije Datum Kulminacija Osvajaci Mesopotamija 6000-300 p.n.e. Perzija Grcki Egipat 5500-300 p.n.e. Egipat Grcki Stara Indija 3500-1500 p.n.e. Harapa Arijevski Kreta 3000-1100 p.n.e. Minoan Dorijski Stara Kina 1900-1000 p.n.e. Han Huni Hititi 1900-1000 p.n.e. Hititi Frigijanci Kanaan 2200-100 p.n.e. Puni Rimljani Klasicna 1100-500 a.d. Rim Germani Mezoamericka 1000 p.n.e. - 1550 a.d. Azteci Evropljani Andska 1500 p.n.e. - 1600 a.d. Inke Evropljani Hindu 1500 p.n.e. - 1900 a.d. Mogul Evropljani Islamska 600 a.d. - 1940 a.d. Otoman Evropljani Kineska 400 a.d. - 1930 a.d. Mancu Evropljani Japanska 100 p.n.e. - 1950 a.d. Tokugava Evropljani Ortodoksna 600 a.d. - Sovjetski Savez ? Zapadna 500 a.d. - ? ? Tabela 1: Dosadašnje civilizacije prema americkom autoru Carroll Quigleyu (23) Prije samo cetiri decenije ova tabela je bila gotovo neprikosnovena u promišljanju historije civilizacija. Razvojem novih ideja, dinamicnog i revizionistickog pristupa historiji možemo dovesti u pitanje gotovo svaku karakteristiku ovih civilizacija. Tako, na primjer, umjesto Mesopotamije, svakako treba distancirati pojavu prve civilizacije novije svjetske historije - Sumera. Kompleksnost i razvijenost tog društva joj osigurava zasebno mjesto u nekoj novoj, izmjenjenoj tabeli. Naravno, prije Sumera nalazimo materijalne ostatke drugih bliskoistocnih društava (Jericho kao centar cije su ruševine odredene karbonskom metodom sa starošcu od 9000 godina). Zbog svog znacaja i razlicitosti, "Klasicne civilizacije" bi morale biti rastavljene na anticku Grcku i Rim. U ovom momentu nisu predmet našeg interesovanja materijalni dokazi o postojanju pacifickih i atlantskih civilizacija od prije 12000 godina. (25) Takode, ni kompleks "Andske civilizacije" sa vremenskim pocetkom od 1500 godina prije nove ere daleko zaostaje za novim otkricima koji vrlo napredne, ali jako razlicite civilizacije na ovim prostorima, šalje hiljade godina daleko unatrag. (26) Samo nekoliko decenija je bilo dovoljno da demantuje ovog americkog autora i u pogledu završetka pojedinih civilizacija. Sada je vec ocito da Indijska, Kineska i Islamska civilizacija život nastavljaju i nakon polovine XX stoljeca uprkos prognoziranom kraju. Japanska se utopljava u zapadnu civilizaciju, kao i Ortodoksna i to je vodeci trend XXI stoljeca. Kao vrhunac Zapadne civilizacije (nakon Portugala, Španjolske, Francuske, Velike Britanije) su se nametnule SAD. Medutim, ono što revizionisticki pristup historiji donosi u pogledu Mezoamericke civilizacije odnosi se i na period i na kulminaciju civilizacije na ovim prostorima. Ozbiljnom analiticaru je jasno da Azteci nisu bili civilizacijski vrhunac na teritoriju Srednje Amerike, mada su, hronološki gledano, došli poslednji. (27) Azteci zaostaju u duhovnim, socijalnim, arhitektonskim i astronomskim aspektima života za svojim prethodnicima Majama te "privremeno ustanovljenim kategorijama" društava Zapoteka, Olmeka, Tolteka i tzv. Teotihuacana. (Nazivam ih "privremenim kategorijama", jer oficijelna nauka ne zna niti pravo ime niti datum kultura cije su artifakte pronalazili na srednjoamerickim prostorima). Takode, niti datum od 1500 godina p.n.e. ne odgovara novijim arheološkim nalazima koji civilizacijski život na ovom prostoru smještaju nekoliko hiljada godina unatrag. Naravno, ironija je da profesor Carroll Quigley kompleksno društvo Maja pojedinacno cak i ne pominje u kompleksu svjetskih civilizacija. Medutim, i pored svih manjkavosti, ova tabela nam daje pocetni okvir za raspravu o definiciji civilizacije. 4.2. Mjera civilizacije Sada je vrijeme da odgovorimo na pitanje šta je mjera civilizacije? Koje cemo kriterijume primjenjivati u ovom radu za utvrdivanje nivoa civilizacije? Kako smo vidjeli dosada su se autori bavili odredivanjem granice koja odvaja plemenski od civilizacijskog nivoa. Ali, za potrebe ove disertacije moramo razraditi instrumentarij koji ce jasno odvojiti i razlikovati nivo pojedinih civilizacija. Mada se i drevna Kreta i moderni Zapad svrstavaju u kategoriju civilizacija, jedna od njih se može nazvati superiornijom. Ono što smatram kljucnim i odredujucim za nivo civilizacije su: 1. dostignuti nivo znanja 2. nacin života 4.2.1. Dostignuti nivo znanja Znanje, kao kosmicka kategorija, je nedjeljivo. Nastanak života u kosmosu, planeta, "žive" i "nežive" materije, transformacije materije u energiju i obrnuto, redoslijed kosmickih dogadanja itd. ima svoje zakonitosti i historijat. Mlade civilizacije kao što su skorašnje Zemaljske civilizacije (a osobito Klasicne i Zapadna), u poslednjih 8000 godina su razvile instrumente za dolazak do parcijalnih znanja. I ta parcijalna znanja su nazvali "naukama": fizika, hemija, geologija, astronomija, matematika, kvantna mehanika itd. Noviji trend je da se njihovim objedinjavanjem pokušava doci do cjeline. Jasno je da je još uvijek dugacak put pred Zapadnom civilizacijom XXI stoljeca da dode do kljucnih odgovora i sklopi mozaik nazvan "Znanje". Cini mi se da su pokušaji, koji se naslanjaju na Ajnštajnove teorije relativiteta (a osobito na Specijalnu teoriju relativiteta), Teoriju supergravitacije i Superstring teoriju da se dode do "Teorije svega", ispravan put. Naravno, ovo se odnosi na pokušaje materijalisticke nauke koja objedinjava dostignuca kvantne mehanike i superstring teorije, da dode do zajednickog nazivnika koji ce dati objašnjenja za sve prirodne sile. Pri tome mislim na sve oblike energije. Vjerovatno se izmedu desete i dvanaeste dimenzije krije taj zajednicki nazivnik. Iz tog zamišljenog nazivnika bice moguce objasniti sve pojave u prirodi: na nivou energije i materije. I tada se može reci da jedno društvo ima respektabilan nivo "Znanja". Primjera radi, profesor Michio Kaku, su-otkrivac super string teorije (Theoretical Physics, City University of New York) ima za cilj da kompletira Ajnštajnovu "Teoriju svega" koja ce ujediniti sve fundamentalne sile Univerzuma. U svojoj knjizi "Hyperspace: A Scientific Odyssey through Parallel Universes" (75) dr Kaku dokazuje "postojanje viših dimenzija koji su centralni kljuc za otkljucavanje tajni Univerzuma." Cak je i Lenjin, Vladimir Iljic, polemisao o postojanju više dimenzija", (75) ali je u praksi morao da zbaci cara koji se nalazio u trecoj dimenziji. Picasso je sa kubizmom odbacio tro-dimenzionalni svijet i zakoracio u cetvrtu dimenziju. Prve cetiri dimenzije na prvi pogled nemaju ništa zajednicko: gravitacija (drži nas na površini Planete), elektro-magentizam (struja), jaka nuklearna sila (Sunce), i slaba nuklearna sila (radioaktivno zracenje). Svako novo otkrice nove dimenzije, medutim, otvara pitanje gdje je zajednicki nazivnik. (75) Ne postoji samo jedan put do "Znanja". Iz naše zemaljske perspektive vjerujem da postoje barem dva: naucni, koji smo upravo pomenuli, i duhovni, o kojemu necemo govoriti u ovoj disertaciji, jer ga ne možemo podvrgnuti postojecim egzaktnim naucnim metodama. Intrigantno je da ce primjeri vrhunskih znanja dva zemaljska svijeta (naucni i duhovni), jedan olicen u teorijskom fizicaru, a drugi u šamanu neke od spiritualnih civilizacija, doci do istih zakljucaka o energetskim silama koje vladaju kosmosom. (28) A odatle se izvode sva pojedinacna znanja, ukljucivo i ono kojima mi stremimo da ovladamo na našoj sicušnoj Planeti. Prema tome, dostignuti nivo znanja jeste kategorija koja je odredujuca za jednu civilizaciju. Ono društvo koje, kao cjelina, poznaje globalne kosmicke zakonitosti, ima razvijen koncept prošlosti i buducnosti, objašnjava kako nastaje životni proces i transformira se... ocigledno se može nazvati razvijenom civilizacijom. Važi i obrnuto. Društvo koje je ignorantno prema pojavama na nebu, koje ne vidi dalje od gomilanja materijalnih dobara ili koje se dogmatski zatvara u svoje okvire, ocigledno stoji nisko na civilizacijskoj razini. 4.2.2. Nacin života Ovaj segment logicno izvodim iz prethodnog. Nije dovoljno samo "posjedovati znanje" da bi jednu civilizaciju nazvali razvijenom, ili superiornijom u odnosu na drugu. Što se više razumijevaju prirodni procesi i dobija slika o kosmickoj cjelini, tako se ocekuje da ovo znanje ima blagotvoran utjecaj na jednu civilizaciju. Primjera radi, u momentu kada vecina pripadnika jedne civilizacije pocne živjeti opšteprihvacenu cinjenicu o meduzavisnosti svih živih bica, logicno bi bilo ocekivati da ce pokazivati razumijevanje za sav biljni i životinjski svijet na Planeti. Prestace postojati piramidalna struktura života koju je covjek nametnuo i promovira kao "najinteligentnije" i "najjace" bice na Planeti. Znanje bi trebalo donijeti mudrost ljudskoj civilizaciji; mudrost treba direktno da transformira naš nacin života u kome prestaje ponašanje dominacije i kontrole nad drugima i zapocinje proses respekta prema svim drugim živim bicima. I to bez obzira bila ta bica u lancu flore i faune, ili, bila rijec o pripadnicima drugih ljudskih zajednica, odnosno drugih civilizacija. Što jedna civilizacija više saznaje o strukturi recimo naše maticne Planete, to ce civilizacijsko poštovanje prema vlastitoj Planeti rasti. Umjesto arogantnih pripadnika koji neumitno zlorabe neobnovljive resurse Planete, civilizacija ce težiti da živi u harmoniji sa Planetom i svim prirodnim procesima. Što se fond znanja o Suncu širi više se nece govoriti samo o fizickim karakteristikama kao što su temperatura, pritisak, sunceve pjege ili sunceva oluja. Shvatice se energetska suština tih procesa, njihova zakonitost u pojavljivanju i utjecaj na Zemlju i pripadnike pojedinih civilizacija. Što se jedna civilizacija više približava realizaciji o svojim clanovima kao energetskim bicima koja zrace (pretežno) pozitivnom ili negativnom energijom, shvatace da je osnovni process komunikacije onaj koji je obilježen respektom i ljubavlju. Eksperimentalno je dokazano (29) da su "negativno" obojene emocije, kao što su strah, ljubomora, zavist, manipulacija drugima, itd., duge i spore valne dužine. Ovakvi valovi aktiviraju manji dio naših amino acida ("mikroantena" koje komuniciraju sa DNK). S druge strane, emocija ljubavi je osnova za sve pozitivne emocije. Ona stvara brze i kratke valne dužine koje ukljucuju u akciju mnogo veci procenat DNK antena. (29) Na taj nacin covjekovi potencijali se proširuju, barijere padaju, ljudsko tijelo se, preko svog genetskog koda (DNK), otvara prirodi. "Nacin života", kao produžena ruka "znanja", zbog toga odreduje civilizacijski nivo. Time ujedno odgovara na pitanje živi li ta civilizacija u harmoniji sa prirodom i omogucava li svojim clanovima ne-limitirani razvoj. Na ovaj nacin smo ustanovili novu definiciju i sadržaj za civilizacijski nivo: Mjera civilizacije je dostignuti nivo znanja i nacin života. 5. ELEMENTI CIVILIZACIJE MAJA Ovo poglavlje nosi nepretenciozan naslov "Elementi civilizacije Maja" iz ociglednog razloga: rijec je o nestaloj civilizaciji i stoga nije moguce dati kompletan civilizacijski pregled. Ovaj limit s kojim se susrecemo dopunjava se sa još dvije cinjenice: prvo, pismo/hijeroglifi Maja vecim dijelom nisu dešifrovani (preko 80%) tako da ne možemo koristiti informacije koje su nam teoretski dostupne, ali neobjašnjive; i, drugo, u svom egzaktnom naucnom pristupu necemo koristiti bogato vrelo duhovnih informacija koje posjeduju današnji šamani i "cuvari znanja" Maja te legende i predanja iz ovih krajeva. No, i pored toga, pred nama je obilje informacija koje cemo analiticki obraditi i na taj nacin djelomicno prevazici ovaj hendikep. 5.1. Polazne pretpostavke Ova disertacija ima zadacu da dokaže da je društvo Maja bilo na civilizacijskom nivou, a onda da uporedi dva društva od kojih jedno više ne egzistira, a drugo je aktivno. Pri tome cemo poci od pretpostavke da su obje civilizacije autohtone po svome nastanku i razvoju. Zapadna civilizacija ima svoje korijene u klasicnim civilizacijama Rima i Grcke (te nešto ranijeg Sumera i Babilona). Medutim, Srednji i Novi vijek cemo posmatrati kao rezultat samostalnog razvoja, svoju pažnju usredsredujuci pretežno na posljednji period od XVII do pocetka XXI stoljeca. Za civilizaciju Maja cemo kao polaznu cinjenicu uzeti pretpostavku da oni nisu imali uzora u svom nastanku te da nije bilo razvijenije civilizacije koja je utjecala na njihova osnovna civilizacijska dostignuca Maja. Pri tome, za potrebe ove disertacije, iskljucujemo mogucnost da je superiornija civilizacija (zemaljska ili vanzemaljska) uoblicila znanja Maja. Prema tome, polazni aksiom je da su i Maje i Zapadna civilizacija iskljucivi autori svih svojih gradevinskih, astronomskih, komunikacijskih i drugih civilizacijskih dostignuca. 5.2. Teritorijalni i vremenski okvir Pod Zapadnom civilizacijom u teritorijalnom smislu podrazumijevamo zemlje tzv. "Prvog svijeta": zapadnoevropske, sjeveroamericke (SAD, Kanada) i neke pacificke (Australija, Novi Zeland i Japan). Posmatrani period je od VI stoljeca do pocetka XXI stoljeca (hiljadu i po godina). Pod teritorijem civilizacije Maja podrazumijevamo region današnjeg Meksika, (države Chiapas, Tabasco, Yucatan, Quintana Roo), Belizea, Hondurasa, Guatemale i Salvadora. Svijet Maja je izlazio na tri vodene površine: Meksicki zaljev na sjeveru, Karibe (Atlantski ocean) na istoku i Tihi ocean na zapadu. Ilustracija 1: Mapa svijeta Maja smještenog na teritoriji današnjih pet centralnoamerickih država: Meksika, Belizea, Hondurasa, Guatemale i Salvadora Vremenski period od pojavljivanja Maja seže u pocetak III milenijuma prije nove ere i traje do X stoljeca nove ere. Pri tome je vecina arheoloških informacija koncentrirana na period od zadnjih hiljadu i po godina civilizacije. Na ovom mjestu se, nakratko, moramo osvrnuti na vladajucu dogmu u pogledu historijske hronologije pojavljivanja kultura na podrucju Srednje Amerike. Vecina izvora kao "majku svih kultura" u ovom regionu smatra "indijansku kulturu Olmeka". Njeno pojavljivanje smješta oko 1000. godine prije nove ere. Oni su, navodno, prethodili kulturama Zapoteka, Tolteka i stanovnika Teotihuakana prije otprilike 2000-2200 godina. Nekoliko stoljeca prije pocetka nove ere smješta se i vremenski okvir za pojavljivanje Maja. (10), (12), (13), (16), (22), (30), (31), (32), (33), (34), (36), (37) Rezultati novijih arheoloških istraživanja su ovu hronologiju potpuno izmijenili. U gradu Maja Cuello, u sjevernom Belizeu, pronadeni su drveni ostaci posuda i podvrgnuti su radiokarbonskoj metodi ugljika C-14. Ustanovljeno je da su predmeti stari oko 4700 godina. (35) Arheolog Norman Hammond, koji je otkrio pomenute predmete, piše: "Jedna sezona rada u Cuellu je pomjerila historiju Maja za hiljadu godina. Civilizacija Olmeka je brisana kao izvor za kulturu Maja. Otvorena je mogucnost da su Maje zapravo odigrale ulogu u pojavi Olmeka." (35) Premda su istraživanja s pocetka XXI stoljeca pomjerila historijsku pojavu Olmeka nešto dublje, u doba od 2000 godine prije nove ere (25), (sto je hiljadu godina više nego što se mislilo samo prije dvije decenije), to još uvijek nije dovoljno da ugrozi primat pojavi Maja kao najstarije kulture ovog regiona. 5.3. Case Study- Ekonomska i socijalna organizacija te arhitektura kao kompleksni civilizacijski izraz na primjeru izabranih gradova Maja U nastavku cemo koristiti Case Study metodu: na primjerima posjete izabranim gradovima Maja cemo ponuditi obilje podataka i impresija. Nakon toga cemo te informacije filtrirati i analitickim ih putem prirediti za daljnju obradu. 5.3.1. Copan (Santa Ana, Honduras) Na jugoistocnom kraju civilizacije Maja, u današnjem Hondurasu, nalaze se ostaci drevnog grada Copana. Copan je promovisan u zašticeno nasljede svjetskog znacaja od strane UNESCO-a 1980. godine. On se ujedno smatra za najbolje prostudiran grad Maja u posljednjih 150 godina. Ovaj velicanstveni arheološki park je bio glavni izvor informacija za drevnu civilizaciju Maja. Americki advokat John Lloyd Stephens i engleski umjetnik Frederick Catherwood su u svojoj knjizi "Incidents of Travel in Central America, Chiapas and Yucatan" opisivali svoju posjetu ovom regionu 1839-1840: (35) "Nemoguce je opisati interes s kojim smo pristupili istraživanju ovih ruševina. Zemlja je bila potpuno nova; bez vodica i turistickih knjiga; sve je tako nevino. Nismo mogli vidjeti deset jardi ispred sebe, niti smo znali šta nas ocekuje slijedece. Jednom smo sjekli granje i lijane za koje se ispostavilo da prekrivaju lice kamenog monumenta. Naslonio sam se na skupturu dok su je cistili; kada je Indijanac sa macetom tupo udarao po kamenu, maknuo sam ga i golim rukama ocistio zemlju. Ljepota skulptura, mirnoca džungle, uznemirivana samo kricima majmuna i papiga, izlovanost grada i misterija koja se nadvila nad njim, stvarala je interes veci od bilo kojih ruina koje sam dotada vidio." Editor Joseph Gardner nam predstavlja Copan u svojim "Misterijama drevnih Amerika" (Mysteries of the Ancient Americas", 1986.): (21) "Copan je jedan od najvecih, najstarijih i najljepših centara Maja. Izgraden je na manjoj, humanijoj gradevinskoj skali nego drugi, kolosalniji centri. Astronomi Copana su bili posebno vješti: oni su vjerovatno bili autori ekstremno preciznih tabela eklipsa i dužine tropske godine." U luksuznom atlasu "Prošlih svijetova" (Collins, Past Worlds, Atlas of Archeology, 2003.) autori vremenski lociraju Copan: (37) "Od šestog do osmog stoljeca, tokom kasnog klasicnog perioda Maja, dolazi do agresivne ekspanzije. Grad Tikal je ponovno izgraden i znacajni hramovi, palace, trgovi i igrališta su podignuti u gradovima Palenke, Piedras Negras, Copan, Quirigua, Naranjo i Coba." Jacquetta Hawkes u svom Atlasu drevne arheologije ("Jacquetta Hawkes, Atlas of Ancient Archeology", 1974.) istice: (10) "Copan je jedan od najljepših središta Maja, cuven po svojim skulpturama i hijeroglifima. Objekti su izgradeni tokom Klasicnog perioda. Poslednja stela u Copanu nosi datum godinu 800. nakon cega je grad napušten. Jezgro grada se sastoji od Akropolisa u kome su igrališta, terase i hramovi. Hram broj 26 je poznat po svojih 2.500 individualnih glifa koji još nisu dešifrirani. Neki od njih su pogrešno vraceni na mjesta 1930-ih godina prilikom rekonstrukcije. Sjeverno od hijeroglifskih stepenica je igralište sa uklesanim glavama papiga u gornjim dijelovima igrališta. Ispod ovog se nalazi ranije igralište, a ispod njega još jedno, još starije. Na glavnom trgu su skulpture oltara i stele, vecina iz VII I VIII stoljeca. Fini kvalitet i reljefnost, sklonost ka detaljima su karakteristike umjetnosti Copana." Fotografija 5: Hram broj 26 sa 2 500 nedešifriranih glifa, Copan, Honduras Jonathan Norton Leonard u svojoj "Drevnoj Americi" (Jonathan Norton Leonard, Ancient America, 1967.) nastavlja u istom stilu: (36) "Copan je, smješten u visoravnima Hondurasa, bio dobro uredeni centar intelektualnog života, posvecen umjetnosti, nauci i svetim igrama. Cak i u intelektualno orijentiranoj civilizaciji Maja, grad Copan se isticao kao kulturni centar. Simboli uklesani u kamenu ukazuju da su se ovdje održavale konferencije o matematici i kalendarima. Ovo nalazište obiluje izvanredno isklesanim statuama sa kompleksnim astronomskim zapažanjima i hijeroglifima za koje arheolozi vjeruju da govore o historiji grada. Stanovnici Copana nisu bili samo astronomi i kipari. Na poplocanom igralištu ogledali su se u igri sa loptom popularnom u doba Maja širom Centralne Amerike. Medutim, mnoge igre su bile religijske prirode, a sveštenici su prognozirali buducnost iz rezultata utakmica." Fotografija 6: Trodimenzionalna umjetnost u kamenu, Copan, Honduras Bracni par Natascha Norton i Mark Whatmore u svojoj knjizi "Centralna Amerika" (Cadogan Guides, Central America, 1993.) isticu slijedece detalje: (18) "Kada su Španjolci stigli, grad je bio napušten skoro hiljadu godina. Mjerilo Copanovog politickog znacenja je i postojanje posebnog glifa za grad još od 564. godine. Više od 200 godina Copan je imao hegemoniju u ovom regionu dok se 737. godine lider Quirigue, Cauac Sky, nije pobunio. Platforme hramova u Copanu nisu impresivne kao u Tikalu, ali zato oduševljava umjetnost koja ih ukrašava. Hijeroglifske stepenice su jedinstvene u svijetu Maja; od 2.500 glifa vecina nije dešifrovana do danas. Sjeverno od stepenica je igralište, najperfektnije ocuvano ove vrste. Utakmice su bile bespoštedne, rivali su igrali za život. Teška gumena lopta nije smjela biti udarana sa rukama, nogama ili glavom, vec ostalim dijelovima tijela. Niže igrališta je niz stela tako detaljno obradenih da se prepoznaju detalji vladara Maja. Kada ih je vidio britanski diplomata John Lloyd Stephens 1839. bio je toliko impresioniran da je kupio citav arheološki park za 50 dolara. Nesumnjivo da je želio sve poslati brodom u Englesku, ali na srecu nije." Na prvi pogled, ovi izvori - strucni, naucni i historijski - izgledaju ozbiljni i informativni. Istina je, opisali su grad kao nešto izvanredno i neocekivano. Govore o umjetnickim uzletima Maja. Cak i o posebnim astronomskim znanjima za koje se ne zna kako su ih mogli tako precizno izracunavati. Onda ce pomenuti ratove, žrtvovanja, igre, kolaps civilizacije... Ali, ako se neko malo dublje zamisli, prepozna da svi ovi izvori ipak ostaju na površini, ne dajuci suštinske odgovore. Odakle Maje u ovim džunglama? Koja je stvarna svrha kamenih monumenata? Cemu je služilo tako napredno kosmicko znanje? Fotografija 7: Stadion za 30 000 ljudi, Copan, Honduras U neposrednoj blizini arheološkog parka Copan, nalazi se selo Copan Ruinas. Tamo sam razgovarao sa lokalnim umjetnikom Guerra Ramonom. On je bio na celu tima od 20 lokalnih kleasara i zidara koji su napravili repliku hrama Rosalila koji je pronaden ispod jedne od piramida. Fotografija 8: Autor Semir Osmanagic u razgovoru sa Guerra Ramonom, umjetnikom iz Copana (Honduras), autorom replike hrama Maja Rosalila Prema Ramonovim rijecima, arheolozi su 1989. otkrili hram i napravili crteže. Na osnovu tih crteža, umjetnici Marcelino Valdez i Jacinto Abrego Ramirez su napravili glinenu kopiju hrama u sekcijama. Svaka sekcija je nacinjena u omjeru 1:1. Umjesto kamena (kao na originalnom objektu) korištena je glina sa drvenom pozadinom. Na osnovu njih je zatim izliven kalup koji je služio da se napravi hram od cementa i oboji u originalne boje. Projekat je trajao pune tri godine (1993-1996) i danas predstavlja centralni objekat u novootvorenom muzeju u Copanu. Studija upotrebljenih boja na originalnom hramu otkriva da su zidovi Rosalile nekoliko puta obnavljani i da su se boje podlozi mijenjale od jarke žute, preko zelene i crvene. Poslednji sloj je crvene boje što je u životu Maja bilo simbolom života ("krv"), istoka (strana svijeta) i izlazeceg sunca. ( 38) Naredne fotografije pokazuju kako je došlo do otkrica hrama Rosalile. Arheolog dr William Fash je, u saradnji sa honduraškim Insitutom za antropologiju i historiju pokrenuo projekt Copan Archeological Acropolis Project (PAAC) 1986. godine. Istraživanja su se svodila na prokopavanje tunela ispod piramide poznate kao Struktura 26 i cuvenih Hijeroglifskih stepenica. Tri godine kasnije, 1989. Fash je tražio od honduraskog arheologa Ricarda Fasquelle da kopa ispod Strukture 16. Fotografija 9: "Struktura broj 16", oficijelni naziv za piramidu koja skriva hram Rosalilu, Copan, Honduras Fasquelle je pronašao Hram u perfektnom stanju ispod piramide. Visina je iznosila 14 metara, a strane 19 x 19 metara. Prema tekstu koji prati repliku hrama tvrdi se da je "ova gradevina bila posvecena desetom vladaru Copana iz 571. godine. Hram je bio simbolom planine, mjesta kreacije, izvora života. Bog Sunce je kljucni igrac u mitu o kreaciji. On se velicanstveno uzdiže iznad ulaznih vrata i širi se citavom zgradom..." Fotografija 10: Hram Rosalila u perfektnom stanju ispod piramide, Copan, Honduras ... Hramovi su obicno bili uništavani da bi slijedeci vladari podizali nove hramove na njihovim ruševinama. Rosalila je bila toliko sveta da je ostala nedirnuta. Ispod Rosalile su arheolozi pronašli još starije strukture..." Fotografija 11: Autor ispred ulaza u Hram Rosalila iznad kojeg su dva vozila te simboli Sunca i srca Galaksije, Copan, Honduras Tekst uz Rosalilu kaže: "Centralni dio Muzeja je replika hrama u prirodnoj velicini kojem arheolozi daju nadimak Rosalila. Moderni umjetnici su napravili vrlo vjernu kopiju ukrasnih reljefa i fasada. Ono što intrigira su prikaz dva vozila sa lijeve i desne strane simbola Sunca (odnosno suncevog sistema). U kabini vozila se nalazi lik Maja kao što se to vidi i na slijedecoj fotografiji. Fotografija 12: Lik Maja u kabini vozila, hram Rosalila, Copan, Honduras Ova verzija hrama potjece iz V stoljeca. Nema poznatih materijalnih dokaza da su Maje raspolagale slicnim vozilima koja se krecu po površini Zemlje ili iznad nje. Za pravilno tumacenje ove scene na Hramu nam trebaju dodatne informacije. Vozila se nalaze izmedu simbola Suncevog sistema i, iznad njega, simbola Galaktickog jezgra, odnosno središta Galaksije Mlijecni put. Dvije su verzije koje su nude u objašnjenju ove scene. Prva je autorice Barbare Fish (Harvard University) koja vec 30 godina rukovodi projektima restauracije Copanskog arheološkog parka. Ona kaže: "Centralna tema Rosalile je da pokaže božansko porijeklo vladara sa suncem kao svojim pretkom. Hram za sebe predstavlja svetu planinu, dom predaka. Sunce širi svoja "zmijolika" (?) krila postajuci strašno bice koje upravlja dnevnim životom Maja." (38) Drugu verziju sam ja ponudio u svojoj knjizi "The World of the Maya" (7) i tu sam mišljenja da sliku ne treba tumaciti na nekoj apstraktnoj simbolicnoj razini vec upravo onako kako i vidimo likove pred nama. To znaci da se Maje zbilja i nalaze u vozilima i da putuju (imaginarno ili stvarno, svejedno) izmedu našeg Suncevog sistema i središta naše Galaksije. I, u nastavku: "...Šta je to putovanje? Prelazak distance od tacke A do tacke B? Let od Houstona do Sarajeva, na primjer? Za nas je putovanje avionska kabina, miris goriva na pisti, pooštrene kontrole na aerodromima i skidanje cipela, dva filma i dva obroka prije slijetanja. Razmislimo o mogucnosti putovanja bez korištenja tehnologije i aviona. I prebacivanju tijela s jednog mjesta na drugo. Šta je naše tijelo? Energetska lopta (oboje, i fizicko tijelo i duševna supstanca). Cestice koje se mogu izraziti odredenom frekvencijom. A razlicite frekvencije su samo razlicite informacije. Mi smo, drugim rijecima, informacija. Naš Suncev sistem je, takode, informacija. Citav kosmos je kompleks informacija. Šta je, onda, putovanje svemirom? Sposobnost da se prenese jedna informacija (naš energetski individualitet), putem odgovarajuce frekvencije, na drugi kraj kosmosa. Ako znamo kako zavibrirati na tacnoj frekvenciji, onda cemo se naci u željenoj tacki u svemiru. Zvjezdani putnici su informacije koje vibriraju svemirom. Maje su, po svemu sudeci, bile svjesni tog znanja. Je li hereza tvrditi da su Maje bile naprednije od nas? I da su svoju filozofiju bazirale na mnogo naprednijoj osnovi? Ne. Naša moderna civilizacija je zasnovana na gomilanju materijalnih dobara i odbrani teritorije od "neprijatelja". Maje su bazirale svoj život na principu kosmicke harmonije. Šta je svrha takve civilizacije? Dovesti vibraciju manje razvijenih planeta u harmoniju sa višim kosmickim organizmima i samim svemirskim Izvorom. Šta onda reci o nama samima? Da li naši civilizacijski ciljevi imaju bilo kakve veze sa maticnom planetom Zemljom? A pogotovo sa Suncem i, dalje, Galaksijom. Nažalost, ne. Zašto? Zato što smo galakticki neinformirani. I zato što nam planeta nema dvosmjernog protoka informacija, sa Galaktickim Izvorom. Onaj tunel što ide ispod piramide i dovodi do hrama Rosalila za arheologe predstavlja put u podzemni svijet. I ovdje, i u Egiptu, i u Peruu... Stalno se govori o podzemnom, zagrobnom, paklenom svijetu od tri ili devet nivoa. To mi se cini kao jedan od posebnih promašaja arheologije i antropologije. Ako se krecete ispred suncane piramide (dakle naš svijet, ova dimenzija), ulazite u tunel na cijem je kraju hram sa Suncem, svemirskim vozilima i središtem Galaksije (svemirska dimenzija), to je onda simbolika kojom se prikazuju zvjezdani skauti. A ne nesretne duše koje se krecu prema Cistilistu. Hopi Indijanci u svojoj legendi o Sipapu govore o tunelu ("prolazu") koji vodi u razlicite svijetove. Sipapu je ona životna nit (informacija) koja spaja galakticko jezgro, zvjezdane sisteme, razlicite planete, ali i razlicite svjetove. Maje imaju Kuxan Suum koji je galakticki toki-voki putem kojeg se transmituju informacije diljem kosmosa. Medu tim "informacijama" su i visokofrekventni skauti, odnosno Maje..." Namjera da se pokažu ova dva tumacenja scene sa hrama Rosalila u Hondurasu nije da se izjašnjavamo u prilog jednog od njih. Bez obzira koje je objašnjenje bliže istini, cinjenica je da Maje poznaju koncepte zvjezdanih sistema (Suncevog i Galaktickog) te da putem vozila (simbola ili zbiljske naprave, svejedno) razmišljaju u kosmickim koordinatama. 5.3.2. Tikal (Guatemala) Tikal u prijevodu znaci "Grad glasova". Prilikom posjete ovom gradu razmišljao sam odakle naziv. Glasovi valjda dolaze od svih onih životinja koje se vrzmaju u džungli oko Tikala: jaguara, majmuna, tropskih ptica, krokodila, rakuna, jelena... Na piktoglifu koji predstavlja Tikal tražim "glasove"; nema slika životinja. Piktoglif se sastoji od cetiri manja i jednog veceg slikovnog znaka. Na vecem znaku su prikazane ruke u prijateljskom stisku (tako bih ga barem ja protumacio) sa tri polukružne linije iznad i deset crtica ispod. Ostali znakovi su simbolicni: zvijezde, polukrugovi, crtice, paralelne i polukružne itd. Ocito da je svaka od njih simbolizirala neki proces; koji, to ostaje zasad tajnom. UNESCO je 1979. proglasio Tikal "Monumentom svjetske baštine". S pravom se smatra jednim od najvažnijih kulturnih i prirodnih rezervata u svijetu. Tikal je, prema procjenama, izgraden oko 800. godine prije nove ere da bi bio neprekidno naseljen u narednih 1.700 godina. Grandioznost grada otkriva da je Majama Tikal bio neobicno važan kao "religiozni, naucni i politicki centar" (15). Na stotinjak kvadratnih kilometara pronadeno je 4.000 gradevinskih struktura: od hramova i piramida do trgova, administrativnih zgrada i skladišta. Fotografija 13: Perfektno zaobljeni kameni blokovi hramova, Tikal, Guatemala Stanovništvo Tikala je brojalo do 50.000 ljudi tokom "klasicnog perioda". Pretpostavlja se da su tada (prije hiljadu i po godina) Maje ukupno brojale oko 3 miliona ljudi i ako je neki grad i bio "glavnim gradom" to je onda bio ovaj. U historijskim knjigama se nalazi podatak da je Tikal od petog stoljeca bio izložen utjecaju meksickog Teotihuacana; njihovi ratnici se pojavljuju zajedno sa liderima Maja na stelama, a tri manje piramide su izgradene u stilu Teotihuacana. Fotografija 14: Korijeni prekrivaju kamene stepenice, Tikal, Guatemala Iskopavanja na dubini od 10 metara otkrivaju historiju Tikala iz doba prije 200 godine p.n.e. Onda slijede uobicajeni zakljucci da Maje nisu imale metalne alate, zaprežne životinje ili tocak... Ispod glavnih piramida i hramova Tikala pronadeni su ostaci starijih zgrada. Ispod njih su ruševine još starijih tako da njihove gradevine podsjecaju na glavicu crvenog luka sa bezbroj nivoa. Svakih nekoliko dekada se budio gradevinski zamajac. Arhitektonski bum Tikala je trajao do IX stoljeca. Onda, misteriozno, grad biva napušten. Preko noci. Kameni blokovi vremenom pocinju da se odronjavaju. Džungla nemilosrdno osvaja palace i hramove. Ali, hladni kamen Tikala odiše mirnocom i skladom sa okolinom. Gusto zelenilo, pomalo mocvarno tlo i izgubljeni mostici ne mogu skriti cinjenicu da je ovaj, nekada najveci grad Maja, blistao sa velicanstvenim zgradama, jezerima i kamenim mostovima. "Hram broj cetiri, zapadno od Velikog trga, je visok 96 metara. To ga cini najvišom strukturom koju je sagradila indijanska ruka u Americi", može se usput cuti od vodica. "Razlika izmedu piramida i hramova je u tome što piramide imaju sve cetiri strane iste, a hramovi imaju prednju, ulaznu stranu koja se razlikuje od ostalih..." cujem u prolazu. "Piramide su izgradene u savršenom odnosu sa stranama svijeta..." ili "Maje su se plašile dolaska 2012 godine koja je za njih bila kraj svijeta (?)". Vodici oblikuju mišljenje posjetilaca. Nekad kažu nešto korisno... a nekad nisu ni svjesni kako su daleko od istine. Fotografija 15: Piramida dijelom oteta ispod brda, Tikal, Guatemala Nailazak na prve kamene hramove me ispunjava u potpunosti. Grad izgubljen u vremenu. Elegancija trgova. Perfektno zakrivljeni ugaoni blokovi. Stepenice za stepenicama. Platforme na vrhu. Uski hodnici, male prostorije i prolazi upereni ka nebu. Najimpozantnija gradevina Tikala, tzv. "Hram broj cetiri", je najviša struktura u Gradu. Stotinjak metara iznad zemlje i, vjerovatno, 15-ak metara ispod površine. Stepenice i zidine hrama je okupirala šuma tako da samo vrh strci, netaknut. Drvene stepenice sa strane su napravljene za posjetioce da se popnu. Kada se napokon nademo na vrhu gradevine, zastaje dah. Ispred se pruža neometan pogled na džunglu desetinama kilometara unaokolo. Vide sa samo vrhove krošnji i... iznad njih, vrhovi piramida i hramova Tikala. Fotografija 16: Hram broj cetiri, najviša struktura "indijanske Amerike", Tikal, Guatemala Koliko simbolike se osjeca na ovom vjetrovitom mjestu. Pogled prema zemlji; ljudi su nalik sicušnim insektima. Netom ispod je mocna džungla iznad koje se izidgla gradevinska ruka Maja. Za posmatrace sa tla mi se nalazimo izmedju Zemlje i neba. Dolazak na glavni trg, ulazak u Akropolis i arhitektura koja izaziva osjecaj da si na nekoj drugoj Planeti. Slojevite kamene strukture, zgrade u kojima ne možeš zamisliti nekog da je stanovao u njima. U središtu su tzv. Hram jedan i Hram dva, ili poznatiji kao Hram Gigantskog jaguara i Hram Maski. Sucelice, okrenuti jedan prema drugom, nijemo komuniciraju. Fotografija 17: Autor ispred hrama Gigantskog jaguara, Tikal, Guatemala U devetom stoljecu dolazi do enigme za historicare i arheologe. Jedan za drugim, svi vodeci centri Maja, su napušteni. Nema tragova ratnim pohodima, borbama, bolestima, požarima, prirodnim kataklizmama. Kao da su gradski centri ispražnjeni preko noci, po komandi, bez nereda i haosa. Farmeri sa periferija gradova i iz džungli ostali su zbunjeni. Više nije bilo vodstva. A u kamenu su ostali zapisani beskrajni datumi kosmickih dogadaja i astronomskih informacija... onima koji ce doci u buducnosti. Fotografija 18: Pogled na džunglu sa vrha piramide, Tikal, Guatemala 5.3.3. Palenque (Chiapas, Guatemala) Gradic Santo Domingo de Palenque je osnovan u sedamnaestom stoljecu (ne racunamo li malu crkvicu iz 1573.) i ostao bi beznacajan da 1774. u obližnjoj džungli nisu otkriveni ostaci megalopolisa iz doba Maja. Antonio del Rio je tada požurio u Guatemalu da Kraljevskom Savjetu prijavi svoje otkrice. Otada krecu istraživacke ekspedicije prema ovoj destinaciji. Ruševine dobivaju ime Palenque prema obližnjem selu. Danac Frans Blom je 1920-ih zapoceo najopsežnije radove na ekskavaciji i cišcenju. Meksicki arheolog Alberto Ruz je 1952., nakon nekoliko godina uklanjanja tona kamenih blokova, uspio Palenque uvrstiti u svjetsku arheološku riznicu otkricem jedine grobnice Maja: vladara Pacal Votana. (39) Dosada je oteto od džungle preko 200 gradevina razlicite velicine. I to je, prema procjenama, jedva 10% od stvarnih dimenzija Grada. Osnovan prije naše ere, Palenque u svojoj arhitekturi i umjetnosti spaja, na iznenadenje oficijelnoj historiji, zmajeve Orijenta, tamnopute africke likove, pismo Maja i stepenaste piramide sa platformama okrenutim kosmosu. Fotografija 19: Stepenaste piramide, Palenque, Chiapas, Meksiko Epiteti uz Palenque su mnogobrojni: "jedan od najvecih gradova Maja", "najimpresivnije ruševine Meksika", "najpopularniji arheološki park", "politicki centar inventivne arhitekture sa razvijenom trgovackom mrežom sa udaljenim Mezo-Americkim gradovima"... Vrhunac moci grada se poklapa sa vladavinom njegovog najznacajnijeg lidera: lorda Shield Pacala. Djelomicnim dešifriranjem hijeroglifa i piktoglifa (40) ustanovljeno je da je Pacal roden 603. godine, došao na vlast kao dvanaestogodišnjak (615.) da bi vladao do svoje smrti (683.) skoro sedam decenija kasnije. Njegova najvažnija gradevina je tzv. Hram natpisa. Ovdje je i mjesto gdje su kosti Pacala pocivale u miru sve dok njegova grobnica nije otvorena skoro 1300 godina nakon njegove smrti. Fotografija 20: Lord Pacal, piktoglifi, Palenque, Chiapas, Meksiko Direktor Meksickog Instituta za antropologiju i historiju Alberto Ruz je 1949. zapoceo radove na istraživanju Grada. Usmjerio se na Hram natpisa, jer je bio najviša gradevina. Odlucio je da pokuša otkriti put u unutrašnjost Hrama sa vrha stražnje strane. Krenuo je sa pomicanjem ogromnog kamenog bloka koji se u boji razlikovao od ostalih. Slijedile su tri mukotrpne godine uklanjanja blokova i otkrivanja niza stepenica. Napokon, 13. jula 1952. došli su do trokutastog kamena oko kojeg su našli kosture šest mladih ljudi. To je bio pouzdan znak da su ljudske žrtve tu u pocast jednom od lidera. Veliki kameni blok je pomaknut za pola metra i Ruz se odlucio spustiti uz pomoc konopca u mracnu odaju. "To je bio momenat neopisive emocije za mene... kada sam skliznuo ispod kamena. Našao sam se u velikoj komori isklesanoj u kamenu. Oko mene su bili stalaktiti nastali infiltracijom vode tokom proteklih stoljeca. Kolosalna kamena grobnica je pocivala na šest isklesanih stubova. Pokrov sarkofaga je bio bogato ukrašen hijeroglifima." (41) Fotografija 21: Hram natpisa, Palenque, Chiapas, Meksiko Sve do ovog momenta, nijedna piramida u Meksiku nije pružila dokaz da je korištena kao grobnica. Palenque je postao izuzetak. Kada je pokrov sarkofaga pomaknut, otkriven je Pacalov kostur. Na lubanji mu je bila (danas cuvena) mozaicna maska od dada (nefrita). Slijedile su ogrlice, prstenovi, reprezentacije Boga Sunca od nefrita, simbolizam devet Gospodara Vremena...I sve to u Hramu sa devet stepenastih nivoa. Posebnu pažnju i dalje privlaci pokrov sarkofaga koji predstavlja figuru covjeka (ili covjekolikog bica); on sjedi na duguljastoj napravi (drugo tumacenje je da mu iz stomaka izvire drvo života). Piktoglifi predstavljaju kombinaciju organskih, kosmickih i tehnoloških tvari. Osoba ili lebdi ili leti. Doktor Jose Arguelles (The Mayan Factor) "drvo života" tumaci kao Kosmicki Centar (Kuxan Suum). (42) Na kamenom pokrovu su uklesani brojevi 12:60 i 13:20. Period od pravljenja grobnice (692. godina) do njenog otvaranja 1952. iznosi tacno 1260 godina! A period od nastanka grobnice do kraja ciklusa Maja 2012. godine iznosi 1320 godina! Koincidencija? Ili je rijec o proroku Maja koji je bio kreator grobnice? I koji nam je ostavio još jednu poruku? Fotografija 22: Primopredaja vlasti, Palenque, Chiapas, Meksiko Doktor Arguelles tvrdi slijedece: (42) "Pacal Votan, galakticki gospodar, se proglasio serpentom, inciranim, vlasnikom znanja. Dekretom onih iznad njega, Pacalu je odredeno da napusti svoju domovinu, misteriozni Valum Chivim, i da ode na Yukatan, oblast gdje žive Maje na Zemlji. Pacan je sletio u blizini rijeke Usumacinta nedaleko od Palenquea." (42) Objašnjenje za ovu pricu, prema Arguellesu, bilo bi slijedece: "Valum Chivim, koji se pominje u hijeroglifima Maja, se odnosi na jednu od zvjezdanih baza Maja, gotovo sigurno u sistemu Plejada (zvijezda Arcturus?). Ove baze su imale zadatak da motre na ostvarenje misije Maja na Zemlji otkada su Galakticki gospodari ("Devet Gospodara vremena") donijeli intelektualni život na Zemlju. Pacal Votan je imao zadatak da nadgleda posljednju fazu Zemaljskog Projekta Maja." Ova hipoteza Arguellesa zasad nema naucnu verifikaciju i pominjemo je u kontekstu razlicitih pristupa osvjetljavanju fenomenu sudbine Pacal Votana. Popul Vuh, sveta knjiga Maja, govori o mitskom Xibalbi, podzemnom svijetu, u kome se "herojski testira smrtnost". Tacnije, u kome Maje preuzimaju "smrtno" ljudsko oblicje. Xibalba odgovara drevnom gradu Xibalanque, a ovaj je u modernom prijevodu Palenque. Preko puta Pacalovog Hrama nalazi se još jedna cuvena gradevina. Rijec je o Observatoriju ili Tornju vjetrova koji se nalazi usred kompleksne Palace. Potvrdeno je da raspored prozora odgovara položaju pojedinih planeta (Venera) i zvijezda (Plejade, Sunce, solsticij, ekvinocij). Fotografija 23: Observatorija, Palenque, Chiapas, Meksiko Palacu okružuju tri impresivna hrama/piramide: hram Sunca, Križa i Vojvode. Fasade sa serijama hijeroglifa opisuju bogove i historijske dogadaje unatrag hiljade godina. Dominira bogata simbolika koja prikazuje tranziciju ljudske duše u realme mrtvih, odnosno transformaciju pojedinih lidera Maja u supriorna bica, "bogove". Posljedni datum na zidovima Palenquea je godina 835. Nakon toga je ovaj sveti centar Maja misteriozno napušten. Šta se desilo sa astronomima, sveštenicima, umjetnicima? Gdje su Maje otišle sredinom IX stoljeca? Hram natpisa je unikatna gradevina u svijetu Maja. Sarkofag Pacala, smješten u prizemlju, je znatno širi od prolaza i stepenica koje vode do njega. To znaci da je prvo grobnica napravljena, a tek onda impresivni Hram. I to mu daje posebno mjesto. Ime Hramu je dato zbog serije od 620 hijeroglifa - drugoj najdužoj u svijetu Maja. I, na koncu, kostur koji je pronaden u grobnici Pacala je neobican: znatno je viši od prosjecnih Maja, a DNK analizom je utvrdeno da je starost osobe prilikom smrti iznosila 40 godina. (21) Dešifrirani hijeroglifi na istoj grobnici govore o Pacalu koji je umro u dubokoj starosti, u 80. godini. Ko je onda sahranjen ovdje? Na tren pomislimo da smo nešto saznali o Majama. A onda nam se nove misterije otvore. U vlastitoj potrazi za odgovorom šta se desilo sa Majama u devetom stoljecu analiziram postavke historicara i arheologa. Glad, ratovi, suše, zemljotresi... nijedan od tih razloga ne može biti odgovoran za tako masovan i sveobuhvatan nestanak elitnog stanovništva. Rat bi mogao objasniti gubitak populacije u par gradova. Suše bi bile logican uzrok za migraciju iz predjela bez kiše. Zemljotresi i prirodne katastrofe mogu uzrokovati dosta mrtvih. Medutim, Maje su živjele uz more, rijeka, jezere, u dolinama i na planinama, u vlažnim i sušnim podrucjima i imale civilizaciju sa nekoliko hiljada centara. Ne desetak gradova, vec nekoliko hiljada. A takva civilizacija ne nestaje odjednom. Tražim nove mogucnosti. Danas imamo neutronsku bombu koja ubija ljude, a pošteduje gradevine. Problem je sto nemamo dokaza o takvom oružju kod Maja, a pogotovo nemamo miliona skeletona u njihovim gradovima iz devetog stoljeca. 5.3.4. Yaxchilan (Chiapas, Mexico) Grad Maja Yaxchilan smješten je na jugoistoku Chiapasa, uz granicu sa Guatemalom. Kombijem sam iz Palenquea krenuo u šest ujutro; ispred mene je 165 kilometara vožnje do rijecne granice sa Guatemalom. Nakon brze (povremeno vratolomne) vožnje i nekoliko vojnih patrola stižemo do seoceta Frontiera Corozal. Improvizirani stol i tri naoružana vojnika predstavljaju granicni prijelaz. Hiljadu metara široka rijeka Usumacinta je pocesto bila mjesto ilegalne trgovine drogama, oružjem i emigrantima. Pregledaju mi pasoš, upisujem se u knjigu i onda krecem prema svom brodicu. Jedini nacin da se dode do Yaxchilana je rijekom. Puteva nema, jer je sa obje strane rijeke gusta džungla. Fotografija 24: Rijeka Usumacinta razdvaja džungle Meksika i Guatemale Citam oficijelne Putne informacije za Yaxchilan, Chiapas: "Yaxchilan je vrlo lijep grad Maja ugniježden u rijeci Usamacinta. Morate uzeti brod da biste došli do njega. Vožnja traje oko sat vremena. Možete plivati u rijeci ako želite. U njoj ima krokodila." Fotografija 25: U brodu za Yaxchilan, rijeka Usumacinta, Chiapas, Meksiko Ime Yaxchilan znaci "zelene stijene". Ocigledno rijec je o nazivu kojeg je ovaj grad dobio kada je vec odavno bio napušten i zarastao u divlju šumu. Ni starije ime, Izancanac, vjerovatno nije pravo ime grada. Onaj jaz koji je nastupio nestankom Maja u devetom stoljecu odsjekao je skoro sve etimološke veze civilizacije Maja sa onima koji su došli poslije njih. Pristali smo uz obalu i nestrpljivo sam se uputio ka "Velikoj Plazi". Ovo je bio dominantni centar duž Usumacinta rijeke: uzvodno i nizvodno je smješteno nekoliko desetina gradova Maja od kojih, trenutno, ni jedan nije otvoren za javnost niti su zapoceli znacajniji arheoloski radovi. Otkrice Yaxchilana je nastupilo dosta kasno; prvi ga je pomenuo Juan Galindo 1833. Znacajniji opis daje Teoberto Malet nakon svojih posjeta 1897-1900. Ozbiljniji radovi na obnavljanju Grada se poduzimaju pocetkom 1970-ih i povremeno traju do danas. Meni je posebna draž biti u gradu Maja uz samu rijeku. To mi je bila novina. Osjecaj da se piramida diže iz vode. Fotografija 26: Ulazak u Yaxchilan, Chiapas, Meksiko Uspon Yaxchilana, prema zvanicnim podacima sa ovog nalazišta, pocinje od 250. godine. Yat-Balam, osnivac dinastije koja ce vladati u narednih 500 godina, je preuzeo tron 320. i gradic postaje regionalnom silom. Najvecu moc je imao za kralja Shield Jaguara Drugog, koji je umro 742. godine imajuci preko 90 godina. To je doba nastanka vecine danas sacuvanih hramova i piramida. Grad je inace podijeljen u tri dijela: Velika Plaza je smještena na poravnanom platou uz rijeku, Veliki Akropolis se nalazi na brdu (piramidi?) do koga vode široke stepenice, a Mali Akropolis je na susjednom izdvojenom brežuljku koji je, vjerovatno, imao ulogu vladarske rezidencije. Ulazak na Veliku Plazu vodi izmedu piramide i kružnog hrama. Ovaj uski prolaz zatim vijuga hodnikom sa nizom prostorija kojeg su arheolozi nazvali "labirint", što je, takodje, bila novost za mene u svijetu Maja. Ocigledno da je arhitekta vodio racuna da napravi teško pristupacan grad ciji ce se limitirani ulazi lako braniti. Velika vecina ostalih gradova Maja ima vrlo otvorene koncepte. Fotografija 27: Silazak u labirint, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko Na Plazi zavirujem u svaki objekat. Prepoznatljivi kameni luk Maja, igralište, uzdignute kamene stele na centralnim mjestima... Tišinu povremeno prekidaju majmuni na vrhovima krošnji i krici papiga. Desetak Meksikanaca macetama rašcišcavaju put izmedu dvije piramide. Otprilike je jedna cetvrtina objekata pristojno ocišcena. Iznad ulaza su vidljivi hijeroglifi Maja; kameni linteli teški nekoliko tona odaju majstorstvo, ali i bogatstvo ovog Grada. Hijeroglifski tekst se nalazi na preko 110 mjesta u Gradu. Dešifriran, daje jasnu viziju o Yaxchilanu kao sofisticiranom ekonomskom i socijalnom entitetu kompleksnih odnosa sa obližnjim gradovima. Posljednji uklesani datum je iz godine 810. Fotografija 28: Piktoglifi Yaxchilana koji opisuju ovo sofisticirano središte Maja, Chiapas, Meksiko Ipak, najspektakularniji je uspon ka Velikom Akropolisu. Preko stotinu stepenica širokih dvadesetak metara vode izmedu hramova ka vrhu brežuljka. U zvanicnom opisu ovog mjesta pominje se prirodno brdo sa vještacki napravljenim zemljanim terasama. Ja sam, medutim, bliži ideji da je, umjesto o prirodnom brdu, rijec o stepenastoj piramidi kolosalnih razmjera davno vec zarasloj u šumu s nekoliko zemljanih nanosa na svojoj površini. Ako Meksicka vlada uspije financirati nastavak otkopavanja nadam se da ce potvrditi ovu pretpostavku. Fotografija 29: Uspon ka Velikom Akropolisu, Yaxchilan, Meksiko Stoljetna stabla su pružila svoje korijene preko stepenica, ali se može zamisliti grandioznost ovog mjesta u doba kada je Grad bio na vrhuncu svoje moci. Vladar Bird Jaguar Cetvrti (752-772) se s pravom smatrao liderom regije, džungle i rijeka. U momentu kada se izbije na široki plato ukazuje se izvanredna gradevina koja predstavlja vrh ove ogromne piramide. Njeni razmjeri su veci nego u slicnih piramida u Ticalu ili Palenqueu. Dva niza sa po šest stepenica vode do ulaza u tri odvojene prostorije. Piktoglifi i ostaci crvene boje sjena su nekadašnjeg glamuroznog izgleda. Na vanjskoj fasadi ostala su udubljenja u kojima su nekada bili paneli i uklesane figure u kamenu. Fotografija 30: Hram na vrhu piramide, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko 5.3.5. Bonampak (Chiapas, Meksiko) Improvizirani parking. Tabla sa natpisom "Bonampak, Zona Arquelogica, Patrimonio cultural del pueblo de Chiapas". Fotografija 31: Grad Maja Bonampak, blago Chiapasa, Meksiko Bonampak je mnogo više od "kulturnog blaga ljudi Chiapasa". U sebi cuva jedini mural iz svijeta Maja. Ove velicanstvene zidne freske igrom boja daju odgovor na dva pitanja: prvo, kako je izgledala svakidašnjica Maja i, drugo, kako su bile ukrašene fasade i unutrašnji zidovi gradevina Maja. Kopiju murala sam vidio u Arheoloskom muzeju u Mexico Cityju. Replika freski je napravljena u gradu Gainesvilleu na Floridi cije sam uvecane fotografije pomno pregledao. Medutim, naci se na mjestu gdje su crtež i 1200 godina stara boja na originalnom kamenu... to me vec priprema na poseban doživljaj. Fotograf i autor dokumentarnih filmova Giles Healy bio je u posjetu indijanskom reservatu Lacandon 1946. godine. Snimao je dokumentarac o primitivnim indijancima pokušavajuci odgovoriti da li su oni potomci Maja. Njegovi domacini su ga odveli do napuštenog grada Maja koji je kasnije nazvan Bonampak po istoimenom indijanskom seocetu. (11) Tamo je, izmedu ostalog, pronašao skromnu dugacku jednokatnicu sa tri ulaza u tri zasebne prostorije. Ulazi su bili nadsvodjeni teškim kamenim lintelima. Fotograf je ušao u prvu prostoriju i našao se okružen serijom murala koji su pokrivali prostoriju od kamenog poda do kamenog krova. Ušao je i u druge dvije prostorije i našao nove nacrtane scene, obojene realisticnim bojama. Freske su bogato svijetlile u prigušenom svijetlu. Ovo neprocjenjivo bogatstvo se po prvi put ukazalo pred ocima koje nisu pripadale Majama niti Lacandon indijancima. Profesor Mary Miller sa Yale University, nakon intenzivnih proucavanja murala, je pisala: "Vjerovatno ne postoji anticka rukotvorina iz Novog Svijeta koja nudi tako kompleksan pogled na pretkolumbovsko društvo kao freske iz Bonampaka. Nijedan od njih ne prikazuje toliki broj Maja sa toliko detalja i stoga su ovi murali neprocjenjivi za razumijevanje drevne civilizacije." (21) Dotada se o životu Maja moglo saznavati ili sa umjetnickih slicica na razbijenim komadima keramike ili potamnjelim djelicima crteža iz gradova Palenque i Tulum. U Bonampaku se najednom dolazi do tri prostorije prepune dobro sacuvanih crteža. Nacin na koji su crteži odoljeli vremenu i nakon 1200 godina je interesantan. Kiša i vlaga su kapali po plafonu prostorija tako da su pokrili unutrašnje zidove sa zaštitnim slojem prozirnog kalcij karbonata. Nakon Healyjevog otkrica, Carnegie Institut je poslao svoju ekspediciju u Bonampak. Zidovi su prekriveni tankim slojem kerozina. Boje su postale vidljivije. Murali su intenzivno i kompletno fotografirani. Dva umjetnika su, zatim, napravila kompletne umjetnicke kopije. Trenutno je u toku projekat Yale University koji ukljucuje još detaljnije studije, fotografije i reprodukcije murala primjenom lasera i nove tehnologije. Kupujem kartu za 36 pesosa (tri dolara) i krecem zemljanom stazom u smjeru putokaza. Nakon 500 metara izlazim na veliki plato ("Akropolis"). Njime dominira velika piramida na cijem su vrhu i stranama kamene kuce. Piramida se naucni šturo naziva Gradevina broj 1 (Edificio 1). Rašcišcen je samo njen frontalni dio. Desetine stepenica gradenih od velikih kamenih blokova vode me prema vrhu piramide. Bokovi i leda piramide su prekriveni zemljom i drvecem. Fotografija 32: Velika piramida Bonampaka, Chiapas, Meksiko Službena kronologija Bonampaka je uobicajena za ovaj region. Grad je osnovan u trecem stoljecu, razvoj bilježi u petom stoljecu za vladara Fish Face, a vrhunac moci doživljava sa Lordom Chaan Muan-om II (ili Knotted Eye Jaguar Drugi) koji dolazi na vlast 743. godine. Tada je podignuta vecina danas vidljivih gradevina. Grad je napušten pocetkom IX stoljeca i ostao je izgubljen u džungli do 1946. Na nekoliko mjesta u gradu su vidljivi hijeroglifi koji prikazuju znatno veci grad Maja, Yaxchilan. Smatra se da je Bonampak dugo bio u vazalskom odnosu prema njemu, da bi tokom osmog stoljeca postali ravnopravniji. Postoje dokazi o zajednickim vojnim pohodima protiv Palenquea, a Lady Yax-Rabbit, koja je bila supruga najmocnijeg vladara Lorda Chaan Muana II, bila je sestra vladara Yaxchilana (Shield Jaguar II). Ocito da brak i politika nisu mimoišli ni Maje. Napokon, prilazim kamenom "Hramu freski". Hijeroglifi govore da su freske nastale 792. godine. U originalnom premazu gipsa (plastera) nema granicnih ivica što govori da su freske nastale u jednom dahu, a ne u etapama. (To je ovdje moguce zbog vlažnosti zraka tako da treba više vremena da se plaster stvrdne.) Može se prepoznati iskusna ruka jednog majstora i vjerovatno dva pomocnika. Murali pokrivaju površinu od oko 165 kvadrata. U tri sobe su nacrtani stvarni dogadaji i to vrlo realisticno. Prva soba prikazuje predstavljanje buduceg prijestolonasljednika, sina Chaan Muana pred zvanicama: sveštenstvom i plemstvom, uz orkestar koji svira na drvenim trampetama, bubnjevima i drugim instrumentima. Plemstvo je prikazano u razgovoru. Svi su bogato odjeveni, ukrašeni ogrlicama, dragim kamenjem, maskama. Ocigledno da prisustvuju prvorazrednom dogadaju. Lord Chaan Muan Drugi sjedi u društvu sa svojom prvom ženom dok njegove ostale žene stoje. Fotografija 33: Murali Bonampaka, Chiapas, Meksiko Na zidovima druge sobe u toku je žestoka borba izmedu Bonampaka i neidentificiranog protivnickog grada Maja. Aktuelni sukob se, prema hijeroglifima, i odigrao 2. avgusta 792. Ratnici su prekriveni kožom jaguara ili ratnickim crvenim i žutim odorama. U pozadini je svijetlo plava boja koja uveliko podsjeca na stil sa crteža iz egipatskih grobnica. Tri zida u ovoj sobi prikazuju borbu, da bi se ishod mogao vidjeti na cetvrom, sjevernom zidu. Chaan Muan II trijumfalno pobjeduje. Poraženim vojnicima je strgnuta vojna odora, krv kaplje iz prstiju, a vecina ih leži mrtva. I, na koncu, treca soba donosi ceremoniju proslave pobjede sa muzicarima, plesacima posebno ukrašenim za ovu priliku i sa kraljevskom familijom. Chaan Muan II je iznad protivnickog vode, a nekoliko zarobljenih vojnika mole za milost. Ukupno 108 hijeroglifskih tekstova prate murale. Preko 270 ljudskih figura na njima nosi odjecu, a da ne postoje dvoje ljudi koji su isto obuceni. Odjeca je od pamuka. Lica su u profilu, a tijela frontalno ili bocno prikazana. Ruke pokazuju najrazlicitije pozicije, jer je umjetnik želio da ih iskoristi za, nama nepoznati, jezik znakova. Murali Bonampaka su osvijetlili svakidašnjicu Maja. Naucili smo o višeslojnosti njihovog društva (vladari, aristokracija, birokracija, umjetnici, sveštenstvo, zanatlije), ceremonijama, odjeci, ratnim obicajima... Fotografija 34: Krv iz prstiju zarobljenika na muralima Bonampaka: žrtve ili ceremonija oplodavanja zemlje? Chiapas, Meksiko Ono što je meni zapelo za oko je da medu 270 ljudskih likova prikazano i 30 božanskih, ljudima superiornih bica. Oni se nalaze na kljucnim mjestima: na sastanku dva zida ili dodiru plafona sa bocnim zidovima. Kao da oni posmatraju sve te scene svakodnevnice, a da nemaju aktivnog ucešca. Ta superiorna bica (stvarne Maje?) bi povremeno posjecivala gradove Maja. No, nema dokaza o njihovom utjecaju na zemaljske poslove: rat, sjetve, trgovina, savezništva. Ali, njihov utjecaj osjecamo kod izbora lokacija za piramide (energetski potentne tacke), grandioznosti objekata, tehnologiju gradnje, nastanak hijeroglifa i piktoglifa, astronomska i matematicka znanja, kosmicke cikluse... 5.3.6. Uxmal (Yucatan, Meksiko) Literatura ovako opisuje Uxmal: "Od šestog do osmog stoljeca Maje na Yukatanu kreiraju nove arhitektonske stilove. Jedan od njih je Puuc, nazvan po obližnjim visoravnima. Uxmal je najveci grad izgraden u Puuc stilu. Njegov najbolje sacuvan hram je Piramida Madionicara koja je elipticnog oblika i pet puta dogradivana. Sjeverozapadno od piramide je "Kvadratni ženski samostan" koji se sastoji od cetiri bogato ukrašene palace. Iza nje je Velika piramida, potpuno ruinirana i Palaca Guvernera... Posljednji pronadeni datum uklesan na zidovima je iz 909. godine kada je Grad odjedamput napušten." (43) "Uxmal znaci "triput graden" ili "triput okupiran". Bio je središte politickog kraljevstva u jugoistocnom Yukatanu. Dekoracija na palacama predstavlja bogove, životinje, licnosti, geometrijske forme, simbole Venere, maske boga Caka. Odmah do ogradenog dijela grada su stambeni dijelovi koji su mogli imati populaciju od oko 25.000 ljudi. Uxmal je bio naseljen od 800. godine prije nove ere..." (Tabla na ulazu u Uxmal) "Istocno stepeniste Piramide Madionicara ima 89 stepenica. Nagib je identican kao kod Kefrenove piramide u Egiptu..." (41) "Sem grada Chichen Itza, Uxmal je jedan od najvažnijih gradova Maja. Kompletna mapa grada još nije završena tako da se njegove granice još ne znaju. Medutim, zna se da je bio izgraden na osi sjever-jug, a najvažnije zgrade su na sredini te osi." (39) "Gradevine u Uxmalu daju osjecaj harmonije i posmatracu omogucuju da diše slobodno, jer su posvuda otvoreni prostori. Ravnokutne zgrade su smještene sa obje strane avenije, a piramide pocivaju na masivnim temeljima. Njihova velicina i sjajno ukrašene fasade izazivaju cudenje i uzdah posmatraca. Hramovi Maja se uzdižu iznad vrhova krošnji; ljudski rad je podignut iznad prirode... Piramida Madionicara izgleda magicno i to je razlog postojanju legende koja kaže da ju je napravio patuljak, koji se izlegao iz jajeta i kojeg je odgojila vještica. Patuljak je bio osuden na smrt, ali je ubijedio vladare da mu poštede život. Zauzvrat ce im, obecao je, dati gradevinu koja bi prevazišla sva njihova ocekivanja. I, zbilja, kada je noc prošla, ujutro se iz magle digla piramida kakvu dotada svijet nije vidio." (44) "Ako se Chichen Itza smatra za najimpresivniji grad Maja na Yukatanu, onda je Uxmal najljepši. Arhitektura se odlikuje bogato ukrašenim fasadama i velicanstvenom piramidom. Prva arheološka iskopavanja je zapoceo Danac Frans Blom 1929. da bi Meksicka vlada nakon toga potpuno rekonstruirala glavne objekte. " (6) Moja posjeta Uxmalu, kao prvoj stanici na Yukatanu, je imala posebno znacenje. Postoji tendencija u zvanicnoj literaturi - enciklopedijama, da se misterija nestanka Maja u IX stoljecu potpuno izbriše slijedecom tezom: Maje su se, zbog nepogodnih klimatskih uvjeta, povlacile iz Chiapasa i Guatemale i kretale se ka Yukatanu gdju su nastavile svoju civilizaciju. Medutim, usporeni razvoj i nazadovanje i medusobni sukobi su doveli do kolapsa koji se poklopio sa dolaskom Španjolaca. (?)" (15) Ovu i slicne hipoteze dovodimo u pitanje argumentima koji ce slijediti u daljnjem tekstu. (Na primjer, The New American Desk Encyclopedia iz 1993. piše: "Uxmal su ruševine grada Maja na Yukatanu koji je napušten oko 1450. godine.") Prvo je pala u vodu ideja da su gradovi Yukatana podignuti nakon što su Maje napustile gradove kao što su Tikal (Guatemala), Copan (Honduras) ili Palenque (Meksiko). Naime, Uxmal je podignut prije barem tri hiljade godina (43) što ga stavlja u istu ravan sa ostalim gradovima Maja. Drugo, meksicki arheolozi su dokazali da je i Uxmal bio tajanstveno napušten krajem IX stoljeca kao i ostali gradovi Maja. (43) Trece, nakon napuštanja, ovaj grad Maja je nekoliko puta bio naseljavan od strane nomadskih indijanskih plemena koje su Španjolci zatekli u XVI stoljecu. Ali, oni nisu bili direktni potomci Maja, jer su na upite konkvistadora odgovarali da ne znaju ko i kada je napravio ove gradevine. (8) Piramida Madionicara je prva gradevina na koju se dode na samom ulazu u Grad. Sa preko 36 metara je najviši objekt u Uxmalu. Legenda u patuljku, odnosno madionicaru Itzamna, koji je jednom rukom podigao piramidu preko noci, može se shvatiti na slijedeci nacin. Ova struktura, kao i citav sveti kompleks Uxmala, je, prema nekim pretpostavkama, imao anticku upotrebu kao Škola misterija i spiritualnih ceremonija. Pretpostavlja se da je Piramida sa okolnim kompleksom bila jedan od najvecih Univerziteta Maja na kojima su se ucila ezotericna znanja. Citav kompleks odražava kretanja Sunca i Venere. Stepenice na zapadnoj strani Piramide Madionicara su orijentirane tako da prate zalazak Sunca prilikom ljetnog solsticija. Fotografija 35: Piramida Madonicara, Uxmal, Yucatan, Meksiko "Ženski samostan" je kompleks od cetiri dugacke zgrade koje formiraju zatvoreni trg. Ime su mu dali Španjolci jer su ih 74 prostorije, koje su imale izlaz na dvorište, podsjecale na njihove samostane. Svaka od cetiri gradevine ima unikatne fasade sa simbolima boga Caka, zmije i rešetkastih stubova. Pretpostavlja se da su unutar trga žene Maja ucile o razlicitim aspektima energije: ženskoj, seksualnoj, mjesecevoj i kundalini (cakre) energiji. (45) Fotografija 36: "Ženski samostan", Uxmal, Yucatan, Meksiko 5.3.7. Sayil (Yucatan, Meksiko) "...Nakon što smo produžili nekoliko kilometara ugledali smo kamene gomile prekrivene drvecem. Iznenadile su nas svojim ogromnim dimenzijama. Vodici su macetama probijali put, rašcišcavali grane oko nas; mi smo ih pratili na konjima. Napokon smo došli do Casa Grande. "Velika kuca" je ime koje su indijanci dali velikoj zgradi izgradenoj od bijelog kamena. Zavezali smo konje i uputili se prema ulazu. Drvece je bilo toliko gusto da smo se jedva probijali..." (35) Tako je John Lloyd Stephens opisivao svoj posjet gradu Maja Sayilu tokom ekspedicije Yukatanu 1841. Doduše, on je za Grad koristio indijansko ime Zayi. U prijevodu, "sayil" su mravi skupljaci lišca. Od indijanaca je cuo za legendu da se svakog Velikog petka u ruševinama cuje muzika. Moja posjeta Sayilu sto šezdeset godina kasnije se odvija u izmjenjenim okolnostima. Pod haubom je sto šezdeset konja; ostaci grada su potpuno rašcišceni. A kada se preda mnom ukazala kamena zgrada o kojoj je pisao Stephens to je bila muzika za moje oci (iako je bio tek cetvrtak). Fotografija 37: Velika Palaca, Sayil, Yucatan, Meksiko Velika Palaca je najljepša gradevina Sayila i pravi dragulj arhitekture Maja. Na tri je nivoa, dugacka 85 metara, a široka citavih 35 metara. Najgornji nivo je simetricno graden i sadrži sedam nadsvodenih prostorija. Donja dva su asimetricna što je atipicno za gradnju Maja. Široke stepenice ih sijeku na dvije polovine. Ukupno je 98 soba u palaci; njihova funkcija nije poznata. Glavna fasada gleda na jug i odatle sa široke prednje platforme zapocinje sacbe - "bijeli put". Drugi nivo je bogato ukrašen i sadrži dva koridora. Krovovi na prva dva nivoa služe istovremeno i kao terase. Zidovi na drugom spratu su ukrašeni kamenim stubovima i velikim nosatim maskama boga Caka te figurama bogova "Ah Mucen Cab" vezanih za rituale posvecene planeti Veneri. Tu je i Kukulkan, pernati serpent. Figure i oblici su dobro balansirani. Na fasadi je nekoliko "bogova"prikazano naopako: pretpostavlja se da ti "bogovi" posmatraju šta se dešava medu Zemaljskim smrtnicima. Fotografija 38: Koridor na drugom spratu Palace, Sayil, Yucatan, Meksiko Literatura piše o vrhuncu Sayila izmedju 600. i 900. godine. Sabloff i Tourellot su, nakon opsežnih istraživanja 1985. godine, zakljucili da je Grad ležao na površini od 5 kvadratnih kilometara sa znacajnim prigradskim kamenim naseljima i populacijom od desetak hiljada stanovnika. Kao i ostali gradovi u regionu tajanstveno biva napušten oko 950. godine. (46) Medutim, historija Grada je puno starija. Na malom cetvrtastom hramu sa pet soba nalazi se krov sa tipicnom krovnom konstrukcijom u obliku cešlja koja je karakteristicna za arhitektonski stil regiona Peten u Guatemali. Ta nas cinjenica vraca u dalju prošlost za dvije hiljade godina. 5.3.8. Oxkintok Na sjeverozapadnom dijelu meksickog poluotoka Yukatan nalazi se grad Maja Oxkintok. "Ox" (tri), "kin" (sunce) "tok" (ostro) je van glavnih turistickih tokova. To jutro sam ja bio jedini posjetitelj. Ovdje je ustanovljen arhitektonski stil Puuc (300. p.n.e. - 350. a.d.). Od sacuvanih hijerogilifa isticu se oni koji govore o konkretnim Gradskim dogadanima iz 475. i 487. godine. Fotografija 39: Đavolja piramida, Oxkintok, Yucatan, Meksiko Medu 12 piramida/hramova Oxkintoka pronadeni su potporni stubovi u obliku covjekolikih stvorenja. Preciznije, rijec je o cetiri kipa visokim dva i po metra koji izgledaju kao vanzemaljski humanoid. Velika glava je podijeljena na dvije istaknute polovine sa udubljenjima po sredini i na celu ("trece oko"). Španjolski arheološki tim, koji je prvi nabasao na ove statue, je nazvao piramidu davoljom. A da slucajni posjetioci ne bi puno lupali glave o porijeklu hijeroglifa i kipova, oni su sada sklonjeni na sigurno. Najveca piramida u ovom Gradu, neinventivno nazvana "Struktura broj 1", zauzima centralno mjesto. Pretpostavlja se da je podzemnim tunelima vezana za ostale hramove i palace. Fotografija 40: "Struktura broj 1", Oxkintok, Yucatan, Meksiko Ispred jedne od palaca nalaze se ostaci potpornih stubova nazvanih, od strane arheologa, "Ratnici Atlantidani". Oni su u prirodnoj ljudskoj velicini, fino trodimenzionalno isklesani, tako da se i nakon hiljada godina izloženih nevremenu lica lako prepoznaju. I tu nastaje novi problem za modernu historiografiju. Naime, "Atlantidane" susrecemo na raznim stranama Meksika: od Tule (sjeverno od Mexico Cityja), preko Oxkintoka do Chichen Itze. Nema dvojbe oko njihove funkcije: služili su kao potpora platformama koje su smještene iznad njih. Medutim, likovi Atlantidana predstavljaju razlicite rase, sa razlicitim odorama i fizickim karakteristikama. Postavlja se pitanje kako su autori kipova znali za razlicite rase prije dvije hiljade godina, kad je u ovom regionu svijetu živjela samo jedna? A pogotovo, kako su poznavali sve rase sa Planete? Tu pitanja ne prestaju. Skoro su španjolski arheolozi završili rekonstrukciju nekoliko prostorija unutar jedne od palaca (Tzat Tun Tzat) poznatih pod imenom Labirint. Zbilja, uski tuneli, prolazi, stepenice i sobe kreirali su jedinstvenu gradevinu u svijetu Maja. Strateški razmješteni prolazi i prozori donose svjetlost u labirint. To je osobito vidljivo tokom dva dana u godini: proljetnjeg i jesenjeg ekvinocija (21.03. i 21.09.) Tada sunceva svjetlost osvijetli sve prostorije kroz seriju otvora u zidovima! Fotografija 41: Labirint Oxkintok, Yucatan, Meksiko Ulaz u labirint je na donjoj terasi. Nakon niza stepenica i prolaza, izlaz je pri vrhu gradevine. Labirint simbolizira tamnu i svijetlu aveniju. Funkcionira kao sveti put kojom osoba krece od vanjskog svijeta prema unutarnjem, a zatim od unutarnjeg prema vanjskom; od nižih realma ka višim. (Slijede izvodi iz knjige: Osmanagich, Sam: The World of the Maya", Gorigas Press, New Jersey, 2005) "Ulazak u tunel je ulazak u nepoznato, u našu skrivenu stranu. Sklon sam tezi da su Maje labirint koristile za školovanje šamana i iniciranih. Tu su oni, simbolicno, prevazilazili strah od nepoznatog i skrivenog. A kad se jednom identificira naša tamna strana, onda možemo da preuzmemo kontrolu. I kao što Labrint Maja spiralno završava na vrhu piramide, tako se i mi nalazimo na spiralnom putu zvanom život. U centru tog puta je tamno središte naše Galaksije Mlijecni put, koja se, zatim, spiralno otvara i širi, a mi, naš Suncev sistem i mi kao ljudska bica smo na vanjskom obodu te spirale koje zahvata sve šire beskonacne prostore kosmosa. Spirala Mlijecnog puta je primjer harmonicne geometrije. Ona kreira i premošcava dimenzije, spiritualni i materijalni svijet. Spiralna formacija je metafora za misticno putovanje vjecnog života. Na tom putu mi stjecemo svijest o sebi. Nju širimo iskustvima u ovom životu, smrti i ponovnom rodenju. Spiralni put je sveto duhovno orude onih koji su tražili spoj sa kosmickim centrom... koji daje i uzima život. U Oxkintoku su se šamani morali suociti sa tamnom stranom svoje duše i integrirati je u svoju svijest. Morali su proci test labirinta, susresti i zatim kontrolirati svog unutrašnjeg "davla"; tek onda su bili spremni za potpunu duševnu integraciju... 5.3.9. Loltun Novih tridesetak kilometara vožnje me je dovelo do sistema pecina nazvanih Grutas de Loltun ("cvijet u kamenu"). U svijetu Maja ovaj kompleks zauzima posebno mjesto. Medu 25 pecina u kojima su pronadjeni crteži i hijeroglifi Maja, ove u Loltunu se smatraju za najstarije. Na ulazu u pecinu posebno iznenadenje. Uklesani hijeroglifski reljefi na nekoliko metara visine i tekst na tabli: "Ratnik - reljefni hijeroglifi koji pripadaju pretklasicnom periodu Maja. Prema komparativnim studijama Anthony P. Andrewsa sa Stele broj 11 u Kaminaljuyu u Guatemali, oni datiraju iz 2.200 - 2.500 prije nove ere." Fotografija 42: Natpis na ulazu u kompleks pecina Loltun koji pojavu Maja na Yukatanu smješta u period prije 4500 godina potpuno mijenjajuci oficijelna enciklopedijska stanovišta, Yucatan, Meksiko U pecinama su pronadeni fosili i kosti životinja stari 20 000 godina. Ljudsko prisustvo datira od prije desetak hiljada godina. Osim hijeroglifa na ulazu, pismo Maja se srece na nekoliko mjesta u pecini. Crteži ljudskih ruku privlace dosta pažnje, mada se ne mogu odmah uociti. Naime, vodic je palio svijetla u pojedinim galerijama. Kada smo došli do one sa otiscima ruku prvo je ugasio sva svijetla; kada su nam se oci privikle na mrak mogli smo vidjeti ruke na kamenju kao fotografski negativ. Interesantna tehnika od prije par hiljada godina. (Inace, ruke su cest motiv na objektima Maja. Ali, one su uvijek obojene crveno. Ovdje u Loltunu su u crnoj boji, "Manos Negras".) Na nekoliko mjesta se moglo vidjeti stilizirano vozilo. Slijedila je skulptura jaguara. Zatim statua "ratnika Maja". Glava podsjeca na stil tzv. civilizacije Olmeka i njihovih crnackih "kraljeva" prije 4.500 godina. Kapa ili šljem je na glavi; na ušima su bogate naušnice koji su obicno znak božanstva/superiornog bica. Fotografija 43: "Ratnik" ili superiorno bice, Loltun, Yucatan, Meksiko Tri kilometra Loltuna su otvorena za javnost. Prirodne formacije (stalaktiti, stalagmiti) se smjenjuju sa rukotvorinama i crtežima Maja. Podzemne komore i galerije su služile kao skloništa i ceremonijalni centri od ledenog doba do Ratova kasti iz 1800-ih godina. 5.3.10. Calcehtok Sjeverozapadni Yukatan, pecinski system "Grutas Calcehtok". "Cal" (vrat), "ceh" (jelen) "tok" (kamen) kompleks podzemnih pecina je drugi po velicini na Yukatanu (mada se reklamiraju da su najveci). Nisu osvijetljene tako da je vodic neophodan. U grotlo se spuštamo improviziranim željeznim ljestvama (drugi nacin je bio lijanama). Otvor na površini je petnaestak metara promjera. Kada smo se spustili u podzemni ulaz prije nego što cemo uci u mrak palimo dva fenjera. Ispred nas je gomila kamenica u obliku zidica. Moj vodic mi govori da je ovo bila posljednja linija odbrane za Indijance pred Španjolcima koji su ih ovdje porazili polovinom XVI stoljeca. Fotografija 44: Pecina "Grutas Calcehtok", zadnje uporište indijanaca, Yucatan, Meksiko Ulazimo u prvu podzemnu odaju. U kamenu isklesane posude koje prikupljaju kapi vode sa tavanice. Na nekoliko mjesta se stapaju stalaktiti sa stalagmitima. Krecemo se dalje. Temperatura je vrlo prijatna. Dolazimo do centralna galerije sa vrlo visokom tavanicom. Izravnan kameni pod. Na sredini kružni kamen. "Oltar", govori mi vodic. Obilazim zidove. U procijepima se vide ostaci keramike Maja. Na drugom mjestu školjke. Zatim kameni noževi. Sa tavanice strši kamena figura krokodila: poluotvorena usta sa zubima, oci, tijelo i dugacki rep. Na drugoj strani svoda morska sipa. Fotografija 45: Sipa na svodu pecine, Calcehtok, Yucatan, Meksiko Baš kad pomislim da pecine završavaju onda nas neki mali prolaz dovede do vece prostorije ili galerije. Odatle vodi po nekoliko puteva. Trebalo bi mi mnogo više od nekoliko sati vremena da ih sve istražim. U ovom dijelu Yukatana ima preko 30 podzemnih pecina i osnovano se smatra da je vecina njih spojena tunelima. I time se otvara još jedan aspekt života Maja. Onaj, ispod površine Zemlje. 5.3.11. Kabah U središnjem Yukatanu, medu Puuc brežuljcima, svakih nekoliko kilometara se redaju gradovi Maja: Kabah, Sayil, Labna, Xlapak... Na parkingu ispred Kabaha samo tri automobila. Na ulazu vodic govori maloj grupici: "Ka" je na arhaicnom jeziku Maja znacilo ruka, "bah" je dlijeto. "Kabah" se prevodi kao "vješta ruka". Pri tome gestikulira, tako da se može predstaviti slika vještih kamenorezaca. Da li je to stvarno ime grada, ili nešto izmjenjena verzija ("Kaabah" - cvrsta ruka, ili "Kabahaucan" - kraljevska zmija u ruci) ostace nepoznato. Zeleni travnati tepih prekriva dugacki (nekada kameni) plato Kabaha. Mjesto odiše mirnocom. Poželim da vratim dinamiku i duhovnost davno prohujalog vremena. Hiljadama godina su Maje bile kuriri kosmickog znanja. Širili su univerzalnu filozofiju koja je ucila da ljudsko tijelo pripada Zemlji, a ljudski duh Kosmosu. I u tome se krije neprolaznost civilizacijskih vrijednosti Maja te razlog moga interesovanja za davno napuštene gradove. Tipicne turisticke agencije vode posjetioce po svetim gradovima Maja i pri tome im govore samo negativne ili nebitne stvari. Koliko puta sam cuo iz ustiju vodica kako slavodobitno govore grupicama turista o navodnim žrtvovanjima Maja i cupanju srca iz živih tijela zarobljenika (taj ritual nema nikakve veze sa Majama). Kako neinventivno zapocinju turisticke ture u kojima se daju iz rukava izvadeni datumi o nastanku gradova, o navodnom idolopklonstvu Maja, "brojnim" medusobnim ratovima i sl. Ono što se može procitati o Kabahu u dostupnoj literaturi bilo bi slijedece: "...Kabah je jedno od satelitskih naselja na Puuc ruti, dvadesetak milja južno od Uxmala. Oblast je bila naseljena od treceg stoljeca prije nove ere. Vecina preostalih gradevina potice izmedju VII - X stoljeca. Jedan od sacuvanih datuma na kamenom vratnom okviru prikazuje 879. godinu kada je Kabah bio na svom vrhuncu. Grad je napušten u X stoljecu... (46) ...Kabah se sastoji od serije hramova i palaca, manjih piramida i monumentalne Kapije. Najcuvenija gradevina je Codz Pop ili Hram maski sa svojom fasadom prekrivenom sa 270 maski nosatog boga kiše Caka. Cak su i stepenice koje vode u cetiri odaje dijelovi zakrivljenog nosa. Krovna ukrasna konstrukcija se sastoji od pravokutnih kamenih blokova sa nizom otvora... Fotografija 46: Hram maski, Kabah, Yucatan, Meksiko ...Kiša i voda su bili od glavnog znacaja i citava zgrada simbolizira kiše koje život znace, a koje su dolazile sa zapada... ...Na stražnjoj (istocnoj) strani su skulpture dva ratnika koji su okrenuti izlazecem suncu i koji, vjerovatno, imaju ulogu cuvara hrama. Kipovi su u još dobrom stanju... (35) Fotografija 47: Cuvari hrama, Kabah, Yucatan, Meksiko ...U centru nekadašnjeg Kabaha se nalazila Kapija sa tipicnim lukom Maja. Odatle je polazio poplocani put ("sacbe"), širok 5 metara i dugacak tridesetak kilometara, spajavši Kabah sa Uxmalom. Kapija sjedi na širokoj kamenoj platformi... Ista takva, samo nešto manjih dimenzija se nalazi na ulazu u Uxmal... Fotografija 48: Kapija, Kabah, Yucatan, Meksiko ...Hram Crvene ruke i Observatorija na zapadnoj strani Grada su vjerovatno imali religijske i ritualne funkcije... ...Niz skulptura, panela, lintela, kamenih blokova sa hijeroglifima... nisu više u Gradu; ili su pokradeni ili se nalaze o raznim muzejima... ...prvi detalji o Kabahu su došli iz pera John Lloyd Stephensa i Frederick Catherwooda 1843... Arheolog Ramon Carrasco 2003. predvodi arheološke napore na rašcišcavanju i rekonstrukciji ..." (46) Ono o cemu ne piše dostupna literatura je mnogo znacajnije za razumijevanje ovih gradova. Zamislimo 270 vatrenih baklji koje pocivaju u nosnim udubljenjima boga Caka. Fasada hrama i nocno nebo gore... Zrakom se širi miris kopalovog tamjana. Fotografija 49: Fasada Hrama maski, Kabah, Yucatan, Meksiko Maje se obracaju okupljenima: "Vi ste kosmicka kreacija Hunab Ku'a. Vaše tijelo je stvoreno od svete zemlje, vaš duh je donešen na svetom vjetru. Srodni ste vjecnoj Suncevoj vatri..." Šamani Maja vam pomažu da shvatite svoju ulogu u Univerzumu. Ucite o kalendarima sedam Solarnih sistema, kosmickoj seksualnosti, budenju energije Kundalinija... ulozi galaksije Mlijecnog puta kao generatora života. 5.3.12. Labna Oficijelni tekstovi koji idu na racun obližnjeg grada Labna. "...Labna je nekad bio grad sa preko 2000 ljudi. Trenutacno su samo cetiri gradevine obnovljene. Dosada je pronadeno oko 70 cultuna (podzemnih vodenih cisterni)... ... Najpoznatiji monument je rekonstruirana Kapija sa vecim lukom i više ornamenata nego ona u Kabahu. Struktura na koju se kapija nekad naslanjala više ne postoji. Luk je sedam metara visok i preko tri metra širok. Pretpostavlja se da je original bio znatno viši i obojen u plave i zelene boje koje simboliziraju pera ptice quezal... Fotografija 50: Kapija, Labna, Yucatan, Meksiko ...Labna znaci "stare kuce" na jeziku Maja... ...Nedaleko od Kapije je El Mirador, piramidalna struktura koja leži na gomili kamenja... ...Impresivna Palaca u Labni nije dobro ocuvana, a niti obnovljena. Ipak se može primijetiti da su ukrasi vrlo imaginativni...Šezdeset sedam soba na dva nivoa je arhitektonski dragulj Puuc regiona. Ulaz u jednu od odaja krasi ogromna, zubata maska boga Caka sa velikom njuškom... Fotografija 51: Maska Caka, Labna, Yucatan, Meksiko ...Glava serpenta se istice na jednom kraju palace. Iz njenih otvorenih celjusti viri ljudska glava koja simbolizira život... ...Stephens je prilikom posjete Labni 1841. pisao: "Od dolaska u ovu zemlju nisam bio više uzbuden; miješali su mi se bol i zadovoljstvo. Bol što ovaj Grad nije bio otkriven prije nego se pretvorio u ruševine; istovremeno, bili smo sretni što smo ga vidjeli prije nego je do kraja propao, jer je i ovakav castan spomenik svojim misterioznim autorima..." (35) 5.3.13. Xlapak U središnjem Yukatanu, na ruti Puuc, locirana je arheološka zona grada X'Lapak. "Stari zidovi" (Xlap-pahk, prema indijanskim vodicima John Stephensa iz 1841.) mi se ukazuju medu stoljetnim drvecem. I u ovom Gradu se istice "Palaca" sa svojom fasadnom dekoracijom. Geometrijski elementi te kameni likovi Caka sa prepoznatljivim zakrivljenim nosom na uglovima zgrade i ceonoj fasadi cine ovu zgradu unikatnom. Fotografija 52: Palaca, Xlapak, Yucatan, Meksiko Bocna i zadnja strana palace su u ruševinama. Gomila kamenja razbacanih u travi. Ovo je dobar primjer šta džungla može uciniti gradovima, mada su oni napravljeni od kamena. Drvece raste uz zgrade, na njihovim stranama i na krovovima. Korijeni i grane se probijaju u svim prostorijama. Pod težinom drveca prvo padaju krovovi. Na red dolaze zidovi: plaster i cigla. Jedna po jedna ispadaju iz lezišta. Šumska vegetacija, zemlja, voda, drvece nastavljaju sa osvajanjem kamenih objekata dok ih potpuno ne unište. Prošlo je dvije i tri hiljade godina od nastanka ovih gradova. A milenij od kada su napušteni i ostavljeni zaboravu. 5.3.14. Izamal Kada su konkvistadori osvajali Yukatan, Izamal ("Crni jaguar") je bio jedan od najvecih i najljepših gradova. Prije 450 godina Landa je pisao za gradove Yukatana: "... Toliki je njihov broj i tako su dobro gradeni da predstavljaju divan ugodaj za oci. A ova zemlja danas nije ono što je nekada bila u doba svog procvata kada su nastajale ove gradevine koje su podignute bez pomoci metala... Postoji tajna koja nije otkrivena domorocima kako su ove gradevine izgradene...Ovdje u Izamalu se istice jedna zgrada ispred svih drugih koja je ogromno visoka i prelijepa... Stepenice od preko 30 metara širine idu prema vrhu... Na stranama su vrlo cvrsti zakrivljeni kameni blokovi... Nekoliko platformi i nivoa vodi do vrha gdje je sagraden bijeli hram. Popeo sam se i imao velicanstven pogled sve do mora... Bilo je dvanaest ovakvih gradevina u Izamalu... Niko se ne sjeca ko ih je gradio..." (8) Sa dolaskom Španjolaca lokalno stanovništvo je pretvoreno u roblje. Bili su primorani da sruše sve piramide i hramove, a na njihovim temeljima da izgrade crkve, manastire i kolonijalne palace. Crkva je vjerovala da ce tako oduciti lokalno stanovništvo od "davolskog vjerovanja". Na mjestu najvece piramide izgraden je franjevacki manastir San Antonio de Padua. Arhitekt-fratar Juan de Merida je zapoceo radove 1553. i dovršio ih 1561. Izgraden je najveci atrijum u katolickom svijetu, izuzev onog Sv. Petra u Vatikanu. Dimenzije su mu 520 sa 420 metara. Tolika je bila površina gornje platforme piramide Maja. Drvena figura djevice Marije je postavljena unutar manastira. Ubrzo su se poceli registrirati slucajevi izlijecenja i Izamal postaje mjesto hodocašca katolika sa svih strana. U dvadesetom stoljecu polako tone u zaborav sve do posjete pape Ivana Pavla Drugog 1993. Fotografija 53: Manastir u Izamalu izgraden kamenom gigantske piramide, Yucatan, Meksiko Kako bi stvarna prica o Izamalu mogla izgledati ocima historicara? Gdje prestaje legenda, a pocinje stvarnost? Legenda drži da je Izamal osnovao Izamna (Itzam Na), vizionar i lider. Vremenom su mu dali epitet božanstva, sa mocima izlijecenja i vracanja u život. Na celu je Panteona Maja sa titulom "ahaulil" (Lord); on predsjedava skupinom nižih božanstava, odnosno superiornih. (7) Izamal je Majama predstavljao manifestaciju Boga Sunca koja je materijalizovana u piramidi Kinich Kak Moo. Dvije hiljade prije nove ere i jednu hiljadu godina naše ere Izamal je vazno hodocašce Maja. Centrom dominira platforma Paphol Chac (Dom Caka, boga kiše) sa hramom na vrhu koji je destinacija hodocasnika. Kolosalne piramide Itzamatual, Kabul, Hunpictoc i Habuc uokviruju ovaj grad. Fotografija 54: Ostaci piramide Kinich Kak Moo, Izamal, Yucatan, Meksiko Paphol Chac je izgraden na energetski vrlo potentnom mjestu. Hiljade hodocasnika iz doba Maja su svojim posjetama, tokom perioda od više hiljada godina, formirali psihicko polje energetski usmjereno na izlijecenje raznih bolesti. Kombinacijom Zemljine i ljudske energije kreirano je podrucje koje ljekovito djeluje na ljudski organizam. Beneficije Izamala su se prostirale kroz vrijeme ukljucujuci i barbarsku civilizaciju koja je došla nakon XVI stoljeca i tu postavila svoje drvene simbole. Gdje prestaje stvarnost, a pocinje legenda? 5.3.15. Chichen Itza Chi ("usta"), chen ("izvor"), Itza ("pleme Itza") nije najveci ni najimpresivniji grad Maja. Ali je, zbog velikog priliva turista, najpoznatiji. Od nekoliko stotina objekata na petnaestak kvadratnih kilometara, renovirano je njih tridesetak. "Grad je podijeljen na tri jasno odvojena dijela: Stari Chichen (435. godina), Klasicni period 600-900 godine i utjecaj Tolteka nakon XI stoljeca." (Prema natpisima na tablama u arheoloskom parku.) Maje napuštaju Grad prije 925. godine. Nakon pauze od stotinjak godina ponovo je naseljen i postaje centrom indijanaca citavog Yukatana. Porazom 1194. ponovo je napušten. Astronomski, arhitektonski i artisticki gledano Chichen Itza je jedan od najinteresantijih gradova Maja. Stoga ne cudi njen status svetog grada tokom klasicnog perioda. Prva gradevina na koju se izbije na širokom platou je ujedno i najpoznatija: piramida El Castillo (dvorac) ili Kukulkanova piramida. S razlogom se ova skladna piramida nalazi na mnogobrojnim turistickim prospektima. Na cetvrtastoj osnovi se skrasio perfektno simetricni dizajn koji u sebi sadrži elemente sofisticiranog kalendara Maja. Svaka od cetiri strane piramide ima 91 stepenicu; ukupno 364 stepenice plus platforma na vrhu simboliziraju broj dana po suncevom kalendaru. Dodatna stepenica ispod piramide oznacava put u podzemni svijet. Fotografija 55: Piramida Kukulkan, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Svaka strana piramide ima 18 terasa - po devet sa svake strane stepenica ("devet Gospodara vremena") - 18 je broj mjeseci za jednu godinu po kalendaru Maja. Ukupno su 52 panela na piramidi i to odgovara broju godina jednog kalendarskog ciklusa Maja. (Ovaj ciklus od 52 godine je usko povezan sa zvjezdanim sistemom Plejada koji opase nebeski krug svake 52 godine i vraca se u istu pocetnu poziciju na zemaljskom nebeskom svodu.) Svakako najpoznatiji fenomen vezan za Piramidu se dešava dva puta godišnje: na proljetnu i jesenju ravnodnevnicu (21.03. i 21.09.) Sa pocetkom zalaska sunca na sjevernim stepenicama se stvara sjena ispod terasa koja u kombinaciji sa sedam svjetolosnih trokuta nalikuje tijelu zmije. Na dnu stepenica je isklesana glava serpenta tako da je iluzija kompletna. U proljece se serpent spušta prema zemlji; u jesen se penje ka nebu. Ovaj briljantni inžinjerijski poduhvat Maja privuce oko 25.000 posjetilaca tokom dva godišnja ekvinocija. Fotografija 56: Igrom suncevog svjetla i sjene, arhitekte Maja stvaraju iluziju serpenta na kamenim stepenicama i to samo na dan ravnodnevnice, Kukulkanova piramida u Chichen Itzi, Yukatan, Meksiko Glave serpenta na dnu stepenica sam našao na još nekoliko piramida. Pošto nisu obnovljene njihova uloga nije poznata; možda vremenom otkrijemo koje astronomske pojave su one predstavljale. Fotografija 57: Glava serpenta, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Serpent je naravno simbol znanja, superiorno božansko lice Kukulkan koji je došao u Chichen Itzu u desetom stoljecu nakon napuštanja Tule (sjeverno od Meksiko Cityja). Prema legendi Quetzalcoatl (odnosno Kukulkan) je napustio svoj glavni grad Tulu i odletio na "zmiji" ka istoku, Yukatanu. Prije Tule, pernata zmija Quetzalcoatl je svoj pecat ostavila u gradnji najimpresivnijeg grada obje Amerike - Teotihuacana. (25) Sada dolazimo do nove, jos neriješene, zagonetke. Imamo impresivan grad Maja (Chichen Itza) i tri hiljade kilometara zapadno glavni grad Tolteka (Tula). Prostor izmedu njih (srednji i istocni Meksiko) nema ništa zajednicko, prema historicarima i arheolozima. I onda, sasvim neocekivano, arhitektura dva grada se poklapa kao da su medusobno udaljeni 30 kilometara, a ne tri hiljade. Objašnjenje historicara: (1) Tolteci su organizirali vojni pohod od 3000 kilometara zaobilazeci stotine drugih gradova, vojno su porazili Chichen Itzu i tu ostavili svoj gradevinski i spiritualni pecat (?); (2) Grupica Maja je otišla na putovanje od 3000 km. i onda su, oduševljeni arhitekturom Tule, u povratku dodali simboliku Kukulkana na svoje gradevine (?) (74) Oba objašnjenja su, zdravorazumski posmatrano, neprihvatljiva. Rješenje je u trecem, "nemogucem" za oficijelnu nauku. Samo slijedimo legendu koja kaže da je Kukulkan bio superiorno bice koje je, koristeci tehnologiju zracnih letjelica, sletio u Chichen Itzu i tu (i samo tu) obnovio svoju vladavinu. Još nekoliko detalja poziva na razmišljanje. Unutar piramide Kukulkana je sistem hodnika koji dovode do ranije izgradenih hramova. U jednoj od prostorija je statua jaguara. Tijelo je od crvenog kamena. Oci su mu od zelenog dada (nefrita). Problem otvara porijeklo ovog poludragog kamena. Naime, u Meksiku ne postoje nalazista nefrita. Najbliža su... u Kini (?!) Zvanicna historija ne priznaje postojanje kontakata izmedu Kine i Meksika prije par hiljada godina. Ali, nesumnjivo da je postojala komunikacija ovih kontinenata mnogo dublje u proslošti. Južno od piramide Kukulkana je još jedan testament astronomskih dostignuca Maja: kružni toranj Caracol ("zmija"). Impresivne platforme i terase na kojima pociva toranj su pažljivo izgradene prikazujuci važne nebeske dogadaje. Spiralne stepenice zmijolikim prolazom vode do vrha tornja. Fotografija 58: Opservatorija Caracol, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Nema nikakve sumnje da je ova gradevina služila kao astronomska observatorija Majama. Cetvoro ulaznih vratiju se perfektno (manje od jednog stepena) podudaraju sa stranama svijeta. Gornji horizontalni otvori se poklapaju sa nizom kosmickih dogadaja: najsjevernim i najjužnijim položajem zvjezdanog sistema Plejade (Tzab), putanjom Sunca za vrijeme proljetne i jesenje ravnodnevnice, najsjevernijom i najjužnijom putanjom planete Venere (Cak), položajem zvijezda Sjevernjace (Zamaan Ek), Škorpiona (Zinaan Ek), Blizanaca i drugih! (7) Istocno od piramide Kukulkan je Hram Ratnika i Grupa od Hiljadu Stubova. S frontalne strane Hrama Ratnika su redovi impresivnih kamenih stubova sa uklesanim likovima ratnika. Ovaj hram je identican onom kojeg sam vidio u tri hiljade kilometara udaljenoj Tuli. Sacuvane platforme i krovna struktura simboliziraju planetu Veneru (ili što bi zvanicna literatura rekla "boga kiše Caka"), pernatu zmiju (Kukulkan) i mitske životinje. Fotografija 59: "Hram ratnika", Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Sa zadnje strane Hrama Ratnika nalazi se kamena platforma koja pociva na devetnaest stubova. U stubovima su uklesani likovi nazvani "Atlantidani". Nema nijednog identicnog lica; svi su drugacije obuceni i predstavljaju razlicite rase. Vec smo pominjali ovu misteriju kako su Maje znale za sve Zemaljske rase u doba za koje naši naucnici tvrde da nije bilo putovanja po planetarnim oceanima. Do Hrama je Grupa od Hiljadu Stubova. Rijec je o kamenim kružnim stubovima isklesanim u istom stilu kao i oni u Tuli. Bareljefi su izblijedili, vrijeme ih je pojelo, kamen je popucao. Ovi stubovi su bili nosaci za krovnu konstrukciju velebnog hrama o cijoj svrhi možemo samo nagadati (rezidencija za vladajucu elitu?). Ovaj geometrijski labirint ima doduše nešto manje od hiljadu stubova, ali je i takav dovoljno impresivan. Fotografija 60: Grupa hiljadu stubova, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Piramida Kukulkan je u centru Grada. Hodajuci oko nje u širokom krugu nailazim na kamene strukture koja svjedoce o prohujaloj civilizaciji: - Platforma Venere sa figurama pernatog serpenta (Kukulkana); ovaj put ljudska glava se nalazi u ustima (slicno kao glave koje se nalaze u ustima Caka koje sam vidio u gradovima na ruti Puuc); - Platforma Orla i Jaguara sa uklesanim životinjama koje u kandama drže ljudsko srce (?) - Hram Lobanja (Tzomapantli); u pocrnjelom kamenu se jasno prepoznaju lubanje od kojih, ponovo, nijedna nije ista. Arheolozi pretpostavljaju da je artista želio prikazati akte žrtvovanja. Ova ideja je, po meni, površna i ne dotice suštinu autorove ideje; - Grobnica Sveštenika je piramidalna gradevina sa hramom na vrhu; prilaz i uspon mi nije bio dozvoljen, ali ova impresivna gradevina koja još nije rekonstruisana je sigurno imala puno širu funkciju od obicne grobnice. Velika glava serpenta u njenom podnožju to nagoviještava; - Cenote (sveti izvori vode); dva su pristupacna od nekoliko desetine koje su svojevremeno koristile Maje. Americki National Geographic Society je sponzorirao istraživanja dna ovih izvora. Nakon što je desetak metara debeo talog mulja izvaden pronadene su kosti, idoli, nakit, nefrit i drugi artifakti; - Kuca Falusa je dobila svoje ime po skulpturama; rašireno je mišljenje da veci broj kamenih statua falusa širom Yukatana predstavljaju nekada postojeci kult; - Hram Jaguara se nalazi na oba kraja Velikog Igralista. Naime, zapadno od piramide Kukulkan je smješteno najvece igralište u svijetu Maja dinovskih dimenzija: 180 x 75 metara. Hram na sjevernom kraju pri vrhu ima niz širokih stepenica koji se ulivaju u dvije kolosalne statue serpenta koje služe kao potporni stubovi krovnoj konstrukciji. Jedva su vidljivi ostaci nekada bogato ukrašenih murala i statua. Fotografija 61: Hram jaguara, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Zadržavam se na Velikom Igralištu. Poredim ga sa desetine drugih koje sam vidio u gradovima Maja. Isto kao da imamo bazen olimpijskih razmjera i male kucne bazene. 5.3.16. Ek-Balam Veliki drevni grad Maja Ek Balam ("crni jaguar") je gotovo potpuno nepoznat javnosti. Fotografija 62: Pogled na grad Ek-Balam, Yucatan, Meksiko U knjizi biskupa Diego De Lande iz 1571. godine (on nije za života objavio ovaj rukopis nazvan "Izvještaj o dogadanjima na Yukatanu"), ne nalazim nikakvu referencu u vezi Ek Balama. Ali zato, osam godina kasnije, 1579., španjolski konkvistador "komandir" Juan Gutierez Picon bilježi u svom "Izvještaju o Ek Balamu" da mu je kapetan Francisco de Montejo (zapovjednik konkvistadora) poklonio grad Ek Balam. U to vrijeme Ek Balam je bio glavni grad provincije Tiquibalon sa gradom i pet okolnih sela. Poklon je uslijedio kao zasluga što je komandir Picon bio jedan od osvajaca Yukatana. Neki drugi španjolski izvori, pak, govore da je Ek Balam bio na celu velikog imperija zvanog Talol. Enormne dimenzije ovog Grada su ono što ga izdvaja od drugih kao i cinjenica da je centralni dio bio okružen sa dva zida. (To je karakteristika za još samo dva grada Maja, Mayapan i Tulum.) Na desetak kvadratnih kilometara tek je renovirano nekoliko objekata. Vecina sacuvanih piramida je iz klasicnog perioda (600. - 900. godine), ali za nekoliko manjih hramova je utvrdeno da datiraju još iz 100. godine p.n.e. Nema sumnje da je grad bio veliki i bogat, da bi potonuo u tišinu i mrak u desetom stoljecu. Nakon doba komandira Picona (1579.) trebalo je proci 300 godina da Desire Charnay (1886.) zapocne rašcišcavanje Ek Balama. I ponovo ništa stotinu godina sve do 1987. kada zapocinje ozbiljan rad na rekonstrukciji. (Informacije iz arheološkog parka.) Na samom ulazu u Grad docekuje me Kapija od koje je polazio bijeli put - sacbe. Na tabli citam: "Ova sekcija sacbe puta je široka deset metara (!) Putevi su bili simboli važnosti gradova sa više ekonomske i politicke moci..." Imati deset metara širok kameni put (otprilike kao auto put sa cetiri trake) je zavidno. Dodamo li tome cinjenicu da je u grad vodilo cak pet puteva (dva ka južnom ulazu) je impresivno. Igralište je renovirano; Ovalna palaca djelomicno. Onda izroni Akropolis kao jedna od najviših sacuvanih gradevina Maja na Yukatanu. Rijec je o vrlo širokoj piramidi na kojoj pociva nekoliko hramova koji nisu medusobno povezani. Penjem se na kamenu grdosiju; strane su joj oko 150 metara, visina 35 metara. Renovirani hramovi donose još jednu novinu za mene. Medu uklesanim figurama su i likovi sa krilima. Andeli, leteca bica? 5.3.17. Mayapan Oko nastanka Mayapana postoji nekoliko oprecnih verzija: - Prva je na zvanicnoj tabli u samom Mayapanu koja kaže: "Ogradeni grad Mayapan je nastao u drugoj polovini osmog stoljeca i pokrivao je oblast od cetiri kvadratna kilometra. Sadržavao je preko 1000 gradevina sa populacijom od 12.000 ljudi. Ime mu znaci "zastava Maja". - Enciklopedijska verzija ("Wikipedia") zvuci ovako: "Mayapan je bio politicki glavni grad Maja na poluotoku Yukatan od 1221. do 1441. Nakon što su Maje digli pobunu protiv Tolteckih Maja Chichen Itze 1221., mocni gradovi i familije su odlucile da obnove centralnu vlast i izgrade novi glavni grad u blizini grada Techaquillo. Ovaj grad je izgraden sa zaštitnim zidovima, a voda Cocom familije je izabran da bude kraljem. Ostale plemicke familije su ucestvovale u vlasti i taj aranžman je trajao 200 godina." - Mundo Maya (Quimera Editores, 2002, Mexico) piše: "Mayapan je jedan od zadnjih gradova Maja koji se držao do 1450. kada ga je uništila vatra iz nepoznatih razloga. Veliki broj gradevina je bio zašticen zidovima i to govori o turbulentnim vremenima. Interesantno je da su gradevine Mayapana male kopije zgrada kao "El Castillo" i "El Caracol" u Chichen Itzi." - Demetrio Sodi (Tha Mayas, 1983) opisuje: Mayapan je bio veliki grad, izuzetno politicki znacajan. Bio je sjedište konfederacije. Osnovan je 941. i razvijao se pod vodstvom Cocom familije. Fotografija 63: Observatorija, Mayapan, Yucatan, Meksiko - Biskup Diego de Landa (An Account of the Things of Yukatan, 1560.) citira: "Vjerovanje je indijanaca da je sa Itzom, koji je osnovao Chichen Itzu, vladao lord Kukulkan. On je na Yukatanu smatran bogom, jer je bio veliki državnik koji je donio mir i prosperitet Yukatanu. Osnovao je još jedan grad, dogovorivši se sa vladarima pojedinih gradova da u njega prebace svoje vodenje poslova. Podigao je visoke zidove ostavljajuci samo dvije niske ulazne kapije. Hramovi su bili izgradeni unutar zidina, a najveci medu njima je nazvan Kukulkan. Drugi, kružni hram, je imao cetiri ulaza, i razlikovao se od svih ostalih gradevina Maja. Kukulkan je u gradu živio neko vrijeme da bi se vratio u Meksiko." - Na koncu, moje skromno mišljenje je da je Mayapan mnogo stariji nego sve dosadašnje pretpostavke. U njegovoj su okolini odreda naselja koja poticu od prije naše ere. "Observatorija" je identicna onima u Palenqueu i Chichen Itzi što znaci da i projekat pripada pravim Majama (dakle prije X stoljeca i tajanstvenog nestanka Maja). Arheološka istraživanja u Mayapanu su vrlo skorog datuma (1950. Carnegie Institution, 2001. Grinnel College). Detaljnija ispitivanja ce dovesti do zakljucaka o pravim datumima izgradnje. Glavne gradevine su kopija onih u Chichen Itzi, a to pripada periodu od VI-IX stoljeca. Odbrambeni zidovi, kao nešto nekarakteristicno za Maje, su nastali sto ili dvijesto godina nakon što su Maje napustile grad. Mayapan je danas podrucje opsežnih gradevinskih radova. Istovremeno se obnavlja i rekonstruiše nekoliko objekata. Piramida izgleda skladno; observatorija je još uvijek bez krova; hijeroglifi u kamenu su skrpljeni na nekoliko mjesta; nekoliko hramova sa terasama i platformama dobija konacan oblik. Fotografija 64: Pogled sa piramide, Mayapan, Yucatan, Meksiko Sa vrhu piramide sjajan pogled preko džungle do horizonta. Silazim niz strmu istocnu stranu po sredini širokih stepenica. Sunce me prati stalno pod istim uglom. "Ocigledno piramida prati Suncevu putanju", mislim se u sebi. Na parking upravo pristižu dva kombija sa školskom djecom. Izlazim na široku, novu cestu. Ovaj dio Yukatana predstavlja ogromno gradilište. Vjetrovi turizma pušu iz pravca Cancuna. Sva ova mala mjesta vide svoju buducnost u rekonstruckiji gradova Maja i stranim, prije svega americkim, turistima. 5.3.18. Acanceh Vozim na sjever. Ulazim u Acanceh, mirno naselje sa par hiljada stanovnika. Glavni trg, "The Square of Cultures", u sebi kombinira gradevine Maja, kolonijalnog i modernog doba. Nogometni teren je u samom centru, umjesto parka kao u vecini kolonijalnih gradova. S jedne strane terena je franjevacki hram "Temple of Nuestra Senora de la Natividad" (XVI). Sa obje strane hrama su piramide Maja. Niža ima tri terase i cetiri reda stepenica i ceka bolja vremena da se obnovi. Fotografija 65: Piramida, Acanceh, Yucatan, Meksiko Svoju pažnju posvecujem "Palaci". Parkiram ispred ogradenog ulaza. Katanac je na kapiji. Prilazi mi omanji Meksikanac u raskopcanoj uniformi. Prijatno se iznenadio kada me je ugledao; napokon je našao posjetioca koji ce kupiti kartu za dva dolara. Otkljucava kapiju; imam Palacu samo za sebe. Acanceh se odlikuje velikim kamenim blokovima koji su ugradeni u stepenice i zidove. Donji nivo je ukrašen astronomskim simbolima. Gornji redovi imaju stilizirane zoomorfne figure; na vrhu su sisari i ptice. Ostaci boja upucuju na nekadašnji sjaj jarko crvene i zelenkasto-plave boje (poznate kao Maja plava). John Stephens i Frederick Catherwood su posjetili Acanceh 1840. John je pisao o , a Frederick nacrtao dvije ogromne maske koje su se još nalazile na piramidi. Nakon toga, maske su nestale. Možda su bile ukradene ili uništene. Kako bilo da bilo, da nije bilo svjedocanstva ove dvojice istraživaca niko ne bi znao da su maske i postojale. Nakon više od 150 godina Acanceh je iz zaborava izvukla mladi arheolog Beatriz Qunital. "Od 1990. do 1992. restaurirala sam sa svojim timom malu sekciju južne fasade piramide. Zatim sam zapocela restauraciju Palace. Do 1996. sam vec imala složeni Projekat pod svojom kontrolom." (7) Ekskavacija se kretala prema vrhu Palace. Bilo je uocljivo da su Maje dogradivale Palacu dva puta. Napokon, na strani Palace, nakon pažljivog skidanja materijala se ukazala maska. Dimenzije se bile iznenadujuce: 3,2 metra široka i 2,25 metra visoka. Tako što nije bilo nadeno u svijetu Maja. Maska prikazuje vladara ili božanstvo; naušnice imaju ukrasne spirale; na ceonom dijelu maske su tockovi; oci imaju neobican dizajn; ostaci crvenog pigmenta daju ideju kako je maska nekada izgledala. Nastavljajuci radove Beatriz je otkrila još dvije maske ogromnih dimenzija. I to je odjeknulo kao bomba u arheološkim krugovima. San svakog arheologa se ostvario u slucaju mlade Beatriz. Tog dana je nisam zatekao na Palaci. Ali, replika maski sa briljantnim bojama krasi jednu stranu fasade. Ovaj drevni grad, stalno naseljen od prije 2500 godina kao da pocinje da oživljava. 5.3.19. Coba Posjecujem veliki centar Maja okružen džunglom na istocnom Yukatanu. Na sedamdeset i pet kvadratnih kilometara (!) rasprostire se Coba. Leži na pet jezera. Coba je povezana sa manjim centrima u svojoj okolini sa cetrdeset i pet (45!) bijelih puteva. Putevi se pružaju pravo i nema sumnje da prate energetske i kosmicke linije. Na primjer, ono što arheolozi danas nazivaju Sacbe broj 1, ide od Cobe citavih 100 km do grada Yahuna, u blizini Chichen Itze. Vožnja do Cobe je bila ugodna. Skoro asfaltirani, mada znatno uži put nego što su ih Maje imale, vodi kroz šumu. Ovo je Grad koji se pruža na najvecoj površini u Svijetu Maja; tri sekcije su otvorene za javnost i medusobno su udaljene po nekoliko kilometara. Prvo nailazim na igralište koje je rekonstruirano; slijedi kružna gradevina koju su arheolozi prozvali "Crkva" i koja ima niz astronomskih funkcija. Nakon još nekoliko "oltara" i hramova raste napetost u zraku: približavam se Velikoj Piramidi. Fotografija 66: Velika piramida, Coba, Yucatan, Meksiko Napokon, putokazi me dovode do cistine i onda mi zastaje dah: preda mnom je najviša sacuvana piramida Yukatana. Nedavno su na njoj izvršeni rekonstruktivni radovi tako da sam imao zadovoljstvo da se penjem do vrha. Stepenice su široke i izgradene od vecih kamenih blokova na prilaznim platformama. Kako se približava vrh postaju uže i strmije. Nekoliko posjetilaca se sporo uspinje cetveronoške (koriste i ruke i noge i konopac po sredini stepenica). Piramida nije gradena u stilu ostalih gradevina na Yukatanu. Radije, ona pripada ranijem dizajnu piramida iz Petena (Guatemala). Jedino se na vrhu nalazi hram koji je tipican za ovo podneblje. To mi govori o nekoliko perioda ovog grada: pretklasicnom i klasicnom (600. - 900. godine) Savladao sam svih sedam nivoa i nalazim se na vrhu. Ispod mene se zeleni šuma Yukatana. Ponegdje izviruju kamene gradevine piramidalnog i ovalnog oblika. Jezero Coba se ugnijezilo u šumi. Dobijam bolji osjecaj za prostranstva ovog Centra. Literatura govori o 55.000 stanovnika. A ovu piramidu, 42 metra visoku, indijanci su prozvali Nohoch Mul ("velika kamena gomila"). Gledajuci šumu ispod sebe prisjecam se, po ko zna koji put, legendi Maja i Price o Kreaciji: "...mogucnost da se vidi na velike udaljenosti daje moc koja onda dijeli bogove od smrtnika... sveštenici Maja i njihovo plemstvo su dobijali božanske atribute podižuci se iznad vrhova šuma..." (7) Vjetar mi je napunio pluca i sad sam spreman za spuštanje medu "smrtnike". Oni na cistini su mi izgledali nestvarno maleni. Na dnu sam još jednom osmotrio uspravljenu stelu na kojoj je hijeroglifski datum Maja: 30. novembar 780. Fotografija 67: Spuštanje niz Veliku piramidu, Coba, Yucatan, Meksiko Put me zatim vodi ka izdvojenoj grupi Macanxoc smještenoj izmedu dva jezera. Hramovi su nerašcišceni, ali nekoliko stela je impresivno. Na jednoj od njih je prikazana kraljica (vladar Cobe 653-672) što je vrlo rijedak slucaj u umjetnosti Maja da se ženi posvecuje ovakva paznja. Druga uspravljena stela donosi još važniji datum: 3188. godina prije naše ere! I eto nam dokaza o ciklusima Maja od 5.200 godina (kraj ciklusa je naravno 23.decembra 2012.) Prisjetimo se, Maje tvrde da se vrijeme sastoji od ciklusa unutar ciklusa i da se dogadaji ponavljaju na istim vremenskim tackama. Evo me tu, medu misterioznim stelama Macanxoc i prorocanstva Maja su mi bliža nego ikad; mogu ih dodirnuti. Prešao sam ukupno 12 kilometara. Sretan sam što Španjolski konkvistadori nisu otkrili i uništili ovaj centar Maja. Imao sam priliku da osjetim naprednu tehnologiju gradnje i nebeskog planiranja Grada, koji je ponovno bio otkriven tek 1890., da bi ozbiljniji radovi na rekonstrukciji poceli tek pocetkom 1970-ih. Ovaj dio Yukatana je beskrajna ravnica; nigdje brežuljka. A Maje su odavde izgradili 45 perfektno ravnih puteva u raznim pravcima. I to kroz džunglu. Kojim instrumentima su odredivali pravac? Da li su se verali na krošnje drveca i dobacivali radnicima kako da grade auto put? Ili su imali letjelice sa kojih su laserskom preciznošcu markirali pravac na koji ce doci bijeli kamen? Napuštam Cobu ("Coh-bah", u prijevodu "vode uskomešane vjetrom") i njenih pet jezera. Od 15.000 gradevinskih struktura vidio sam 1%, ali i to mi je bilo dovoljno da odem zadovoljan i ispunjen. 5.3.20. Quirigua (Guatemala) Arheološki park drevnog grada Maja Quirigua se danas nalazi pod zaštitom UNESCO-a kao djelo svjetske baštine. Sredinom XIX stoljeca John Stephens je htio da je kupi i pošalje njene monumente u New York, ali su lokalni vlasnici tražili više nego što je on mogao ponuditi. Nešto kasnije, United Fruit Company su kupili citavu oblast i od ovog grada Maja su napravili zašticenu oblast. Omogucili su americkom Archeological Institute of America da zapocne prva istraživanja. Svuda uokolo ovog parka se nalaze plantaže banana kao dokaz djelovanja americkih korporacija. Poslednji restauratorski radovi takode su se provodili od strane Amerikanaca: rijec je o University of Pennsylvania od kraja 1970-ih. (47) Quirigua je u arheološkom svijetu najbolje poznata po svojim kamenim stelama. Impozantna grupa obeliska opisuje aktivnosti vladara Maja, politicka i vojna dogadanja, odnos vladara Maja sa bogovima; sve strane obeliska su bogato ukrašene sa likovima vladara Maja ornamentalno okruženog sa likovima bogova i svetih životinja. Glifi iz kalendara Maja prikazuju datume kojima lociraju pojedina dogadanja. Iz perspektive Zapadne civilizacije nema zadovoljavajuceg odgovora o nacinu transporta ovih stela. Naime, Stela E je teška impresivnih 65 tona, visoka je 10,5 metara , a uklesane sculpture prekrivaju 8-metarske kamene panele. Fotografija 68: Kameni obelisk - Stela E, teška je 65 tona i nema zadovoljavajuceg odgovora kako je prevezena i uspravljena usred džungle u Guatemali, Quirigua Centralni trg - plaža grada Quirigua ima dimenzije 100 x 80 metara. I mada se nalazi u plavnom regionu, niz pronadenih stela daje dovoljno argumenata za zakljucak o vremenskim razmacima u kojima su se one podizale. Naime, od 751. godine nova stela je instalirana svakih pet godina zakljucno sa 805. godinom. (47) Vecina stela je podignuta za vrijeme vladavine Cauac Sky, najpoznatijeg vladara Quirigue. Njegov lik se nalazi na sedam od devet pronadenih stela. Godine 738 a.d. Cauac Sky je zarobio vladara Copana i time oznacio kraj duge vladavine Copana nad Quiriguom. Još jedna karakteristika ovog grada su ogromni kružni kameni blokovi nazvani Zoomorphi. Šest ovakvih blokova prikazuje ono što arheolozi nazivaju "mitskim" životinjama. Na primjer, Zoomorph G, u središtu Velikog trga, prikazuje bice slicno jaguaru. Zoomorph P prikazuje nepoznatog, ali sveprisutnog i svemocnog vladara u joga položaju. Fotografija 69: Zoomorph P, kružni kameni blok, prikazuje svemocno superiorno bice u joga položaju koje se, opet, nalazi u ustima još mocnijeg nepoznatog"monstruma", Quirigua, Guatemala Arheolozi su uspjeli dešifrirati zapise na Stelama F i D u Quirigui. One se odnose na neke nepoznate dogadaje koji su se desili prije 90 miliona godina i prije 400 miliona godina! (47) Fotografija 70: Stela F, kameni obelisk koji opisuju dogadaje koji su se odigrali prije 400 miliona godina (!), Quirigua, Guatemala Ova cinjenica o poimanju koncepta vremena kod Maja ih je ucinila superiornijim u odnosu na bilo koju drugu civilizaciju u poslednjih desetak hiljada godina, izuzimajuci Zapadnu! 5.3.21. Lamanai (Belize) U današnjim razmjerima sicušni Belize (bivši Britanski Honduras) na svojoj teritoriji je imao hiljadu (!) vecih i manjih naselja i gradova Maja. Zbog svoje nepristupacnosti samo su cetiri grada otvorena za posjetioce na pocetku XXI stoljeca. Lamanai je jedan od najvecih centara Maja u Belizeu. Smješten je u centralnom dijelu Belizea na obalama New River Lagoon. Dosadašnja istraživanja pokazuju da je Lamanai bio neprekidno naseljen 3000 godina u vrijeme civilizacije Maja. Ilustracija 2: Rekonstruisana slika sa stele koja predstavlja vladara Smoking Shell, Lamanai, Belize Fotografija 71: Originalna sekcija Stele 9 koja predstavlja glavu lorda Smoking Shell, Lamanai, Belize Lik vladara Maja se nalazi u ustima svevladajuceg serpenta (zmije, zmaja) koji je prisutan u svim gradovima Maja i u svim periodima razvoja ove civilizacije. Serpent je simbol znanja i superiornog bica. Cinjenica je da vladari Maja, pred kojima su obicne Maje imale inferiornu ulogu, u potpunosti priznaju superiornu ulogu kosmickih bica odnosno serpenta. Ilustracija 3: Geološka mapa arheološkog nalazišta Lamanai, Belize Preko 720 objekata je dosada pronadeno na lokaciji Lamanaia. Arheološkim iskopavanjima je od 1974-1986 rukovodio David Pendergast iz kanadskog Royal Ontario Museum. Fotografija 72: Struktura N10-9, hram Maja, Lamanai, Belize Radiokarbonska ispitivanja, koja su proveli kanadski arheolozi na primjeru kukuruznog polena, pokazuju da su objekti u Lamanaiu korišteni prije godine 1500. p. n. e. (48) S obzirom na njihovu enormno veliku prisutnost može se zakljuciti da su prije 1500. godine prije nove ere Maje imale znacajan centar u Lamanaiu. 5.3.22. Tazumal (Salvador) Samo su cetiri naselja Maja dosada istraživana u Salvadoru. Najvece je Tazumal. U prijevodu Quiche indijanaca "tazumal" znaci "piramida u kojoj su spaljivane žrtve". Ovaj grad je bio historijski gledano, prometan te su u njemu nadeni primjeri tzv. Olmecke umjetnosti (kamene glave koje se smještaju u 2000 godinu p.n.e.), zatim gradevinski ostaci iz života Maja (piramidalni oblici hramova iz 1000 godine prije nove ere) i primjeri aritfakata iz XV stoljeca kada su ga Azteci naseljavali. (49) Nesumnjivo da je ovaj zadnji period poslužio lokalnim indijancima da sacuvaju ime Tazumal koji je referenca za ceremonijalna žrtvovanja Azteca., Inace nisu pronadeni dokazi da su i Maje provodili ceremonijal žrtvovanja zarobljenika. Fotografija 73: Tri hrama u gradu Maja Tazumal, Salvador 5.3.23. Tulum Moja posljednja faza posjete Svijetu Maja ce se odvijati na Karibskoj obali Yucatana. Današnji Meksicki teritorij poluotoka Yucatan se dijeli na tri države: Campeche (zapad), Yucatan (srednji) i Quintana Roo (istocni, karibski dio). Maje su gradile svoje centre u svim klimatskih uvjetima. Karibsko more je zapljuskivalo lucke gradove Maja: Tulum, Chetumal, Xelha, Xcaret, El Rev, centre na otocima Cozumel i Isla Mujeres...Medu njima nisam vidio sacuvane monumentalne piramide ili hramove gradene prije naše ere. Tulum je najveci od gradova Maja podignutih na moru. Nalazi se na južnom kraju modernog auto puta Cancun-Tulum (129 km). Kameni stub sa uklesanim datumom od 564. godine svrstava i ovaj Grad u klasicni period Maja. U kasnijoj fazi je podignut zid s pet kapija po kome je ovaj grad i dobio ime ("tulum" - zid). Najveca gradevina je u obliku tvrdave ("El Castillo") i sadrži figure i maske božanstava koji simboliziraju planetu Veneru i zalazak Sunca. U unutrašnjosti El Castilla nalaze se ostaci murala Maja. Fotografija 74: El Castillo, Tulum, Quintana Roo, Meksiko 5.4. Elementi razvijene ne-tehnološke civilizacije Maja 5.4.1. Arhitektura Maja: kreativnost, raznolikost, originalnost Primjeri originalne i kreativne arhitekture Maja su vidljivi u razlicitim tipovima konstrukcija, kao na primjer ceremonijalnim platformama, hramovima, palacama, tornjevima, piramidama, igralištima itd. 5.4.1.1. Ceremonijalne platforme Chichen Itza, Mexico Uxmal, Mexico . Chichen Itza, Mexico Ilustracija 4: Ceremonijalne platforme Maja na primjeru gradova Chichen Itza i Uxmal (50) Ceremonijalne platforme su relativno kratke, do cetiri metra dužine. Na stranama su uklesane figure u kamenu. Ocigledna je njihova funkcija za javna okupljanja, jer su imale oltare na gornjem dijelu, postolja za gorenje mirisnih incense te postolja za zastave. 5.4.1.2. Hramovi Palenque, Mexico Tankah, Mexico . Tulum, Mexico . Chichen Itza, Mexico Ilustracija 5: Razlicita dizajnerska rješenja hramova Maja na primjeru gradova Palenque, Tankah, Tulum i Chichen Itza Komunikacija sa višim, superiornijim bicima (odnosno "Bogovima") je izvodena u hramovima. Hramovi su obicno smješteni na vrhovima piramida i bogati su sa dekorativnim detaljima. Imali su unutrašnje prostorije i mjesto za oltar. U nekim slucajevima hramovi imaju murale i panele uklesane u kamenu. Dio hramova je bio graden od drveta (uglavnom su ti hramovi izgubljeni u vremenu), a dio u kamenu i oni su dobrim dijelom sacuvani. 5.4.1.3. Palace Uaxactun, Guatemala Kabah, Mexico . Uxmal, Mexico Ilustracija 6: Palace Maja na primjeru gradova Uaxactun, Kabah i Uxmal Palace Maja su gradene individualno ili u grupama. Situirane su na platformama, unutar ceremonijalnih centara. Zidovi su ravni i glatki i vrlo cesto ukrašeni ornamentima ili uklesanim figurama i piktoglifima. Niz unutrašnjih prostorija je vjerovatno služio kao prebivalište vladajucoj klasi. 5.4.1.4. Tornjevi Xlabpak, Mexico Nocuchich, Mexico . Palenque, Mexico . Puerto Rico, Mexico . Chanchen, Mexico Ilustracija 7: Tornjevi Maja na primjeru gradova Xlabpak, Nocuchich, Palenque, Puerto Rico i Chanchen Tornjevi kao kameni monumenti Maja su uglavnom gradeni na zapadnom dijelu Yukatana, u današnjoj meksickoj državi Campeche. Dosada su potvrdene njihove astronomske i kalendarske funkcije i korelacija sa ciklusima Sunca i Venere. 5.4.1.5. Piramide Coba, Mexico . El Mirador, Guatemala . Uxmal, Mexico Ilustracija 8: Piramide Maja na primjeru gradova Coba, El Mirador i Uxmal Impresivne piramidalne strukture Maja su nastajale kao rezultat nadogradnje na starije objekte. Ova nadogradnja se izvodila u tacno odredenim vremenskim intervalima. Na taj nacin bi se nova piramida jednostavno izgradila na vrhu ranije gradevine što bi raniju piramidu ostavilo nedirnutu. 5.4.1.6. Igrališta Copan, Honduras . Zaculeu, Guatemala Ilustracija 9: Igrališta Maja na primjeru gradova Copan i Zaculeu Svaki grad Maja je imao barem po jedno igralište; veci centri su imali po osam ili više igrališta. Igra sa loptom je imala kosmicko znacenje. Teren je smješten u centru; na stranama su lateralne kosine koje završavaju u zidovima. Na njima se nalaze kameni prstenovi kroz koje se probacuje lopta. Iznad zidova su platforme za publiku i ceremonijalne hramove. Velicina igrališta, platforme i hramovi variraju po gradovima. 5.4.1.7. Observatorije Uaxactun, Guatemala . Chichen Itza, Mexico . Dzibilchaltun, Mexico Ilustracija 10: Observatorije Maja na primjeru gradova Uaxactun, Chichen Itza i Dzibilchaltun U observatorijama Maja nisu pronadeni instrumenti za pracenje kretanja nebeskih tijela. One su svojom konstrukcijom korištene kao fiksne tacke za posmatranje zvjezdanih konstelacija i planetarnih tijela. Potvrdeno je da su observatorije služile i kao astronomski markeri i bile su na istoj putanji sa drugim gradevinskim markerima. (50) 5.4.1.8. Nadsvodni lukovi Ilustracija 11: Kameni nadsvodni luk u arhitekturi Maja na primjeru gradova Uaxctun, Tikal, Labna, Copan, Palenque i Uxmal Raznolikost arhitektonskih rješenja i gradevinskih metoda se uocava u gradnji nadsvodnih lukova. Na ilustraciji je prikazano šest razlicitih nacina da se nadsvodi prostorija. 5.4.1.9. Stele Izapa, México. Xultún, Guatemala. Yaxha, Guatemala. Naranjo, Guatemala. Bonampak, México Ilustracija 12: Stele kao originalan arhitektonski izraz Maja na primjeru gradova Izapa, Xultun, Yaxha, Naranjo i Bonampak Fotografija 75: Kamena stela broj 5, Izapa, Meksiko, visoka je 255 cm i teška 15 tona; datirana je u 300. godinu prije nove ere Kameni monumenti - stele, su originalan arhitektonski pristup na kome su se bilježili znacajni dogadaji iz politickog, vojnog i historijskog života Maja. Stele redovno prikazuju lidere Maja, okružene sa mitskim bicima i životinjama; stelom dominiraju superiorna bica kojima lideri Maja iskazuju svoje poštovanje. 5.4.1.10. Kuce Ilustracija 13: Primjeri kuca stanovnistva Maja Objekti za stanovanje vecine Maja su bili izgradeni od organskih materijala. Nakon milenijumskog prolaska vremena nisu ostali sacuvani ostaci njihovih kuca, ali se pretpostavlja da je njihov oblik bio kao na gornjoj ilustraciji. Skromne, ali permanentno rješenje. Od ostalih arhitektonskih tipova kod Maja isticu se: podzemne cisterne ("cultuni") koji su korišteni za prikupljanje kišnice, parna kupatila za spiritualna procišcavanja i za medicinsku upotrebu, kanalizacioni sistemi te sistem puteva - "sacbe", o kojemu ce se više govoriti kasnije. 5.4.2. Napredna astronomska znanja I pored sistematskog napora Španjolaca da unište sve dokaze o sofisticiranim dostignucima Maja u astronomiji i matematici, posljednjih nekoliko decenija se cine napori da se razumije ova nestala civilizacija. 5.4.2.1. Venera Ustanovljeni su dokazi o vrlo intimnoj vezi izmedu planete Venere i "Palace Guvernera" u Uxmalu (Yucatan, Meksiko). Španjolski konkvistadori su, zacudeni ljepotom ove gradevine, prozvali je guvernerovim sjedištem. Naravno, Maje nisu imali guvernere, a kljuc za definiciju ove gradevine se krije u njenoj astronomskoj orijentaciji. Na fasadi "Palace guvernera" se nalazi uklesano više od 350 glifa koji su posveceni ovoj planeti Suncevog sistema (stilizirano slovo "M" sa dvije tacke je simbol Maja za Veneru; a taj simbol je, u što sam se uvjerio, preplavio glavnu fasadu). Fotografija 76: "Palaca guvernera", Uxmal, Yucatan, Meksiko Izracunavanja iz 1975 (istrazivaci Aveni i Hartung) (51), su pokazala da se dugacka strana Palace Guvernera nalazi pod uglom od 19 stepeni u odnosu na glavnu orijentaciju gradevina u Uxmalu. Pod identicnim ("najjužnijim") uglom se planeta Venera pojavljuje na nebu svakih osam godina. Upravo taj osmogodišnji period je vrlo znacajan za Maje. Maje su znale da Venerin sinodicki period (vrijeme kada se Venera spaja sa Suncem na nebu) iznosi 584 dana. Postoji pet razlicitih sinodickih pozicija Venere (kao dnevnog i nocnog kosmickog objekta). Nakon petog sinodickog perioda ova se pojava ponavlja sa novih pet perioda. Moderni astronomi ovu pojavu nazivaju "Veliki Venerin Ciklus". Pet Venerinih ciklusa (2920 dana) tacno odgovara periodu od osam zemaljskih ciklusa, odnosno godina (2920 dana). Specificni dokaz o ovoj vezi "pet-prema-osam" je na sjevernozapadnom i sjeveroistocnom kraju fasade Palace Guvernera. Crta sa tri tacke, odnosno broj osam prati masku boga Caka koji ima izraženu vezu sa planetom Venerom. Fotografija 77: "Pet-prema-osam", fasada Palace guvernera, Uxmal, Yucatan, Meksiko Sam dogadaj pojavljivanja Venere na najjužnijoj tacki neba (januar 1997, 2005, 2013. itd) i njena nebeska putanja odgovaraju zamišljenoj liniji izmedu Palace Guvernera u Uxmalu na jednom kraju i maloj piramidi u, još nedovoljno poznatom gradicu Maja, Cehtzucu koji se nalazi na horizontu gledajuci od Uxmala! Odstupanje je, prema Aveniju (1975.) neznatno: manje od jednog stepena (117.56 prema 118.22 stepena). Medutim, u doba kada su Maje pravile ove piramide (kraj IX stoljeca), položaj Zemlje u Suncevom sistemu bio je malo drugaciji, tako da odstupanja uopce nije bilo! Jugozapadno od Palace ka nebu se diže Velika Piramida. Djelomicno je restaurirana. Originalno je imala devet terasa, odnosno devet nivoa ("Devet Cuvara vremena Maja"). Simbolika u broju stepenica i nivoa te hramu na vrhu platforme sa Bogom Cakom dopunjavaju sveti kompleks Uxmala koji je bio ekskluzivna Škola za astronome, matematicare, šamane, sveštenike, proroke i vidare. 5.4.2.2. Sunce Fotografija 78: Hram Maja je podignut na taj nacin da se samo na dan proljetne i jesenje ravnodnevnice Sunce svom velicinom pojavi u središnjem otvoru, Dzibilchaltun, Meksiko Primjer sjajne veze astronomije i arhitekture je i na hramu ("sedam lutaka") u Dzibilchaltunu na Yukatanu (Meksiko). Briljantnom izvedbom gradevinari Maja su omogucili suncevoj svjetlosti da se u punom obimu pojavi samo za vrijeme godišnje ravnodnevnice. Na taj nacin Maje su pokazale majstorstvo u obje discipline. Fotografija 79: Piramida Kukulkan za vrijeme proljetne ravnodnevnice, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Vec smo pominjali suncev efekat koji se kreira samo na dan ravnodnevnice u slucaju piramide Kukulkan (Chichen Itza, Meksiko). Stvara se sedam trokutova svjetlosti koji, zajedno sa glavom serpenta na dnu stepenica, formiraju silazeceg serpenta. Rijec je o simbolici na astronomskom, arhitektonskom i filozofskom nivou. 5.4.2.3. Merkur, Jupiter, Mars, Saturn Jedna od sacuvanih knjiga Maja, Dresden Codex, uglavnom je posvecena astronomskim pojavama. Analizom teksta (52) može se ustanoviti da Maje opisuju kretanje i vidljivost na nebu slijedecih planeta: Venere, Merkura, Marsa, Jupitera i Saturna. Uz simbolizam Venere se javlja sekvenca sa slijedecim brojevima: 236 dana, 90 dana, 250 dana i 8 dana. Zbir dana je 584 sto odgovara Venerinom sinodickom ciklusu. Prvi broj od 236 dana odgovara vidljivosti Venere na istocnom nebu (posmatrano iz Srednje Amerike) kao "jutarnje zvijezde". Drugi broj od 90 dana je period kada Venera nije vidljiva, jer je "skrivena" od Sunca. Treci period traje 250 dana kada se Venera pojavljuje na zapadnom nebu kao "nocna zvijezda". I, na koncu, cetvrti period od 8 dana je period kada Veneru ponovo skriva Sunce. (52) Pet ovakvih perioda traje ukupno 2920 dana i poklapaju se sa osam zemaljskih godina o cemu je vec bilo govora. Kodeks daje podatke za vidljivost Merkura koji ima ekscentricnu elipticnu putanju. Zahvaljujuci ovakvoj putanji sinodicki ciklus Merkura traje od 104 do 132 dana. Ciklusi solarnih eklipsi te punog i novog mjeseca se daju u Kodeksu. Mjesecevi ciklusi su primjer kako su Maje riješile problem njegovog trajanja. Moderna astronomija je utvrdila da lunarni mjesec traje tacno 29,53059 dana. Dakle, manje od 30, a više od 29 dana. Astronomi Maja su utvrdili da se 4400 dana može prikazati kao 149 mjesecevih ciklusa što odgovara cifri od 29,53020. To je, ocigledno, bilo i više nego dovoljno da se minimizira diskrepancija izmedu 29 i 30 dana. (12) Takode, opisuju se izlasci planeta (Merkur, Venera, Jupiter, Mars, Saturn) nakon konjukcije sa Suncem. Tada su planete vidljive na jutarnjem nebu prije suncevog izlaska. Ovi periodi su važni, jer odreduju dužine sinodickog trajanja za pojedine planete. Primjera radi, astronomi Maja zaokružuju sinodicki ciklus Marsa na 780 dana (preciznije radi se o 779,936 dana). Drezdenski kodeks daje precizne opise kada se dvije planete, vidljive sa Zemlje, nadu u istoj liniji prekrivajuci jedna drugu. Isto tako, Kodeks tacno odreduje solsticije i ravnodnevnice. Pojedini istrazivaci svijeta Maja utvrduju da su Merkur i Jupiter bili od interesa za vladare Maja. Floyd Lounsbury je pokazao kako su za nekoliko vladajucih dinastija u Palenqueu bile važne pozcije Jupitera na nebu. James Fox i John Justeson su demonstrirali reference Saturna na drevnim glifima Maja. (12) 5.4.2.4. Kretanje Solarnog sistema u galaksiji Maje su svoj boravak na zemlji smještale u okviru "Dugog sistema brojanja" koji traje 13 baktuna (1.872.000 dana ili 5.128 godina). Svaki dogadaj se nalazi unutar ciklusa koji je poceo godine 3114 prije nove ere. Taj ciklus se završava 2012. godine. (12) Pet ovakvih ciklusa daju tacno trajanje Platonske duge godine (blizu 26 000 godina). Ilustracija 14: Stela broj 11 iz drevnog grada Maja Izapa, Meksiko, prikazuje Kosmickog Oca u "ustima" Kosmicke Majke; prikazuje se "kanal radanja" (Galaksija Mlijecni put) koji ce svoju kulminaciju doživjeti 21.12.2012. kada se ostvari prorokovani raspored planeta i zvijezda na nebu (76) Pitanje je koje nas ostavlja bez odgovora kako su Maje znale za ovaj kosmicki ciklus. Ocigledno da je on podrazumijevao da civilizacija ima koncept o (a) postojanju suncevog sistema, (b) postojanju galaksije kao kompleksnog skupa zvjezdanih sistema, (c) kretanju solarnog sistema unutar galaksije, (d) periodicnosti, odnosno zakonitosti tog kretanja. 5.4.3. Racunanje vremena 5.4.3.1. Perfektni kosmicki i zemaljski kalendari Maja Obicno se medju naucnim dostignucima Maja govori o njihovom kalendaru. Poznato je, naime, da su Maje racunale vrijeme Zemaljske revolucije (kretanja oko Sunca) u hiljaditi dio decimala. Arheologija tvrdi da su Maje ovo cinile bez preciznih instrumenata. I ne samo to. Maje su, kao sto smo vidjeli u prethodnom poglavlju, imale kalendare mjesecevih mjena i eklipsi te vrlo precizna trajanja vremenskih putanja Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna. Prema tvrdnjama vodeceg eksperta za dešifriranje jezika Maja, Linde Schelle ("Maya Kosmos", New York, 1993) kamene stele u gradu Maja Quirigua, u istocnoj Guatemali, opisuju dogadaje koji su se zbili prije 4,6 milijardi godina i prije 13 milijardi godina! Daju li nam Maje time do znanja da su dobro znali kada je (a) naša Planeta nastala i (b) kada je zapoceo ovaj kosmicki ciklus (od "Velikog praska")? Oficijelna historiografija piše o "opsjednutosti Maja sa racunanjem vremena". Nabrajaju njihove kalendare: (1) "Dugi", koji traje od nultog dana i godine 3114 p.n.e. do naše 2012 godine; (2) "Religiozni" kalendar od 260 dana koji se sastojao od 20 mjeseci po 13 dana; i (3) "Solarni" kalendar od 365 dana (18 mjeseci po 20 dana, plus dodatnih pet dana). Ne osporavaju im se vrlo precizno izracunate solarne godine za planete u Suncevom sistemu. Ponegdje se istice da fascinacija Maja sa vremenom nije naucna u našem smislu; njima je vrijeme bilo cirkularno i ciklusi bi se ponavljali ("vladari bi trebali ponavljati rituale i akcije svojih prethodnika"). U Centru za posjetioce observatorije Kitt Peak u Tucsonu (Arizona, SAD) nalazi se mural Maja sa slijedecim tekstom: "Maje su imale naucno precizniji kalendar u upotrebi nego što je današnji gregorijanski". Ova cinjenica nije slucajnost. Kalendar Zapadne civilizacije se bazira na godini od 365 dana. Svake cetiri godine se mora korigovati za jedan dan (dodaje se jedan dan u februaru). I ne samo to. Svakih 400 godina se mora dodavati po još jedan dan da bi se kalendar uskladio sa položajem Zemlje u Suncevom sistemu. Na drugoj strani, Maje tokom 4000 godina postojanja njihove civilizacije nisu niti jedan put uskladivale (dodavale, oduzimale) dane u njihovom kalendaru. Naravno pri tome mislimo na samo jedan od kalendara. U nastavku cemo nabrojati poznate kalendare Maja. (53) 1. T'zolk'in - glavni, "sveti kružni" kalendar od 260 dana. Cuva harmonijski odnos izmedu ljudi, Sunca, Suncevog sistema, Galaktickog jezgra Hunab Ku, Kreatora kretanja i mjerenja. Takode, formira kratki 52-o godišnji ciklus zvjezdanog sistema Plejada. 2. Haab - glavni sekularni kalendar. Sastoji se od 365 dana, odnosno 18 mjeseci po 20 dana i pet dodatnih dana svake godine. 3. Dugi ciklus - ciklus linearnog vremena. Prema istraživanjima NASE njegova preciznost je 0,00000001 od atomskog kalendarskog sata ili jedan dan u periodu od 180.000 godina. Ovaj kalendar se koristio na fasadama hramova i stelama da projicira posebne datume iz duboke prošlosti i daleke buducnosti. Ovaj kalendar je povezan sa Baktun ciklusom: 5 200 godina x 5 ciklusa = 26 000 godina sto odgovara "Platonskoj godini". 4. Gospodari noci - ciklus od devet dana koji se stalno ponavlja. Kada se koristi u kombinaciji sa kružnim kalendarom daje datume koji se ne ponavljaju po 467 godina. 5. Ixim Tun - kalendar prirodnih ciklusa, znacajan za agrikulturu Maja. Trajanje mu je 130 dana, polovina Tzolkina. 6. Mom Tun - ciklus od 180 dana; omogucavao Majama da shvate razmnožavanje insekata. 7. Tun - ciklus od 360 dana koji se perfektno odnosi prema Suncevom sistemu, planetama, zvijezdama i galaksijama. 8. Tz'otz Tun - prorocanski kalendar od 364 dana. Sastoji se od 13 mjeseci po 28 dana (poznat i kao ciklus "slijepog miša"). 9. Ix Tun - mjesecev kalendar korišten na monumentima. Brojao dane lunarnog ciklusa i stoga znacajan za plimu i oseku te za ženske cikluse. 10. Klejeb - prorocanski kalendar od 400 dana kojeg koristi neki od današnjih "cuvara znanja" Maja. Malo je šta poznato od njegove stvarne primjene. 11. Muchuchu Mil - Kalendar Plejada; 52-o godišnji ciklus koji sinhronizira Haab i Tzolkinov kalendar. Svrha mu je da omoguci svakom ljudskom bicu puno životno iskustvo odakle ce steci status mudroga. 12. Chol Tun - kalendar od 260 dana slican Tzolkinu, samo ovaj djeluje na makro nivou. 13. Ku Tun - ciklus od 520 godina koji posmatra i mjeri "kolektivni utjecaj" na covjecanstvo. 14. Tiku Tun - kalendar koji se dijeli na dva ciklusa: (1) Belejeb Bolon Tiku mracni ciklus od devet perioda po 52 godine, ukupno 468 godina, i (2) Oxlajuj Tiku od 13 nebeskih ciklusa sap o 52 godine, sa ukupno 676 godina. Ovo je prorocanski kalendar. 15. Ajau Tun - prorocanski 20-o godišnji ciklus, posebno interesantan arheolozima. 16. Ekomal Tun - ciklus od 520 godina koji oznacava mušku i žensku radijaciju sa Sunca. Tretira informacije vžzne za covjecanstvo kao cjelinu. 17-21. Maje su imale još pet kalendara kojima su se samo oni služili i o cijim detaljima ništa nije poznato. Pojam "prorocanskih kalendara" je po prvi put potkrijepljen argumentima iz knjige Michaela Coa, "Breaking the Maya Code", u kome on tvrdi da je "nastanak i razvoj središnjeg grada Copana u Hondurasu, bio prorokovan davno prije od strane epigrafa. Novi rezultati u dešifriranju koda Maja to potvrduju." (67) 5.4.3.2. Tzolkin - kosmicka matrica Ovo poglavlje je inspirisano Jose Arguellesovom knjigom "The Mayan Factor", objavljenom 1987. (42) u kome on, nakon višedecenijskog istraživanja, iznosi sasvim nove teze o tajnom kalendaru Maja - Tzolkinu. S obzirom da je rijec o nadahnutom, ali ne uvijek naucno argumentovanom tekstu tako ga treba i posmatrati: kao jedan moguci nacin gledanja na kalendare Maja. "...Arheolozi, naravno, u kalendaru vide samo nacin da se bilježi vrijeme. Ali, zašto bi neko posvetio toliko vremena "bilježenju vremena" sa nevjerovatnom preciznošcu? Da li brojke imaju i dublje znacenje u kosmickim relacijama? Da li one, osim davanja koordinata o svemirskom prostoru i vremenu, nose i nešto više? I da li je to dokucivo našim fizickim culima? Šta ako ti brojevi imaju svoju frekvenciju? I šta ako oni nose svoje rezonantne karakteristike... i opisuju bica, planete i iskustva? Da li nevjerovatno precizne brojke Maja zapravo u sebi kriju kosmicki kod za svakog od nas? Da li je svaka brojka jedna informacija... koja biva odaslana u kosmos? Svaki broj jeste informacija, a svaka informacija jeste odredena frekvencija. Komunikacija, odnosno razmjena informacija, se odvija izmedu bica, izmedu planeta, izmedu solarnih sistema. Pocetkom 1985. kontaktirao me je Maja, pod imenom Humbatz Men. Tokom naših razgovora sam naucio da on koristi 17 "kalendara" Maja. Arheolozi znaju za postojanje samo šest. Humbatza sam napokon sreo u Boulderu, Colorado gdje je imao predavanje pod nazivom "Astrologija Maja". Kljuc njegove prezentacije i njegovog znanja je otkriven u završnoj rijeci. Humbatz je izjavio da je naš Suncev sistem sedmi takav sistem ciju su svemirsku mapu Maje dosada obradile!" (Zastanimo na trenutak: Imamo nerazjašnjene piktoglife Maja, ali sa kompleksnim kosmickim i zemaljskim znacenjima. Tu je i fleksibilan sistem brojanja koji na pojedinim dokumentima ide milione godine unatrag. Prema vlastitim tvrdnjama Maje su na "kosmickim misijama". Tri ili šest kalendara koje je moderna nauka dosada otkrila su dio dvadeset "kalendara" koje su koristile Maje, "cuvari znanja". Ocigledno je da racunanje nije samo sebi svrha. Maje nam govore mnogo više.) "...Prorok Maja, Chilam Balam, pada u trans, i jedine rijeci koje izgovara su brojevi: 1, 13, 7, 9 i 4. Da li su brojevi samo brojevi ili nešto više? Da li su brojevi živi? Etericki entiteti? Da li oni mogu okupirati spiritualnu dimenziju našeg uma... dimenziju izvan kontrole našeg materijalistickog shvatanja svijeta? Da li se kompletna prica o Majama, svjetskoj i kosmickoj historiji, može izraziti brojevima? Preciznije, sa 13 brojeva i dvadeset simbola? Dakle, matricom 13x20. Arheolozi upotrebljavaju izraz Tzolkin za "kalendar" Maja od 20 mjeseci i 13 dana. Originalno ime ovog "tajnog kalendara" nije poznato, ali je poznato da je on mnogo više od prostog racunanja zemaljskih dana..." (Tzolkin je kod. I nasa abeceda je kod. Ali, onaj ko zna tridesetak slova ima ogromnu moc, jer se kroz pisanje može izraziti znanje i mudrost kosmosa. Na isti nacin, kodirani jezik Tzolkina, nosi svojevrsnu kosmicku moc. Naš mozak je programiran da razmišlja o brojevima kao o simbolima kolicina. Recimo 7 mina, ili 13 banana. Ali, kvantifikacija je samo jedna funkcija brojeva.) "...Korisno je poredenje sa muzickim tonovima: brojevi se mogu predstaviti i kao muzicka skala. Do, re, mi, fa, so, la, ti... 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7... Slijede razlicite oktave, tonske sekvence, sinhronizacija dva ili više tonova... Mogucnosti su beskrajne. A sve pocinje sa malim setom od sedam tonova. Ono što mi zovemo vrijeme, Maje su zvale harmonicnom rezonansom. Dani nisu dvadesetcetvero-satni periodi nego tonovi ("kin") koji se predstavljaju brojevima. Grupe dana kreiraju harmonicne cikluse... a ti ciklusi su dijelovi jednog višeg organskog reda u svemiru. Naša planeta Zemlja je dio tog harmonicnog sistema putem svoje relacije sa Suncem, i još dalje, sa galaksijom. Maje su bile galakticki informirani. Svuda gdje bi išli nosili su kosmicke informacije. Planetama omogucavali da se uspostavi dvosmjerni galakticki tok informacija. I ne samo to. Za Maje je sve bilo inteligentna energija: kosmos, Sunce, komad kvarca, mrav ili covjek. Sve je živo. Sve ima svoju frekvenciju. Sve je informacija. A informacije se krecu. Inteligentne informacije, kao što su ljudi, imaju mogucnost da prebacuju svoju informaciju s kraja na kraj Galaksije. Svemirsko putovanje bilo je, za Maje, kretanje informacija. Podešavanjem muzickih nota (brojeva) može se otici u višu oktavu. Šta bi bila "viša oktava" u spiritualnom svijetu? Druga dimenzija! Dakle, putem brojeva, podešavanjem frekvencije možemo se kretati kroz razlicite dimenzije. I šta nam govori objašnjenje arheologa da su Maje bile "opsjednute racunanjem vremena"? Samo to da su potpuno promašili suštinu ostavštine Maja. Sistem brojeva i hijeroglifskih simbola Maja, tako brižno uklesanih u monumentalne gradevine, je sistem kosmickih frekvencija... koje se uklapaju u galakticku harmoniju. Zemaljski i solarni ciklusi vremena, planetarne godine Venere, Marsa, Jupitera... su za Maje bile izazov... sa ciljem da podese Zemaljske frekvencije... i usklade ih sa galaktickim. Zar brojevi mogu imati takva znacenja i takvu moc? Za Maje, brojevi nemaju odnos kakvog ga mi znamo; deset je, po nama, veci broj od devet, na primjer. Njima je svaki broj imao svoje kvalitete. Mogli bi ga predstaviti kao zasebni kosmicki entitet koji od sebe radijalno širi energetske zrake u svim pravcima istovremeno. A galaksija se može predstaviti kao nepregledna energetska struja... u kojoj setovi brojeva radijalno pulsiraju. Negdje, naravno mora biti i izvor. To je Galakticko središte, koje su Maje zvale Hunab Ku. Od ovog Izvora nezamislivo velike briljantne energetske snage sve je kretalo i u njega se sve vracalo. Maje su energetska strujanja prestavljala u oba smjera setom brojeva od 1 do 13, te od 13 do 1 (kontrasmjer). Od prostih do složenih energetskih pulasacija. I natrag. Tako brojevi postaju magicni i zasebni entiteti, sa razlicitim nivoom rezonancije... Dobijaju status bica putem kojih se mogu mijenjati dimenzije i putovati kosmosom. Svaki broj se krece u cetiri strane svijeta, to se ponavlja pet puta. Tu je simbolika 13 brojeva i dvadeset razlictih pravaca. Tzolkin! 13x20! Kosmicka matrica. Za Maje je Tzolkin univerzalna tabela kosmickih frekvencija. Brojevi idu naprijed i nazad, komuniciraju jedan sa drugim. To je ono što mi, Zemaljskim rijecnikom, nazivamo vrijeme. Naš je problem što se naše "vrijeme" krece samo u jednom smjeru: od prošlosti ka sadašnjosti i buducnosti. A to je samo pola slike. Maje su, ocito, poznavale, kompletnu kosmicku vremensku sliku. Svrha matematike Maja nije u prostom racunanju vremena i odredivanju kišnih i sušnih perioda i kada bi trebalo startati sa sjetvom. To omiljeno arheološko objašnjenje je imalo trecerazredno znacenje. Maju su kroz magiju brojeva otkrili galakticku konstantu - Tzolkin. Brojevi na kamenim monumentima Copana i drugdje pokazuju relaciju izmedu galakticke harmonije i godišnjih ciklusa Zemlje, Mjeseca, Sunca, Venere i drugih nebeskih tijela. Maje su podizale "stele", umjetnicki bogate kamene blokove. Ali, stele nisu prvenstveno umjetnicko dostignuce Maja. Stele su "vremenski markeri" kojima bi Maje obilježavale prolaz pet, deset i dvadeset godina. Medutim, godine nisu bile u centru pažnje, vec harmonicni brojevi i njihova kalibracija. Ciklusi od pet, deset i dvadeset godina odgovaraju frekvenciji galaktickog energetskog snopa. Precnik galaktickog snopa je 5125 godina. Galakticka konstanta im je "kalendar" od 260 jedinica. (Arheolozi su još uvijek zbunjeni šta ovih 260 "dana" u stvari predstavlja.) Šta je bila misija Maja? Da donesu, u potpunosti, informacije iz galakticke matrice na našu Planetu. A informacije ce poteci kada se naša planeta uskladi sa Suncevom frekvencijom i središtem Galaksije. Takozvano "obožavanje Sunca", koje arheolozi i historicari vole pripisati Majama je potpuno promašena definicija. Spiritualne Maje su znali i cijenili više znanje i mudrost koja bi se emitirala sa Sunca. Te kosmicke emisije su dolazile kroz cikluse koje naša astronomija zove "suncevim pjegama". Više kosmicko znanje se krece hijerarhijom: od galaktickog središta (Hunab Ku), preko zvijezda (naše Sunce, odnosno Kin), do planeta. Sunce Kin ima ciklus od skoro 23 godine (dva puta po 11,3 godine). Udisaj i izdisaj. Sunce prima informacije iz središta galaksije, a onda ih odašilje planetama pod svojom zaštitom. Kroz sistem staklenih leca i prelamanja svjetlosti dobijamo informacije iz svemira. Tako na jednom kraju imamo galakticko središte, a na drugom ljudsko bice. Izmedu nas su pojedine lece koje uvecavaju i prenose informacije. Covjek ima tri lece: jedna odgovara mozgu reptila, druga mozgu sisara, treca višem umu. Ljudska dimenzija se onda veže za planetarno tijelo (cetvrtu lecu). Odavde, planetarna svijest vibrira sa sviješcu Sunca (peta leca). Maje tvrde da se od Sunca do galaktickog središta nalaze još dvije kosmicke lece (jedna služi za komunikaciju medu zvijezdama, druga za informacije iz samog galaktickog središta). Zanemarimo našu sliku svijeta atoma, prostora i vremena, distanci i izolovanosti. Pogledajmo, umjesto toga, kroz ovaj galakticki teleskop. Sistem leca oscilira jedinstveno i harmonicno. Protok informacija je trenutan. Govorimo o kosmickoj harmoniji. Matrica Tzolkina je upravo to. Harmonicni jezik kosmosa..." 5.4.4. Matematicka znanja - unikatnost sistema racunanja Zapadna civilizacija se susrela sa konceptom nule u matematici tek u XII stoljecu putem tzv. "arapskih brojeva". To je danas opšteprihvaceni nacin brojanja (od 0 do 9 i kombinacija tih deset brojeva) zasnovan na vrijednosti 10. Arapski numericki sistem vuce porijeklo iz starijeg, indijskog. Postoje indikacije da su Indijci upotrebljavali nulu još u šestom stoljecu prije nove ere. (7) Prva civilizacija moderne historije, Sumer, je prije šest hiljada godina imao numericki sistem koji nije sadržavao nulu, a bio je zasnovan na vrijednosti 60 (sekunde, minuti, sati; 360 stepeni i 60 minuta kruga). Brojke su izražavane stilizovanim peharima. Na primjer, broj 421 je izražen sa cetiri pehara, razmak, dva pehara, razmak i onda jedan pehar. Onda je Babilon nakon njih taj razmak uzeo za nulu što je bio znacajan pomak u aritmetici. Egipcani su brojeve izražavali na dva nacina. Prvo, putem hijeroglifa, a, drugo, u dnevnoj upotrebi, putem jednostavnih slikovnih znakova (uspravna crta za jedan, naopako "U" za deset, smotani konopac za sto, lotusov cvijet za hiljadu itd.). Hebrejski, grcki i rimski sistem je slican: brojevi su predstavljani putem znakova alfabeta (A je 1, B je 2, itd.), nula ne postoji, koncept negativnih brojeva ne postoji. Kinezi se prije naše ere služe jednostavnim sistemom uspravnih i vodoravnih crta, a nula je predstavljena kvadratom. I, na koncu, Maje imaju fascinantan numericki sistem, zasnovan na vrijednosti 20. Putem samo tri simbola (tacka, crta, školjka kao nula) Maje su mogli da napišu bilo koji broj. Jedna tacka je bila broj jedan. Tri tacke broj tri. Jedna crta je pet, a tri crte 15. Tri crte i tri tacke na vrhu su broj 18. Za brojeve iznad 20 uvodi se novi red iznad prvog. Tako se broj 234 predstavlja sa dva reda: u prvom je znak za jedanaest - dvije crte i tacka (dakle 11 setova od dvadeset ili 220); u drugom redu je znak za 14, dakle dvije crte i cetiri tacke. Dva reda zajedno daju broj 234. Slicno, za vece brojeve, se uvodi treci red. Taj treci red je proizvod množenja 20x20, dakle od 400 pa nadalje. Cetvrti red bi startao sa vrijednostima od 8 000 (20x20x20). Nula je predstavljana stiliziranom školjkom (ili malom izduženom elipsom). Na taj nacin Maje su kompletirale napredni matematicki nacin razmišljanja sa vrijednošcu "ništice". Pogledom na spomenike Maja cini se da su oni svoj numericki sistem upotrebljavali oduvijek. Dakle, vracamo se pet hiljada godina unatrag. Sistem je jednostavan, vrlo je fleksibilan, lako je racunati cak i transakcije sa velikim vrijednostima. Naš opšteprihvaceni numericki sistem ima deset znakova (od nule do deset). Maje su imale samo tri simbola. Putem naših brojki možemo izraziti bilo koji broj prostim dodavanjem; možemo otici beskrajno daleko u prošlost i buducnost. To arheolozi ili biolozi, na primjer, i cine: odlaze deset hiljada godina unatrag, sto hiljada ili pak, milione godina u historiju opisujuci život na zemlji. To su isto cinile i Maje. Na jednoj od stela (kamenih ploca) nalazi se datum (brojka) od jednu milijardu i osamsto miliona dana (1.814.639.800 dana). To je period od pet miliona i sto hiljada godina! Još nije dešifrirano šta su tacno opisivale Maje iz tog perioda, ali je dešifriranje ovog datuma samo novi dokaz o stvarnom civilizacijskom nivou Maja. (7) Fotografija 80: Broj osam (crta i tri tacke) uklesan u kameni blok, Copan, Honduras 5.4.5. Hijeroglifi i piktoglifi - višeslojno slikovno pismo U vremenskom rasponu dužem od tri hiljade godina Maje su bilježile astronomska znanja, zemaljske i kosmicke legende, vlastitu historiju i umjetnost. Omiljeni medij su im bile slikovne knjige, koje bi višestruko presavijali. Zvali su ih kodeksi. Doskora se znalo za postojanje samo tri takve knjige koje nose nazive po muzejima gdje se nalaze: Drezdenski, Madridski i Pariški. Koncem 1960-ih se pojavio tzv. Grolier kodex koji nije dostupan široj javnosti (u privatnoj je kolekciji). I, napokon, 2005. se kao peti sacuvani manuskript Maja javlja Praški kodeks u Nacionalnom Muzeju Ceske Republike (odjeljenje Naprstek muzej). Pismo Maja je vrlo složeno i pored intenzivnog istraživanja epigrafa ostaje vecim dijelom nerazjašnjeno. Rijec je o kombinaciji sistema znakova (glifa) koji predstavljaju citave rijeci, procese ili manje zvukovne kombinacije (slogovi). Dosada je identificirano oko 800 glifa od kojih se za cetvrtinu pretpostavlja da im se zna znacenje. Ova vrsta slikovnih znakova se naziva logografi i najcešce se javlja u obliku slike. Na primjer, rijec "jaguar" je predstavljen crtežom glave jaguara. Ilustracija 15: Glif koji se izgovara "Ee"; u gornjem desnom uglu je uho koje simbolizira životnu putanju; ravni nos predstavlja stepenice; ovaj glif simbolizira životnu sudbinu, put koji se izabire i pocetnu energiju potrebnu za realizaciju ciljeva Neke rijeci koje nije lako predstaviti slikom, Maje su predstavljali glifom koji se izgovarao kao željena rijec. Na primjer, glagol "brojati" ("shok" na jeziku Maja) se predstavljao glavom mitske ribe koja se takode zvala shok. Kombinacija rijeci i slogova najcešce je nalikovala rebusu. Svaki znak je imao više znacenja; svaka slika se mogla tumaciti takode na više nacina (bukvalnim prijevodom onog što predstavlja ili izgovorom koji onda oznacava nešto drugo). Da li je "shok" znacio "brojanje" ili "ribu"? Glif sa stiliziranim osmjehom ("crtica osmijeha)" i dva mala kvadratica ("dva prednja zuba") ima, barem, slijedeca znacenja: duh, dah, vjetar, kosmicka energija, inspiracija, životni princip, sistem disanja, sjever (strana svijeta)! Zamislimo moguce kombinacije 800 ovakvih slikovnih znakova. Iznimno spiritualno i materijalno znanje je potrebno za njihovo dešifrovanje ili pisanje. Ali, ne samo da svaka rijec ima više znacenja, nego se i jedna rijec može napisati na razne nacine. Vec pominjani jaguar, recimo, se može prikazati stiliziranom glavom jaguara. Ali, jaguar ("balam") se može pokazati i putem slogova ba-la-ma koje nalikuju trima rebusnim slicicama. Maje su svojim hijeroglifskim znakovima mogli perfektno prikazati svoj govorni jezik: zvuk, gramatiku i sintaksu. U poredenju sa njihovim pisanim jezikom naš je alfabet pojednostavljen, površan i nepotpun. Prije cetristo pedeset godina španjolski biskup Landa je pokušavao da koncept pisanog jezika Maja prebaci na zapadni alfabet. U razgovorima sa lokalnim sveštenikom Maja on je dobijao pojedina znacenja koja konceptualno nije mogao shvatiti (na primjer, slike su ponekad predstavljale slova; pojedine rijeci su se izgovarale isto, recimo "nebo", "cetiri", "zmija" i "zarobljenik", ali je kontekst odredivao njihovo znacenje). Vidjevši da španjolski crkveni visokodostojanstvenik ne može da izade iz svoje limitirane moždane kutije, Maja je jednostavno, jedno jutro, napisao u Landovu knjigu: " Ne mogu više". I, otišao. (7) Na fotografiji koju sam snimio u honduraškom središtu Maja - Copanu, nalazi se nekoliko glifa uklesanih u kamen. Slikovni znaci dolaze u serijama po cetiri. Tako se i citaju, u smjeru kazaljke na satu. Prva slika se dodaje drugoj, druga trecoj... i, na taj nacin, se kompletira znacenje. Naš jezik je mnogo prostiji (što, u ovom slucaju, nije prednost). Rijeci su nam sastavljene od slova i njihovo se znacenje ne mijenja, bez obzira šta bilo na kraju recenice. Kod Maja su slikovni znaci komunicirali jedni sa drugima, prožimali se, nadogradivali. Fotografija 81: Piktoglifi Maja, Copan, Honduras 5.4.6. Primjeri akusticnog inžinjeringa u svijetu Maja Najljepši amfiteatar anticke Grcke se nalazi u Epidaurusu (današnji Peloponez, Turska). Izgraden 330 godine prije n.e. imao je 14.000 sjedišta. Betonske klupe se nalaze na po jedan metar razdaljine. Kada orkestar na bini pocne sa muzikom onda se zvuk odbija od betonskih blokova i pocinje proizvoditi svoju "muziku". Periodicnost blokova (svakih jedan metar) proizvodi periodicne niske tonove na oko 340 Hz. Rijec je o vrlo kratkim zvukovima koji traju manje od 50 milisekundi. (54) Epidaurus je primjer slucajnog zvucnog eha. Najveci kulturni centar u svijetu, Lincoln Center u New Yorku, je, odmah nakon svog otvaranja 1962, morao da potpuno sruši i izgradi novu glavnu koncertnu dvoranu zbog akusticnih defekata. Takozvana "Šaptajuca galerija" katedrale St. Paul u Londonu ima neobicne akusticne efekte; šapat sa jednog kraja Galerije se može jasno cuti na drugom kraju udaljenom 42 metra. Slicno je i sa ovalnom Galerijom u americkom Kongresu u Washingtonu. Prilikom moje posjete americkom glavnom gradu, vodic nam je govorio da se šapat u granitnoj prostoriji mogao cuti posvuda. I dok su se politicari jedne stranke došaptavali kako glasati dotle bi politicari druge stranke naculili ui i doznavali njihove tajne. Naravno, to nije moglo dugo trajati u Kongresu i danas ta prostorija služi samo za izložbu skulptura i slika. Njemacki poet Goethe je arhitekturu nazvao "zamrznutom muzikom". Periodicnost blokova u gradnji ga je podsjecala na ritam u muzici. Kod Maja nije bilo "slucajnog zvucnog eha" niti je njihova arhitektura samo "zamrznuta muzika". Veliko igralište Maja u Chichen Itzi je sto osamdeset metara dužine, sedamdeset pet metara širine. Dva paralelna zida deset metara visoka; teren je totalno otvoren prema nebu. Zidovi nemaju zakrivljenja, ne dodiruju se. Šapat na jednom kraju zida se cuje jasno na drugom kraju zida. I preko puta terena, takode. Tog novembarskog dana, prilikom moje posjete ovom gradu, je puhao lagani vjetar. Ali, na zvucne valove vjetar nije ni najmanje utjecao. Fotografija 82: Akusticni kameni zid igrališta, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Zdrav razum može prihvatiti eho u grckom poluzatvorenom amfiteatru ili prijenos šapata u britanskoj katedrali. Ali, ako Maje postižu znatno uvecaniji efekat i to na otvorenom, onda je ocigledno da tu slucajnosti nema. Teoretski bi se moglo ocekivati da teren ima vrlo slabu akustiku, ali u stvarnosti je rezultat upravo suprotan. Dok stojim naslonjen na zid Igralista, na sredini terena, u visini kamenog prstena, dolazi grupica turista sa meksickim vodicem. Udara dlanom u dlan. Samo jednom. I bez obzira na prisutnost stotine turista i njihovu graju, odjekuje eho pljeska. Cuo sam ga sedam-osam puta. Kažu, kada je potpuni mir i nema ljudi, da se eho cuje 12 puta. Kada se prvom trecinom XX stoljeca odvijala rekonstrukcija Velikog igrališta, arheolozi su primjetili da je prijenos zvuka postajao sve jaci kako se ugradivalo više originalnih blokova i kako je zid dobijao svoj nekadašnji izgled. To meni govori barem dvije stvari. Prvo, da je kamen koji su Maje koristili imao posebna "zvucno-provodljiva" svojstva. I, drugo, da je lokacija ovog grada takva ("energetsko potentna tacka") da pojacava zvucnu transmisiju. Na taj nacin nastaje ovaj zvucni fenomen, odnosno anomalija. Leopold Stokovski, cuveni dirigent Philadelphia Symphony Orchestra, je ovdje istraživao akusticne fenomene 1931. Danima je slušao svoj fonograf i premještao ga na sve moguce tacke Igrališta nastojeci otkriti njegovu tajnu. U to je vrijeme Stokovski želio izgraditi dvoranu za koncerte na otvorenom. Medutim, tajnu Chichen Itze nije otkrio. (55) Nalazeci se na vrhu piramida u Guatemali i Meksiku, redovno sam bio svjedokom nekoliko interesantnih fenomena. Prvo, gledano sa nivoa zemlje, visina piramida od 30-40 metara se ne doima toliko impresivno. Medutim, kad se nalazim na vrhu piramide ljudi na zemlji postaju mnogo manji nego što bi se ocekivalo. Njihovi glasovi kao da mutiraju i gube se u daljini. S druge strane, naši glasovi, na vrhu piramide, odjekuju dolinom. Objašnjenje se krije u hramovima koji se nalaze na vrhu piramide. Udubljenja u kamenim zidovima služe kao pojacivac našeg zvuka koji se onda širi na sve strane. Mi, na vrhu piramide, dobijamo božanska svojstva. Dizajn arhitekata Maja ovdje dolazi do punog izražaja. A da bi se u potpunosti sagledala njihova genijalnost trebalo je biti ovdje prisutan kada je plaster prekrivao ove piramide i svojom glatkocom još više uvecavao efekat odbijanja i prijenosa zvucnih valova. Piramide u Tikalu (Guatemala) su okrenute jedna prema drugoj. Zahvaljujuci kamenim rezonatorima osobe koje normalnim glasom govore na vrhu jedne piramide se sasvim jasno cuju na vrhu udaljene druge piramide. Slijedeci primjer akusticnog inžinjeringa Maja je iz karibskog Tuluma. Otvori na kamenom hramu su podešeni tako da kada vjetar dolazi iz odredenog smjera sa specificnom brzinom kreira se pisak slican onom iz sudijske zviždaljke. Da li je svrha ovog zvižduka bila da signalizira dolazak hurikana ili oluja kao što to literatura sugerira? Vjerujem da su originalne gradevine mogle proizvoditi zvukove za razlicite klimatske najave. Fotografija 83: Zvižduk iz Tuluma, Quintana Roo, Meksiko Na Yukatanu se upotrebljava termin "pjevajuce kamenje" da opiše kamen koji pojacava zvuk. Maje su znale koji kamen ima ova svojstva; takode, raspored njihovih gradevina je pokazivao da su arhitekte Maja planski gradile pojedine sekcije svojih gradova. Na sredini Igrališta u Copanu (Honduras) se nalazi kvadratna kamena ploca. Prije pocetka utkamice sa te ploce bi se kapetani ekipa obracali vladaru u kraljevskoj loži. Pojacani zvuk bi lako premošcivao udaljenost izmedu vladara i igraca. Fotografija 84: Akusticni efekti igralisša u Copanu, Honduras Slicne akusticne efekte pokazuje i Igralište u Monte Albanu, jedno od najvecih u Meksiku. Teren je u udubini; razgovor sa nivoa vrha stepenica sam mogao lako cuti nalazeci se na sredini terena. Piramida Kukulkan u Chichen Itzi ima još jednu impresivnu karakteristiku. Stojim u podnožju velikih stepenica. Kamene glave serpenta završavaju preda mnom. Imitirajuci vodice i posjetioce i ja zaplješcem. Ovaj put mi se ne uzvraca eho pljeska. Ono što cujem je nalik cvrkutu ptice! Time se i meni potvrduje legenda da je u piramidi ostao zapisani zvuk svete ptice Maja - quetzala. Quetzal, prema legendi, simbolicno predstavlja "duh Maja". Kukulkan u svom korijenu (prefiks "k'uk"), na jeziku Maja, oznacava pticu quetzal. A drugo ime za superiorno bice Kukulkan je Quetzalcoatl (na Nahuatl jeziku, tri hiljade kilometara zapadnije). Važnost ptice quetzal je prikazana na hijeroglifima Maja. Kukulkan je predstavljen u ljudskom oblicju sa velikim quetzalom iza sebe, koji lebdi kao duh. Nadalje, mnogobrojni su dokazi o upotrebi perja quetzala u spiritualnim ceremonijalima u svim gradovima Maja. Quetzal je spona izmedu materijalnog i duhovnog svijeta. Piramida Kukulkan kroz cvrkut quetzala premošcuje ove dvije dimenzije. Eho koji cujemo... su spritualni glasovi quetzala, koji nosi poruke superiornih bica. (7) Svijet XXI stoljeca ostavlja svoj zvucni zapis na medijima kao što su kompjuterski diskovi. U posljednjih stotina godina tehnologija snimanja tona se mijenjala toliko puta. Za razliku od nas, Maje su svoj zapis ostavljale u svojim gradevinama. Neograniceni smjenama tehnologija i godišnjih doba. Da bi provjerili ove teze morali bi koristiti novu naucnu discipline - akusticnu arheologiju. Iskoristicemo postojece skromne instrumente (sonogram i zvucni kristal) i krenuti sa provjerom hipoteze. Hipoteza je slijedeca: Maje su u primjeru piramide Kukulkan izgradile stepenice kao akusticne grilje svjesno kreirajuci eho zvuka svete ptice Maja, quetzala (lat. pharomachrus mocinno). Snimljen je cvrkut ptice quetzal; takode, zapisan je zvuk i sonogram "cvrkuta" koji se stvara na stepenicama. Poredi se kvalitet zvuka, frekvencija, dužina i harmonijska struktura. Rezultati akusticara David Lubmana iz Westminstera (California) iz 1998: postoji frapantna slicnost! (56) Frekvencija zvuka ptice quetzal se krece izmedu 900 - 1300 Hz. Prosjecna širina stepenica je 26.2 cm i ona daje maksimalnu frekvenciju "cvrkuta" stepenica od 1310 Hz. Prosjecna visina stepenice je 26.4 cm što daje dužinu hipotenuze od 37.3 cm i minimalnu frekvenciju "cvrkuta" stepenica od 922 Hz. Drugim rijecima, dizajn stepenica, korišteni materijal i sama njihova izgradnja su bili usmjereni na maksimalno imitiranje zvuka koji proizvodi quetzal. U dizajnu stepenica se uocava nešto neobicno. Stepenice su dosta uske što su arheolozi objašnjavali tijelom Maja koje je proporcionalno manje od našeg. Medutim, svaka stepenica je istovremeno znatno viša nego što bi se to ocekivalo za niske rastom Maje. Fotografija 85: Neproporcionalno visoke, a uske stepenice piramide Kukulkan, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Odgovor na ovu nelogicnost daje akusticna arheologija. Širina i visina stepenica je pažljivo birana da bi proizvela željeni ton. Maje su dimenzije stepenica koristile kao parametre kojom bi dobili željenu intonaciju! Stepenice na razlicitim piramidama Maja imaju drugacije dimenzije. Znaci li to da su one "svirale neku drugu muziku"? Nemam sumnje da je upravo to odgovor. Da li stepenice piramide Kukulkan u sebi sadrže hiljadu i po godina star zvucni zapis? I, ponovo, odgovor je afirmativan. Ironija je da su arheolozi do sada ignorirali zvuk u svojim istraživanjima drevnih civilizacija. A svaki put kada bi silazili niz stepenice piramida otvarali bi drevni audio zapis. Teoretski gledano potrebne su barem dvije stepenice da bi proizvele raspoznatljiv zvuk. Sa vecim brojem stepenica, raste i doživljaj tonova. Sa desetak stepenica, stvara se ton od jedne do dvije stotinke sekunde. Ako je rijec o zatvorenom prostoru onda eho drugih struktura može prikriti ton stepenica. Uglavnom, da bi se proizveo i održavao zvuk, idealno bi bilo da se ima dugacki niz stepenica i da je na otvorenom. Upravo su Maje bile svjesne tih zahtjeva. Piramida Kukulkan na svakoj svojoj strani ima niz od 91 široke kamene stepenice. Dva niza stepenica su u potpunosti rekonstruirana i cvrkut se može jasno cuti. Ali, isti ton, nešto slabijeg intenziteta, se može cuti i sa druga dva niza, još uvijek nerekonstruisanih stepenica. I to sve bez nekadašnjeg fino poliranog plastera koji se nalazio na površini stepenica. Zbog dužine stepenica, eho traje oko 100 milisekundi (1/10 sekunde). Cvrkut quetzala je nešto duži, oko 200 milisekundi. (56) Zbog visine piramide, dešava se još jedan fenomen. Cvrkut se spušta sa vrha piramide prema dnu u frekvenciji, produžujuci trajanje cvrkuta. Ovako nešto ne postoji ni na jednoj drugoj gradevini u svijetu. Objašnjenje je slijedece: eho prvo dolazi od nižih stepenica ka slušaocu koji je na dnu stepenica. Eho sa viših stepenica kasni. Vrijeme izmedu ehoa sa nižih stepenica i onih sa viših se povecava što se više udaljavamo ka višim stepenicama. Na taj nacin se kreiraju: (1) dojam da se cvrkut krece, (2) produženi ton cvrkuta i (3) niža frekvencija cvrkuta sa viših stepenica. (56) Piramida Kukulkan je sjajan primjer matematickih simulacija koje su utkane u graditeljsku umiješnost Maja. Akusticni eksperimenti u gradu Palenque su posebno interesantni. Dosada iskopani i rekonstruisani dijelovi grada pokazuju neobicne zvucne mogucnosti. Ako proizvedemo lagani zvižduk on se prenosi izmedu piramida i hramova, pojacava se i kao zmija provlaci sa jednog kraja na drugi kraj Grada. Raspored kamenih gradevina Maja utjece na pojacavanje zvuka na dva nivoa: horizontalnom- izmedu pojedinih piramida i vertikalnom - slanje zvuka iz grada kao cjeline prema džungli, odnosno drugim naseljima Maja. Time dolazimo do nove teze: da li je citav grad služio kao zvucni odašiljac? Kakvu li su simfoniju proizvodili gradovi Maja, nacickani jedni do drugih? Gdje su bile granice prijema tih zvucnih poruka? Da li je Planeta bila limit? Ili Suncev sistem? Ili je taj tanani zvucni signal, specificne frekvencije, neumorno prodirao još dublje, prema srcu Galaksije? Fotografija 86: Palenque kao zvucni odašiljac Chiapas, Meksiko 5.4.7. Igra sa loptom kao imitiranje kosmickih fenomena Tokom svog postojanja Organizacija ujedinjenih nacija je donijela samo jednu jednoglasnu odluku na svojoj Generalnoj skupštini: onu o ne-vodenju ratova tokom trajanja Olimpijskih igara 2004. I mada sami sportaši i javnost ne znaju za ovu odluku koja ima pravnu moc zakona, ona nas podsjeca na univerzalnost slicnih obicaja iz vremena anticke Grcke. U Olimpiji je 776 godine prije n.e. održano atletsko takmicenje (trka na 200 metara) u cast boga Zeusa. Nakon pocetnog uspjeha i interesa, dodana su natjecanja u boksu, rvanju, skoku u dalj, trcanju na duge staze i utrka kocija i time je zapocela era Olimpijskih igara kada su svi grcki gradovi-države obustavljali ratove. Sport se digao na nivo univerzalnog i to je trajalo gotovo 1200 godina. Rimski imperator Teodosije Prvi je ukinuo igre 394. godine. Trebao je proci mracni Srednji vijek da bi se koncem XIX stoljeca formirali novi sportovi: košarka (1891.), nogomet (1885.), bejzbol (1845.) i drugi. Za razliku od Starog svijeta (Evropa), sportska nadmetanja su zapocela u Srednjoj Americi znatno ranije i trajala su neprekinuto cetiri hiljade godina! Arheološki ostaci šest stotina (600!) kamenih igrališta na današnjim prostorima Meksika, Belizea, Guatemale, Hondurasa i Salvadora predmet su kontroverzi medu arheolozima i historicarima. U gradu Maja Cuello, u sjevernom Belizeu, pronadeni su drveni ostaci posuda prilikom skorašnjih istraživanja. Podvrgnuti su metodi Ugljika 14 i ustanovljeno je da su stari oko 4700 godina. Još uvijek je na snazi teorija koja govori o civilizaciji Olmeka kao "majci kultura" svih ostalih naroda u Srednjoj Americi. Otkrice iz Cuella je zakompliciralo stvar: najedamput su Maje postale starije za oko hiljadu godina od Olmeka. Ranije tvrdnje da su Maje svoje hijeroglifsko pismo i astronomsko znanje nadogradili na ostavštinu Olmeka je palo u vodu. Arheolog Norman Hammond koji je otkrio recene predmete piše: "Jedna sezona rada u Cuellu je pomjerila historiju Maja za hiljadu godina. Civilizacija Olmeka je brisana kao izvor za kulturu Maja. Otvorena je mogucnost da su Maje zapravo odigrale ulogu u pojavi Olmeka." (34) Moja teza je da su se Maje pojavile na historijskoj sceni još ranije, prije 5200 godina. U sacuvanim dokumentima, stelama i hijeroglifima Maja pominje se godina 3188 prije n.e. kao prva godina novog ciklusa od 5200 godina koji završava 2012. godine. Logicno bi bilo da su se Maje organizirano javile kao društvo na pocetku ciklusa. Još jedan arheološki nalaz privlaci posebnu pažnju. Na krajnjem jugu Meksika, u mjestu Paso de la Amada, otkriveno je kameno igralište. John Clark, antropolog sa Brigham Young University, je radio na otkopavanju ruina još od 1985. Nakon nekoliko godina iskopavanja, na svoje iznenadenje, potvrdio je da je pronadeno najstarije igralište u svijetu Maja. "Trebalo nam je dosta da shvatimo da je to igralište - to je bila zadnja stvar koji bi ocekivali ovdje, jer je toliko arheološki staro, a struktura je istovremeno tako velika", govori John Clark. (57) Dotada se za najstarije igralište smatralo ono iz centralnog Chiapasa staro 2800 godina. Igralište u Paso de la Armada je staro 3600 godina. Dugacko je 80 metara. Pretpostavlja se da je u to vrijeme postojala mreža slicnih igrališta. Tipicno igralište Maja je u obliku rimskog broja jedan ("I"). Dva paralelna kamena zida sa nagibnim zidovima uokviruju teren. Nekoliko metara visoko, pri vrhu zidova, nalaze se jedan do tri kružna diska ili prstena. Razliciti gradovi su imali razlicit broj diskova, odnosno prstenova. Za igru se koristila gumena lopta. Njena velicina je varirala. Pronadene su 50 cm velike, ali i velicine narance. Piktoglifi i murali Maja potvrduju ovu cinjenicu; na primjer, disk iz Chinkultica (Chiapas) prikazuje igraca sa loptom velicine košarkaške lopte. Proporcionalno, slicne su dimenzije lopte na vazi pronadenoj u gradu Maja Hixwitsu. Iz kasnog klasicnog perioda pronadene su lopte u Chichen Itzi sa ljudskom lubanjom unutra. Fotografija 87: Igralište, Monte Alban, Oaxaca, Meksiko Velicina igrališta se odredivala prema zemaljskoj moci i kosmickoj važnosti grada. Vecina od nekoliko desetina gradova koje sam posjetio imaju uglavnom manja igrališta: zidovi su dugacki dvadesetak metara i više, a teren je širok od pet metara pa naviše. Veci gradovi imali su po nekoliko igrališta (Coba ih je imala osam). Najvece igralište je u Chichen Itzi i dvostruko je vece od prosjecnog nogometnog stadiona: dugacko je180 metara, a široko 75 metara! Fotografija 88: Igralište, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko Broj igraca je ovisio o velicini terena: od dva u svakom timu na manjim, do sedam igraca po timu na vecim igralištima. Zidovi su bili glatki tako da se lopta mogla odbijati i vracati nazad igracima. Pošto je lopta bila ispunjena gumom, njena težina je prelazila 1 kg. Stoga su igraci nosili štitnike na rukama i nogama. Na slikama i tekstovima se ne vidi da igraci dodiruju loptu rukama. To je razlog vjerovanju da ju je bilo zabranjeno udarati dlanovima ili stopalima. Štitnici su na laktovima, bedrima i oko stomaka. Položaj kamenih prstenova ili diskova sugerira da je cilj igre bio probaciti loptu kroz prsten ili pogoditi disk. Simulacija igre u naše vrijeme pokazuje da je to izuzetno težak zadatak. Ne bi cudilo da su drevni igraci provodili citav dan u pokušajima da poentiraju. Bereljefi na stadionu Chichen Itze prikazuju dva tima sa po sedam igraca. Kapetan jednog tima drži žrtvovanu glavu drugog tima u svojim rukama. To je ponukalo istraživace da utvrde da su sve utakmice Maja završavale žrtvovanjem. Prvo se pretpostavljalo da je žrtva pripadala timu gubitniku. U novije vrijeme je raširena verzija da je kapiten boljeg tima "zaslužio" da bude žrtvovan, jer ce biti ponovno roden na višem duhovnom nivou. Treca škola pominje mogucnost da je žrtva ustvari samo simulacija. Pošto je lopta uvijek prikazivana u zraku smatra se da nije bilo dozvoljeno da padne na zemlju. Fotografija 89: Igralište, Copan, Honduras Nazalost, pisana pravila nisu sacuvana. Usmenih predanja nema, jer je igra u izvornom obliku nestala sa Majama. Španjolci se nisu trudili da pobliže opišu vrlo slicnu igru koju su igrali Azteci u XVI stoljecu. Zbog svega ovoga, sve što je dosada receno spada pretežno u domen pretpostavki. Knjiga Kreacije "Popul Vuh" pominje legendu o dva mladica koje bogovi podzemnog svijeta izazivaju na duel. Mladici gube utakmicu i bivaju pogubljeni. Glava jednog završava u rukama boginje Lady Blood koja ubrzo rada dva blizanca. Kada su odrasli oni pobjeduju bogove u uzvratnom mecu (58) Ova se legenda nije mogla potvrditi ni na jednom od zidova igrališta, ali je doprinjela njenom krvavom predznaku. Fotografija 90: Igralište, Coba, Yucatan, Meksiko Medutim, simbolika same igre ima drugaciji, kosmicki karakter. Lopta je mogla da predstavlja Sunce i Mjesec, a igralište planetu Zemlju. Lopta je uvijek u zraku, isto kao što su Sunce i Mjesec uvijek na nebu. Takmicenje izmedu dva tima može simbolicno predstavljati borbu izmedu života i smrti tokom Trece kreacije (prema Majama zadnjih pet hiljada godina je vrijeme cetvrte kreacije). Igra može simbolizirati i plodnost zemlje. Teren je zemlja, lopta je sjeme, a niz zidove sjemenje pada u zemlju. Vecina igrališta je pravilno orijentirana prema stranama svijeta. Strane zidova su okrenute istoku i zapadu. To implicira da gumena lopta koja se odbija od istoka i zapada zapravo predstavlja izlazece i zalazece Sunce. (7) Pominjali smo vladara Yaxchilana, Bird Jaguara Cetvrtog. On je prikazan ne jednom od bareljefa obucen kao igrac koji se "poigrava" sa svojim zarobljenim protivnikom da bi ga ponudio Suncu na žrtvu. Fotografija 91: Igralište, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko Igraci su uvijek prikazivani bogato obuceni, ukrašeni nakitom i sa zaštitnim šljemovima što je pokazivalo njihvo status i socijalni znacaj same igre. Kameni prstenovi su uvijek ispisani hijeroglifskim tekstovima i spiritualnim imidžima. Pretpostavlje se da bi prolazak lopte kroz obruc simbolizirao prolazak kroz kapiju drugog svijeta (dimenzije). Fotografija 92: Prsten na igralištu Uxmala, Yucatan, Meksiko U nekim slucajevima prstenovi su sami dio kamenih statua koje prikazuju glavu serpenta; drugim rijecima prstenovi imaju uloga ociju za božanstva koji takode posmatraju utakmice. I, na koncu, rijec Maja "hom" znaci "pukotina", ali i "igralište". Ako se zidovi, koji se spuštaju pod uglom prema terenu, mogu smatrati pukotinom na "Planini stvaranja" (o kojoj govori Popul Vuh), onda je igralište simbolom samog akta stvaranja. U tom slucaju ovo igralište, odnosno pukotina, zbilja omogucava ulazak njenim sudionicima u drugu dimenziju. (58) Iz te dimenzije možemo prisustvovati momentu prelaska iz Trece kreacije u Cetvrtu. ...Momentu kada su se Maje pojavile na licu naše Planete. I sa igralištem donijele simboliku pocetka novog ciklusa... 5.4.8. Kompleksna uloga kamenih puteva u životu Maja Ono što ne analizira literatura u vezi "sacbe" - bijelih puteva je njihov simbolicni, a zatim i metafizicki znacaj. Suština bijelog puta nije samo u tome da je izgraden od bijelog kamena i da povezuje "bijele" (kamene) gradove vec u povezivanju gradova koji su svete tacke na horizontu. Time oni dobijaju astronomsko znacenje. Mreža bijelih puteva odgovara kosmickoj mreži izmedu zvijezda galaksije Mlijecni put. Bijeli putevi Maja su nosili informacije izmedu gradova. Galakticki putevi nose informacije medu zvijezdama. Zemaljski bijeli put kopira kosmicki informacijski put. Informacija simbolizira znanje. Njen nesmetan protok medu gradovima, ili zvijezdama svejedno, odražava sposobnost vladara ("Boga") da održava informativnu (kosmicku) mrežu. Nisu svi gradovi Maja povezani bijelim putevima. Ali, veza medu svetim gradovima postoji. Ideološka, informaticka, spiritualna. Razlicite legende govore i o podzemnim tunelima koji vežu gradove Maja. Ako bi za tren mogli gledati ocima Maja mogli bi vidjeti kompleksnu informaticku mrežu drevnog svijeta. Odlika bijelih puteva Maja je da su oni perfektno ravni, nema krivudanja. Naravno, postavlja se pitanje šta ce Majama ravni auto putevi kada, kako nam to danas službeno govore da Maje "nisu znali za tocak ni zaprežne životinje". Veza izmedu informatickih, spiritualnih i energetskih mreža drevnog Perua, Yukatana, Pueblo Bonita i jugozapadne Engleske postace ocita. Pronaci ce se paralela izmedu kamenih puteva sa (svetim) podzemnim vrelima i elektromagnetskim linijama. (7) I možda cemo se podsjetiti da u našem mikrokosmosu hodanje bijelim putevima izmedu gradova ili pojedinih gradevina, u tacno odredenim danima, zapravo imitira put pojedinih zvijezda i planeta u makrokosmosu. U drevnom gradicu Maja Chan Kom, galaksija Mlijecni put se naziva "Zac Be", odnosno "bijeli put"! Ista rijec se upotrebljava i za kameni put. Španjolci konkvistadori su, prije 500 godina, poceli uništavanje kamenih puteva Maja. Od tada je ostala legenda da su oni, "presijecanjem sacbea u dva dijela, pustili krv". Nema sumnje da je jedna od najvažnijih arterija na Yukatanu bila put od Tuluma preko Cobe, Chitzen Itze do Uxmala. Medu njima je bila svojevrsna pupcana vrpca sa krvotokom. Španjolci su je, i ne sluteci, presjekli i izvršili atak na sistem vjerovanja i informaticku mrežu Maja. 5.4.9. Svojstva perfektnih kristalnih lubanja Maja Istraživac Mike Mitchell-Hedges je 1927. rašcišcavao vrh jednog od hramova u gradu Maja Lubaantumu (Belize). Njegova usvojena sedamnaestogodišnja kcerka Anna, koja mu je pravila društvo, je iznenada primijetila kako nešto svjetluca. Ispod prašine je izvukla lijepo izvajanu kristalnu lobanju, ciji je vilica nedostajala. Tri mjeseca kasnije, pronašla je i vilicu desetak metara daleko od lubanje. (59) Lobanja je napravljena od jednog, neobicno velikog, bloka prozirnog kvarcnog kristala. Visoka je 13 cm, dugacka 18 cm, a široka 13 cm. Teška je oko 5 kg. Po velicini odgovara manjoj ljudskoj lubanji sa perfektno uradenim detaljima. Nema kružnog izbocenja, što znaci da je rijec o imitaciji ženske lubanje. Ubrzo je lubanja postala najcuveniji i najmisteriozniji komad drevnog kristala ikada pronadjen. Fotografija 93: Kristalna lubanja Maja, Lubaantum, Belize Kristalnu lubanju prate i kontroverze. Razliciti autori osporavaju da je Mitchell- Hedges (1882-1959) uopce vodio svoju kcer u Lubaantum. Zamjeraju mu da svoje "otkrice" nije ni pominjao sve do 1943. I, na koncu, tvrde da je on zapravo lubanju kupio na aukciji londonskoj Sothebyja 1943. godine. Osporavaju tvrdnje Mitchell- Hedgesa da je lobanja napravljena u doba Atlantide i onda prenesena Majama. Zamjeraju Anni da je nastavila ocevim "dezinformacijama": ona tvrdi da je lobanja vanzemaljskog porijekla i da je bila na Atlantidi prije nego što je prebacena u Belize. Skeptici tvrde da je lobanja napravljena u Njemackoj prije 150 godina po uzoru na Aztecke. (7) Ali, sve ove tvrdnje, kao sto cemo vidjeti, ne opovrgavaju jedinstvena svojstva kristalne lubanje. Nažalost, ne postoji moderna tehnologija koja može utvrditi starost kvarcnog kristala pa tako ni kristalnih lubanja. Jedino se možemo osloniti na godine kada se pojedine kristalne lubanje prvi put pojavljuju u javnosti. Što stariji datum, recimo XVIII ili XIX stoljece, to je i veca mogucnost da se radi o produktima antickih majstora ili nama nepoznate tehnologije. Kratkotrajna francuska okupacija Meksika tokom 1860-ih omogucila je da "istrazivaci" i trgovci dodu do kristalnih lubanja koje su, zatim, prodavali evropskim muzejima. Pariški Musee de l'homme (1878.) i londonski Museum of Man (1898.) su kao glavne izložbene modele imali prozirne kristalne lubanje cije je porijeklo nedvojbeno iz gradova Maja. Pariška lubanja je i danas izlozena javnosti u Trocadero muzeju u Parizu. Visoko- polirani kvarcni kristal izaziva divljenje. U muzejskoj brošuri se nagada da je lubanja predstavljala Azteckog boga smrti Mictlantccuhtlija. Ne spominje se kako je muzej došao do ovog eksponata, ali se pretpostavlja da je dio "Maksimilijanove kolekcije". Dakle, iz doba francuske vladavine Meksikom. Lubanja je naglašeno izduzena. (60) Britanska kristalna lubanja trenutno nije izložena pogledima posjetilaca. Medutim, dostupne slike jasno pokazuju slicnost sa lubanjom Mitchell-Hedgesa. Jedina razlika je što je ova u jednom komadu. Materijal je takode prozirni kvarcni kristal. Samo je jedan naucni clanak objavljen o ovoj lubanji i to još 1936. pod pokroviteljstvom Kraljevskog Antropološkog instituta. (61) Još jedna kristalna lubanja privlaci pažnju javnosti. Vlasnici su moji sugradani: JoAnn i Carl Parks iz Houstona. Oni su lubanju kupili od bioenergeticara sa Tibeta, Norbu Chena. Po njegovom priznanju, porijeklo lubanje su džungle Guatemale. Veze Maja sa misterioznim lubanjama se tu ne završavaju. Nick Nocerino je 1979. došao u kratkotrajni posjed prozirne kristalne lubanje ciji je vlasnik sveštenik Maja. On je bio ovlašten da je proda po visokoj cijeni da bi nabavio hranu za svoje mještane (!?) Lubanja nije kupljena, ali je pomno testirana: zvucnom frekvencijom, osiclirajucom opremom, psihometrijom, obojenim svijetlima, magnetima, zvukovima itd. Zakljucak: rijec je o perfektnom primjeru kristalne tehnologije. (62) I, na koncu, agent jednog drugog sveštenika Maja je 1982. ponudio lubanju od ametista (ljubicastog kvarca) na prodaju u SAD. Te godine nije prodata. I, onda je, 1998. lubanja ponovo izronila na površinu tražeci kupca "teškog" milion dolara. Ponovo bez uspjeha. (7) Nakon smrti Mitchell-Hedgesa, umjetnicki restaurator Frank Dorland je dobio dozvolu (1970.) da testira cuvenu kristalnu lubanju u laboratoriji Hewlett-Packarda (Santa Clara, California). (62) Ovi testovi su pokazali niz anomalija. Lubanja je potopljena u benzil-alkohol sa zrakom svjetlosti koja je prolazila kroz nju. Uoceno je da lubanja i vilica poticu od istog kristalnog bloka. Ono što je zaprepastilo laborante bila je cinjenica da su i lubanja i vilica izradene sa nepoštovanjem prirodne kristalne osi. U modernoj kristalografiji je, naime, prva procedura da se odredi kristalna os da bi se sprijecilo pucanje kristala tokom procesa obrade. U slucaju kristalne lubanje Maja kao da su njeni kreatori raspolagali takvom tehnologijom da ih nije brinula mogucnost da kristalni blok može da pukne. Nepoznati umjetnik nije koristio metalne alate. Mikroskopska analiza nije pokazala ni najmanje znakove ogrebotina na kristalu koji bi mogli nastati upotrebom takvih alata. Naravno, dodatni je problem cvrstoca kristala (Moh faktor 7) zbog koje ni vecina modernih alata ne može zagrebati površinu kristala. Iz današnje perspektive, jedini nacin na koji je kristal obraden bio bi slijedeci: prvo je oblikovana gruba forma lubanje uz korištenje dijamantskog alata. Zatim je fina obrada i poliranje izvršeno uz mnogobrojne aplikacije tekucina i kristalnog pijeska. Uz upotrebu te tehnologije bilo bi potrebno 300 godina kontinuiranog rada da se napravi tako perfektna kristalna lubanja. (62) Zdrav razum nam govori da je istina negdje drugo. Ili su drevni narodi raspolagali nama nepoznatom naprednijom tehnologijom, ili je kristalna lubanja nastala kao kreacija nezemaljske civilizacije. Ovu drugu mogucnost smo otklonili u kontekstu odredjivanja polaznih pretpostavki za komparaciju dvije civilizacije (poglavlje 5.1.) te je necemo razmatrati. Zasad ostanimo u domenu prvog rješenja i Maja koje su trebali biti u posjedu napredne tehnologije za obradu kvarca. Engima ne završava sa procesom izradom lubanje. Od jagodicne kosti prema ivicama lubanje formirani su kristalni lukovi koji su odvojeni od same lobanje. Ovi lukovi imaju funkciju svjetlosnih cijevi koji koriste principe moderne optike... i prenose svijetlo od baze lubanje do ocnih duplji. Ocne duplje su minijaturne konkavne lece koje takode prenose svjetlo iz izvora prema gornjoj strani lubanje. I, na koncu, u unutrašnjosti lubanje je vrpcana prizma i maleni svjetlosni tuneli koji omogucavaju da predmeti ispod lubanje bivaju osvijetljeni i uvecani. Richard Garvin, autor knjige o kristalnoj lubanji, vjeruje da je ona bila dizajnirana da stoji iznad svjetlosne zrake. (59) Razliciti svjetlosni transferi i efekti prizme bi dovodili do osvjetljenja citave lubanje i ocnih duplji. Frank Dorland je izvodio svjetlosne eksperimente i biljezio da se lubanja "zapali svijetlošcu kao da je na vatri". (62) Vec smo rekli da je lubanja napravljenja iz dva dijela. Vilice savršeno pristaju uz glavu za koju se zakace sa dva udubljenja. Ona omogucavaju vilicama da se otvaraju i zatvaraju. Sama lubanja ima dvije male rupice sa strana koje su vjerovatno služile da se lubanja pricvrsti u mjestu. U perfektno mirnim uslovima lubanja bi ostajala nepokretna. Mali vjetric bi, na primjer, dovodio do ispadanja iz balansa i pomicanja naprijed-nazad. U tim trenucima bi se vilice otvarale i zatvarale kao kontra-balans. Stvarao bi se vizuelni efekat da se nalazimo ispred "žive" lubanje koja govori (otvara-zatvara usta) i artikulira (klimanje glavom gore- dolje, naprijed-nazad). Koja je onda bila svrha ove kristalne lubanje? Da bude inteligentna igracka? Ili nešto više? Mnogi posmatraci su primjecivali da lubanja mijenja boje. Nekada se frontalna kost zamagli i izgleda kao bijeli pamuk; u drugim trenucima je perfektno providna. Ponekad se formiraju tamne tacke prvo na desnoj strani da bi ubrzo zatamnile citavu lubanju. Zatim se tacke povlace i misteriozno nestaju. Posmatraci bi prijavljivali da se dešavaju cudne stvari u ocnim dupljama. Vidjeli bi scene gradevinskih objekata, iako je lubanja imala crnu pozadinu. Zabilježeni su slacajevi da se cuje zvuk zvona koji dolazi iz dubine lubanje... Bazirano na dosadašnjim iskustvima i efektima koji lubanja ima na svoju okolinu može se zakljuciti da ona utjece na svih pet fizickih cula. Mijenja boju i svijetlo, emitira miris, kreira zvuk, daje senzacije toplote i hladnoce onima koji je dodirnu (mada je lubanja uvijek na istoj sobnoj temperaturi). Cak je i proizvela osjecaj žedi i ukusa kod nekih posjetilaca. (62) Dorland je mišljenja da je rijec o fenomenu u kome kristal stimulira nepoznate dijelove mozga otvarajuci psihicka vrata. On zakljucuje: "Kristal kontinuirano emitira elektricne radio valove. S obzirom da mozak radi istu stvar, oni medusobno komuniciraju." On je uocio da se ciklicna dogadanja u lubanji mogu povezati sa položajima Sunca, mjeseca i planeta na nebu. (62) Sugestije niza drugih istrazivaca su takode intelektualno izazovne. Marianne Zezelic tvrdi da lubanja "...stimulira i pojacava psihicke sposobnosti. Kristal služi kao akumulator zemaljskog magnetizma. Fokusirajuci se na kristalnu lubanju, oci uspostavljaju harmonicnu relaciju i stimuliraju magnetizam prikupljen u tom podrucju mozga poznatom kao cerebelum." Na taj nacin cerebelum postaje rezervoar magnetizma koji utjece na kvalitet magnetnog protoka kroz naše oci. Uspostavlja se nesmetani protok magnetizma izmedu kristalne lubanje i posmatraca. Kolicina energije koja ulazi u mozak se povecava; nadražuju se magnetni polovi mozga koji se nalaze tacno iznad ociju. I slijedeca stvar koja se dešava su psihicki i parapsihološki fenomeni. (7) Ostajuci na istom tragu, Tom Bearden, americki ekspert u polju psihotronickih studija, vjeruje da kristalna lubanja u rukama iskusne osobe, može postati instrument lijecenja. Frekvencija kristalne lubanje se može prilagodavati frekvenciji uma i tijela pacijenta... cime se pojacava blagotvorna energija... ciji se utjecaj može prvo uociti na auri pacijenta. U ovom slucaju kristalna lubanja ima svrhu pojacala i prijenosnika psihicke energije i zemaljskih energetskih sila. (7) Kada se sumiraju dosada prikupljena znanja o kristalnoj lubanji Maja ne cudi da eksperti kao Frank Dorland tvrde da je "...bukvalno nemoguce da se danas, sa našim nivoom tehnologije, duplicira nešto kao kristalna lubanja." (62) Ili, kako bi jedan od kristalograficara iz laboratorije Hewlett-Packarda rekao: "...ova stvar jednostavno ne bi trebala da postoji!" Ali, eto, ona postoji. Uprkos tome što ne možemo objasniti tehnologiju kojom je napravljena. Niti možemo do kraja razluciti svrhu kojoj je služila. Jedino sto znamo je da su se Maje služile njima. I da su bile perfektne. 5.4.10. Kodeksi - sacuvane knjige Maja Samo je nekoliko knjiga Maja ostalo sacuvano i stoga je od neprocjenjive vrijednosti za razumijevanje ove civilizacije. Stoga cemo u nastavku dati njihov opis. (Uglavnom preneseno iz knjige autora disertacije "The World of the Maya".) 5.4.10.1. Madridski kodeks Abbe Brasseur de Bourbourg (1814-1874) je svoje najkreativnije godine posvetio izucavanju civilizacije Maja u Srednjoj Americi. Zadržavajuci se u Meksiku i Guatemali po nekoliko godina, naucio je jezik, obicaje i rituale lokalnih indijanaca; u svojim je cestim putovanjima po evropskim gradovima pretraživao arhive sa dokumentima iz doba španjolskih osvajanja. U nizu svojih publikacija Abbe piše o svojim prevodima stela Maja i malo poznatih dokumenata koje je dobio na uvid od lokalnih spiritualnih lidera. Svakako, najspektakularnije je njegovo otkrice Troano Codexa u Madridu 1866. godine. Rijec je o jednoj od cetiri knjige Maja koje su uspjele izbjeci vatre konkvistadora iz XVI stoljeca. Ovu knjigu je sveštenik na službi u Meksiku donio u Madrid i tamo je ležala zaboravljena 200 godina. Kada ju je profesor paleografije Juan de Tro y Ortolano kupio 1860. na aukciji nije bio svjestan šta ima u rukama. Abbe je knjigu identificirao kao kodeks Maja i nazvao je Troano kodeks. (7) Abbe Brasseur je iz Kodeksa saznao da je strašna kataklizma uništila veliki otok (Atlantidu) u Atlantiku u davnoj prošlosti. Kodeks opisuje meteore koji su pali iz kosmosa oznacavajuci kraj naprednoj civilizaciji iz davnina. Godine neumornog naucnog rada i objavljivanje sasvim novih teza o ljudskoj historiji nisu donijele slavu ovom Francuzu: kolege su ga ismijale, a zvanicne institucije izbjegavale do kraja života. Nezavisne potvrde ovakvog desifriranja Kodeksa nema tako da ga treba uzeti sa rezervom. Moj prvi vizuelni susret sa Kodeksom bio je u Guatemalskom Arheološkom muzeju. Kopija Kodeksa sa hijeroglifima, piktoglifima i crtežima je pracena sa crvenom, zelenom i žutom bojom te slikom Maje koji kreira novu knjigu. Fotografija 94: Kopija Kodeksa Maja, Guatemala City Autori kodeksa su posebno obucavani. Jer, sadržaj kodeksa je, prema Majama, povezan sa nebesima. Onaj koji piše mora biti u "kontaktu sa bogovima" i stoga je knjiga "sveti produkt". Knjige su se držale u posebnim prostorijama u hramovima. Mogli su ih citati samo sveštenici koji su prethodno prolazili proces purifikacije (cišcenja) prije nego se obrate narodu na festivalima i specijalnim ceremonijama. Pisci kodeksa su imali titulu "ah tsib" (pisac) i "ah voh" (slikar). Sveštenici su izabirali najtalentiraniju djecu koja su pripremana da absorbiraju duboke nivoe znanja u oblastima kao historija, jezik, astronomija, medicina, itd. Oni bi, zatim, citav zivot posvecivali pisanju kodeksa u gradovima Maja. Boje u kodeksima nisu imale ukrasnu ulogu. One su vrlo simbolicne i svaka boja ima posebno znacenje i vezu sa prirodom, kosmosom i božanstvima. Papir na kome se pisalo potice iz unutrašnje kore drveta smokve ("kopo"). U slucaju sacuvanih kodeksa, dužina knjiga je nekoliko metara, a širina oko 20 cm. Preklopljene su i savijene kao lepeze. Zaštitna pasta od kalcijum karbonata je izmedu pojedinih stranica. Unutar stranica su tipicni kvadrati Maja sa ideogramima. Hijeroglifi, pored vlastitih imaju dodatna znacenja svojim rasporedom i komunikacijom sa susjednim hijeroglifima. Teme o kojima govore kodeksi su razlicite: od astronomije, religije, poljoprivrednih ciklusa i historije do prorocanstava. Ali, svima im je zajednicko da je sadržaj uvijek povezan sa spiritualnim svijetom. Nedugo nakon otkrica Troano kodeksa, Španjolac Juan Palacios je ponudio Kraljevskoj biblioteci u Parizu i britanskom Kraljevskom muzeju dokument za koji je tvrdio da je cetvrti kodeks Maja. Knjiga nije bila prodata do 1872. kada ju je napokon kupio španjolski kolektor Jose Ignacio Miro. On je, opet, prodao tri godine kasnije madridskom Arheološkom muzeju. Dobila je ime Codex Cortesianus, misleci da je nekad pripadala Hernan Cortesu. Te, 1875. godine, Leon de Rosny je došao u Madrid i zakljucio da su ova dva dokumenta dio jedne knjiga i nazvao ih je Tro-Cortesanius Codex. Od 1888. su ove knjige zajedno; danas su poznate kao Madridski kodeks i cuvaju se u Arheološkom muzeju u Madridu. Kada se raširi, knjiga je dugacka skoro sedam metara. Ima 112 stranica (tekst je sa obje strane). Dijeli se na 11 sekcija: od rituala bogu Kukulkanu, preko opisa kalendara i 52-o godišnjeg ciklusa, do procesa umiranja, procišcavanja i sl. Ovime dolazimo i do drugog Francuza kojeg želimo posebno pomenuti. Dr. Augustus Le Plongeon (1825-1908) se, obišavši citav poznati svijet, skrasio na Yukatanu. Poznat je kao prvi istraživac Chichen Itze odakle je donio preko 500 fotografija snimljenih u posebnoj tehnici koja omogucava trodimenzionalno gledanje (nekoliko sajtova se moze naci na Internetu sa njegovim fotografijama; za 3D su potrebne posebne naocale koje se koriste kod gledanja trodimenzionalnih filmova). Le Plongeon je takode naucio jezik lokalnih indijanaca, studirao njihovu kulturu, slušao price, ucestvovao u šamanskim ritualima. Zakljucio je da okultna znanja poticu iz daleke prošlosti. Ritualni obicaji su bili identicni inicijacijama u drevnom Egiptu. Pošto je Le Plongeon bio mason zaprepastio se otkricem masonskih obicaja i masonske simbolike na skulpturama Maja. (63) Nekoliko izvora koji obraduju život Augustusa Le Plongeona isticu da on do svoje smrti u 83. godini "nije dobio naucno priznanje za svoj rad na Yukatanu, jer su njegove teorije smatrane cudnim" (64). Svoje znanje je Augustus Le Plongeon primjenio prevodeci kodeks Troane. U slijedecem pasusu se opisuje kraj civilizacije Mu u Pacifiku: "U šestoj godini Kan, jedanaestog Mulue, mjeseca Zac, došlo je do strašnih zemljotresa, koji su potrajali bez prestanka do trinaestog Chuena. Zemlja Mu je bila žrtvovana. Dvaput dizana i spuštana iz vode, napokon je zauvijek potonula jedne noci. Vulkanske sile su neprestano tresle vodeni bazen potapljajuci kopno na razlicitim mjestima. Deset zemalja je na kraju ostalo pod vodom. Stradalo je 64 miliona stanovnika... osam hiljada i šezdeset godina prije pisanja ove knjige." (65) Le Plongeon je prevodio i hijeroglife na hramu u Uxmalu. Oni, prema njegovoj interpretaciji, govore da se "... gradevina diže u znak sjecanja na Mu, zemlju sa zapada, iz koje su došle svete misterije..." (66) Pošto su zakljucci ove vrste bili suprotni vladajucim doktrinama, Le Plongeon je izgubio svoj kredibilitet i naucna zajednica ga je odbacila, isto kao i Abbe Brasseura. I ne samo to. Meksicka vlada je konfiscirala veliki dio artifakata koji su lokalni indijanci dali Le Plongeonu. Pred kraj svog života, Le Plongeon je izgubio interes da dijeli svoja otkrica sa spoljašnjim svijetom. Nakon njegove smrti, supruga Alice je saopštila da je njen muž sakrio vrijedne mape koji su pokazivali podzemne pecine i prostorije u kojima su pohranjeni perfektni dokumenti o Majama. Da li ce oni ikada ponovo biti otkriveni da bi nam rekli punu istinu o Majama? 5.4.10.2. Drezdenski kodeks Direktor Kraljevske biblioteke u Drezdenu (Njemacka) je 1739. kupio knjigu od svojih kolega u Becu. Pretpostavlja se da je u Bec dosla sa španjolskog dvora u XVI stoljecu, jer je u to doba kralj Španije bio ujedno i kralj Austrije. Prošlo je sedamdesetak godina u kojima je ova knjiga prolazila nezapaženo dok je 1810 Alexander von Humblodt nije pomenuo u svom djelu o "domorocima Amerike". I napokon je 1829. Constantine Rafinesque ovu knjigu identificirao kao kodeks Maja. Od tada je Drezdenski kodeks postao kljuc za dešifriranje hijeroglifa Maja i najpoznatija i najljepša knjiga Maja. (7) Tokom Drugog svjetskog rata Drezden je teško bombardovan tako da je i biblioteka pretrpila oštecenja. Dvanaest stranica Kodeksa je uništeno sa svim hijeroglifima. Originalna knjiga je 20 cm široka i kada se raširi dugacka je 3,5 metra. Sedamdeset cetiri stranice su obojene sa posebnom vještinom i uz korištenje specijalno tankih i preciznih kistova. Osnovne boje su crvena, crna i azurno plava boja Maja. Opisi u Kodeksu se vežu za grad Chichen Itzu na Yukatanu. (Vjernu repliku nagorenog Kodeksa sam našao u samoj Chichen Itzi) Osnovna tema Kodeksa je astronomija. Kodeks se dugo upotrebljavao za prorocanstva. U njemu su astronomske i astrološke tabele. Ono što se može, na osnovu našeg dostignutog astronomskog znanja, dokuciti je opis eklipsi planete Vanere. Projekcije drugih zvjezdanih sistema, ostalih planeta Suncevog sistema i Mjeseca su takode zastupljeni u Kodeksu. Jedna stranica je posvecena drevnom potopu i nestanku prošlih civilizacija. Fotografija 95: Kopija Drezdenskog kodeksa, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko 5.4.10.3. Pariški kodeks Vec pominjani Francuz Leon de Rosny (1837-1914) je u korpi za smece Pariške Imperijalne biblioteke 1859. pronašao drugi kodeks Maja. Bila je zamotana u papir na kojem je pisalo "Peres" i "tzeltal" (na azteckom Nahuatl jeziku) i cekala da završi u smecu. U Biblioteci se nalazila od 1832. kada je katalogizirana pod brojem "2 Meksickog Fonda". Nakon sto je spasio knjigu, Rosny ju je identificirao kao kodeks Maja pod imenom Peresianus Codex. U lošijem je stanju nego Drezdenski i Madridski kodeks i nešto inferiornijih umjetnickih kvaliteta. Pretpostavlja se da je nastao i korišten u Palenqueu. Jedanaest stranica (24 cm x 13 cm) posvecuje tekst božanstvima i ceremonijama, ritualima i prorocanstvima, almanasima buducnosti i zodijackim predvidanjima. Fotografija 96: Detalj iz Pariškog kodeksa Maja (69) 5.4.10.4. Grolier kodeks Cetvrti sacuvani kodeks je pronaden u Meksiku 1965, u jednoj pecini u blizini gradica Sierra de Chiapas. Autenticnost je potvrdio meksicki arheolog dr Jose Saenz. (67) Kodeks je jako oštecen, a po sadržaju je uglavnom astronomskog karaktera i predstavlja tabele Venerinog kretanja na nebu. Prodan je Grolierovom klubu u New Yorku 1971. i po tome je dobio ime. Fotografija 97: Detalj sa Grolierovog kodeksa 5.4.10.5. Praški kodeks (?) U naucnoj javnosti se govori o cetiri sacuvana kodeksa. Ceski autori Bohumil i Vladimir Bohm tvrde da se u Naprstek muzeju, koji pripada Nacionalnom muzeju Ceske Republike, nalazi peti kodeks - tzv. Praški kodeks. U momentu pisanja ove disertacije (2005. godina) poznato je samo da njegova autenticnost nije potvrdena od strane nezavisnih izvora. Prema ceškim autorima "proces zaštite rukopisa je još u toku i uskoro ce biti prezentiran široj javnosti". (68) Iz informacija Ceških autora se može saznati da je prva analiza dokumenta napravljena 1956. od strane naucnika Cestmir Loukotke i proglašena falsifikatom koji je nastao u XVIII stoljecu. Loukotka je smatrao da su hijeroglifi koji prikazuju ciklus od dvadeset dana aranžirani haoticno i bez nekog sistema. Analizom brace Bohm i primjenjenom fotografskom analizom ultravioletnog spektra je utvrdeno da je rijec o originalnom kodeksu Maja koji je prekriven sa slojem novijih crteža. Originalne figure i kalendarske informacije su vidljive samo na pozitivima sa tamnom pozadinom. Vidljivo je da je originalna površina kodeksa zamjenjivana sa novijim ilustracijama u koloru koje prikazuju motive slicne u Drezdenskom i Madridskom kodeksu. Praški kodeks je dugacak 2834 mm i presavijen je u obliku knjige sa 18 stranica dimenzija 155 x 265 mm. Dimenzije stranica, materijal, struktura kodeksa i starost su identicni ostalim poznatim kodeksima. U kodeksu se opisuju pojave iz svetog Tzolkinovog kalendara od 260 dana (paralelno se daju ciklusi od 20 i 13 dana). Algoritam simbola upucuje i na sinodicki ciklus Venere. Fotografija 98: Insert iz Praškog kodeksa Maja U toku su daljnja istraživanja sa upotrebom najnovije tehnike razlicitog spektra nevidljive radijacije koji trebaju odvojiti originalni rukopis sa slojem novijih crteža. To ce omoguciti da se dode do dodatnih informacija koje nisu bile vidljive na prvi pogled. Ukoliko je zaista rijec o petom originalnom kodeksu Maja, onda dosada prezentirane informacije samo dodatno potvrduju sklonost Maja ka opisu kosmickih zakonitosti i njihovom odrazu na Zemaljska zbivanja. 6. KOMPARACIJA CVILIZACIJA: TEHNOLOŠKI ZAPAD / NE- TEHNOLOŠKE MAJE Protekla poglavlja su nam dali osnovu znanja o civilizaciji Maja. Na taj nacin možemo precci na kljucni dokazni postupak Dodatku ovog rada: komparaciju dvije civilizacije: Zapadne i civilizacije Maja. Rijec je o komparativnoj analizi koja se ne srece u naucnoj literaturi. Stoga se ovaj pionirski rad suocava sa problemom da se ne može nasloniti ni na jedan poznati uzor. Ovo, Šesto pogavlje, ce stoga ustanoviti originalan autorov pristup u elementima za komparaciju civilizacija. Koristicemo dva seta parametara kroz koje cemo filtrirati obje civilizacije. Ove parametre cemo podijeliti na Primarne i Sekundarne. Cilj je da se ovom analizom kvantificira odnos dva socijalna entiteta (civilizacije). Ovakvom kvantifikacijom bi trebali doci do rezultata koji ce odgovoriti na postavljenu tezu u naslovu i podnaslovu disertacije. U zakljucnom dijelu svakog parametra ce se dati individualna autorova ocjena o civilizacijskom nivou Zapada i Maja. Rezultanta takvog postupka ce biti sažeti kvantifikacijski rezultat o civilizacijskoj superiornosti jedne od njih. U ocjeni civilizacijskog nivoa se nece koristiti skala (na primjer 1-10), jer ne postoji egzaktan naucni mehanizam niti tehnicki termini za njenu primjenu. Stoga ce se civilizacije ocjenjivati jednostavnijim modelom koji ce imati slijedecu legendu: Legenda za ocjenu civilizacijskog nivoa _________________________________________ + + dostignut željeni civilizacijski nivo + na putu ka željenom civilizacijskom nivou 0 na sredini civilizacijskog puta - negativni civilizacijski nivo ? nedovoljno informacija da se donese sud _________________________________________ 6.1. Set primarnih komparativnih parametara Ovi parametri su, prema autoru ove disertacije, kljucni u ocjenjivanju nivoa jedne civilizacije. Izbor ovih parametara je odreden autorovim iskustvenim sklopom i time podložan buducem unapredivanju i mijenjanju. 6.1.1. Nivo znanja Uzor kome treba težiti u pogledu "nivoa znanja" je saznavanje kompletne slike o zakonitostima kosmicke kreacije. Na našem Planetarnom mikro nivou to bi znacilo rješenje genetske zagonetke, odgovor na pitanje o nastanku života, formiranje "nauke svega" i otkrivanje zajednickog nazivnika za sve energetske procese i dimenzije... Cinjenica je da manji broj vrhunskih naucnika Zapadne civilizacije postavlja sebi ova pitanja. To je prvi korak da se i dode do odgovora. Medutim, akademska zajednica i sistem prenošenja znanja na široku javnost (mediji, obrazovanje, itd.) zaostaje za univerzalno postavljenim suštinskim životnim pitanjima. Pristup znanju se parcijalizira i gubi se globalna slika. A najšira javnost najcešce živi u terminima koji pripadaju prošloj eri. Maje su u svom poimanju života bile okrenute kosmosu i tražili su odgovore na svoje mjesto u njemu. Brojni su primjeri istraživaca svijeta Maja koji nalaze preklapajuce tacke svetog kalendara Maja Tzolkina, drevne kineske mudrosti I Ching i strukture genetskog koda DNK. Ali, kao i u slucaju Zapadne civilizacije, osjetna je podjela u svijetu Maja na one koji znaju i oni koji vecinu života posvecuju zemljoradnji, na primjer. Zapad Maje ___________________________________ Znanje + 0 ___________________________________ 6.1.2. Civilizacijski ciljevi Što viši nivo civilizacije za ocekivati je da se konsensusom utvrde strateški ciljevi kako dostici idealni nivo znanja. Kada se ti ciljevi utvrde onda se razraduju metode na njihovom ispunjenju. U slucaju Zapadne civilizacije vladajuca profitna ekonomija odredujuce djeluje na funkcionisanje sistema kao socijalnog organizma. To znaci, stvaraju se elite: manjina onih koji znaju i imaju i vecina onih kojima nisu dostupna vrhunska znanja i bogatstva. Srednji stalež se hrani ideologijom da život treba provesti u gomilanju materijalnih dobara. Odnos manipulacije i kontrole vecine postaje civilizacijski cilj elita. Globalno odredenih ciljeva nema i dostizanje znanja je više posljedica vojnog, naucnog, tehnološkog i profitnog interesa nego demokratske odluke civilizacije kao cjeline. Nekontrolisan razvoj (demografija, naoružavanje, zagadivanje Planete itd.) postaje model ponašanja. Glasovi razuma su nadjacani glasovima gole moci. Maje su, kao homogenija cjelina, uspostavljali relaciju u svim životnim aktivnostima sa kosmosom. Arhitektura i gradevina, gradnja puteva i kalendari su bili jedna cjelina sa prirodom. Priroda se ne zagaduje, nema nekontrolisanog razvoja stanovništva niti nekontrolisanog rasta koji bi tražio stalno širenje teritorije i otimacinu od drugih. Zapad Maje ___________________________________________________________ Civilizacijski ciljevi 0 + ___________________________________________________________ 6.1.3. Mudrost Put prema znanju te vlastito iskustvo nas cini mudrijima. Ostvarivanje unutrašnjeg balansa na nivou svake individue te na nivou društva govori o dostignutom nivou mudrosti civilizacije. Zapadna civilizacija ima istaknute naucne uzlete, ali svakodnevno pada na ispitu pokazivanja mudrosti na opštem i pojedinacnom nivou. Manje stresna civilizacija Maja bila je bliža balansu sa prirodom. Zapad Maje _____________________________________________________ Mudrost 0 + _____________________________________________________ 6.1.4. Ljubav kao model ponašanja U našim organizmima imamo seriju "mikroantena" (amino acidi) koje komuniciraju sa DNK. Naucno je dokazano (70) da se ove genetske antene ukljucuju ili iskljucuju sa valnom dužinom emocija koje konstantno prolaze kroz DNK. Emocija straha, iz koje nastaju sve negativne emocije, je duga i spora valna dužina I ona budi samo nekoliko genetskih antenna. Emocija ljubavi je osnova za sve pozitivne emocije. Tu je rijec o brzim i kratkim valnim dužinama koje ukljucuju mnogo više ovih genetskih antenna. Na taj nacin se spajamo sa našim multidimenzionalnim bicem. Naši potencijali postaju bezgranicni. Naše tijelo se otvara prema energiji prirode, barijere padaju. Zapadnom civilizacijom dominiraju negativne emocije, strah i neizvjesnost na globalnom nivou. Za civilizaciju Maja, nažalost, nemamo dovoljno egzaktnih dokaza za ocjenu ovog parametra. Zapad Maje ________________________________________________________________ Ljubav kao model ponašanja - ? ________________________________________________________________ 6.1.5. Harmonija s prirodom Mudar covjek shvata svoju ulogu na Planeti i kosmosu. I pokazuje respekt prema svakom energetskom obliku (živoj i neživoj tvari, bez razlike). Oholo bice pokazuje želju da dominira okolinom, prirodom, Planetom. Nekonstrolisani razvoj i želja za vlašcu još uvijek drži Zapad na niskom civilizacijskom nivou posmatrano kroz ovaj parametar. Maje su pokazale znatno više osjetljivosti za svoju okolinu. Koristili su samo prirodne materijale (kamen, drvo). Nije bilo nepotrebnog zagadivanja kao što to cini Zapad (plastika, radioaktivni materijali, eksploatacija neobnovljivih planetarnih resursa itd.). Zapad Maje __________________________________________________________ Harmonija s prirodom - + __________________________________________________________ 6.1.6. Duhovnost Pokušaj spoznavanje uzroka svih kosmickih procesa i komunikacija sa Kreatorom stoje u pozadini duhovnih stremljenja civilizacija. Zapadna civilizacija bazira svoju duhovnost na ideološkom sistemu koji pociva na dvije svete knjige (Stari i Novi zavjet). U originalnoj verziji Starog zavjeta se prepoznaje tzv. Biblijski kod koji daje argumente da se zakljuci da autor posjeduje superiorne karakteristike. Novi zavjet je nekoliko puta preradjeno štivo koji je više u službi manipulacije nego puta ka istinskoj komunikaciji sa Kreatorom. Na toj osnovi izranja niz religijskih izdanaka koji doprinosi podjelama unutar kršcanskog svijeta. Vrlo snažno izranjaju razlike izmedu ove civilizacije i ostatka svijeta. Pojedinac se obraca svom religijskom vodstvu i predaje mu svoje slobode i traži gotove odgovore na sva pitanja. Zaboravljen je pristup da pojedinac sve odgovore prvo pronalazi u sebi. U tom bi slucaju uloga "brokera" (religijske hijerarhije) postala drugorazredna. Maje su bile manje zavisne od Zemaljskih "bogova", a više okrenute kosmickim superiornim bicima. Svoj pogled su upirale ka Galaktickom jezgru ("Hunab Ku") i tražili zakonitosti kroz ciklicna kretanja olicena u njihovim kalendarima. Zapad Maje __________________________________________________________ Duhovnost 0 + __________________________________________________________ 6.1.7. Umjetnost Umjetnost "oplemenjuje ljudsku dušu" i približava je perfekciji te stoga ovako visoko kotira nalazeci se u setu primarnih parametara. Kreativnost Zapadne civilizacije posebno dolazi do izražaja u bogatstvu umjetnickog izraza: kroz muziku (kosmicku perfekciju Mocarta ili Baha), kist i oblikovanje (de Vinci ili Mikeandjelo), pisanu rijec, pokret, ples, glumu... U manjem obimu i raznovrsnosti i Maje su pokazivale umjetnicki talenat (primjer umjetnickog središta Copana u Hondurasu). Medutim, umjetnost je, izgleda, bila u funkciji globalnih ciljeva civilizacije (kalendari, rituali). Zapad Maje ____________________________________________________________ Umjetnost + + 0 ____________________________________________________________ 6.2. Set sekundarnih komparativnih parametara Dok primarni komparativni parametri pokazuju globalne vrijednosti društva i njegov nivo, sekundarni parametri objašnjavaju razvijenost i dostignuca civilizacije u pojedinim njenim segmentima. Sedamnaest je parametara koje cemo postaviti kao filter za komparaciju dvije civilizacije. 6.2.1. Teritorija Clanovi civiliziranog društva žive na razlicitim teritorijama. Stepen prilagodljivosti života u razlicitim klimatskim uslovima te na razlicitim terenima govori o civilizacijskom nivou. Cjelina ima nesumnjivu korist ako njeni clanovi uspijevaju da donose iskustva sa razlicitih teritorija. Zapadna civilizacija pokazuje nesumnjivu prilagodljivost životu u svim klimatskim uvjetima i terenima na Planeti. Dobrim dijelom to može zahvaliti tehnološkom nivou koji je omogucio taj process. Maje su takode živjele u razicitim klimatskim uvjetima i prirodnom okruženju: kraj rijeka, jezera, na planini, u džungli, na morskoj obali i otocima. Zapad Maje ___________________________________________________ Teritorija + + + ___________________________________________________ 6.2.2. Demografski aspekt Postojanje civilizacijskih ciljeva reguliše i demografski nivo zajednice. On mora biti optimalan i u skladu sa prirodnom okolinom, raspolagajucim resursima i relativnim odnosom sa drugim zivim bicima. Stanovništvo Planete je 1750. godine iznosilo 500 miliona. U 2005. godini je dositglo 6,5 milijardi ljudi. (72) Rijec je o eksponencijalnom razvoju potpuno neprimjerenom ovoj sicušnoj Planeti. Ocekuje se da ce se broj stabilizirati do 2050. godine na nivou od 9 milijardi ljudi. Pocetak XXI stoljeca se odlikuje niskom stopom radanja Zapadne civilizacije, ali tek nakon višestoljetnog demografskog buma. Dosadašnje iskustvo je porazno: nekontrolisani rast populacije i uništavanje habitacije živog svijeta je direktno prouzrocilo nestanak 50% biljnih i životinjskih vrsta na Planeti! Maje su disciplinirano držale svoj demografski nivo tako da nije bilo potrebe za teritorijalnim širenjem i osvajanjima van Centralne Amerike. Procjene njihovog broja variraju (recimo u dobu oko IX stoljeca procjene idu od 3 do 15 miliona ljudi). Maje su imale višemilenijumsku civilizaciju, ali demografski faktor je uvijek bio pod kontrolom. Zapad Maje __________________________________________________________ Demografski aspekt - + __________________________________________________________ 6.2.3. Tehnologija Ova disertacija demistificira nezaobilaznu povezanost nivoa tehnologije sa civilizacijskim nivoom. Civilizacija ne mora imati tehnološke naprave da bi dolazila do znanja, bila mudra i živjela u skladu sa prirodnim slijedom stvari. Ali, tehnološki nivo omogucava pojedincu niz beneficija (barem s aspekta clana Zapadne civilizacije): standard, komunikacijske mogucnosti, izbor zanimanja, gradevinska dostignuca itd. Nakon milenijumskog perioda Srednjeg vijeka Zapad jedva da je vidio civilizacijska pomjeranja; s dolaskom industrijske revolucije, a pogotovo sa tehnološkim bumom druge polovine XX stoljeca otovorile se se nebrojene mogucnosti razvoja (kompjuterska tehnologija, robotika, biogenetika, vještacka inteligencija, superprovodljivost, laseri, interplanetarna putovanja, itd.). Negativne strane tehnološkog razvoja: nova otkrica su inicirana u vojnim laboratorijama, centralizovani tehnološki sistem može krahirati ako dode do problema u njegovom centru, neprimjerenost civilizacijskog nivoa novim tehnologijama utjece da se one prvo koriste u svrhu manipulacije i dominacije nad drugima (nuklearne bombe, kompjuterski jaz, razvijeni i nerazvijeni svijet itd.). Super-tehnološko društvo može voditi u totalnu de-humanizaciju i zanemarivanje spiritualne strane covjeka, a time i narušavanje prirodnog balansa pojedinca i društva. Oslanjanje na mentalne sposobnosti pojedinaca i iskustvo zajednice dovodi do rješavanja najtežih izazova: gradevinskih, astronomskih, komunikacijskih, itd. Civilizacija Maja je ne-tehnološka u smislu tehnološke civilizacije Zapada. Ali postojanje impresivnih piramida, perfektnih kvarcnih lubanja, višeslojnog piktografskog pisma, primjena akusticnog dizajna... svjedoci da su Maje imale nacina da rješavaju ono što su za nas tehnološki izazovi. Zapad Maje _________________________________________________________ Tehnologija + + _________________________________________________________ 6.2.4. Politicko uredenje (elitisticko vs. vladavina slobodnih ljudi) Demokratija ("vladavina naroda") je generalno proklamovani cilj u državama Zapadne civilizacije koji je zamijenio dominaciju monarhija. Ovo je dosta visok nivo politickog uredenja; ako bi mu dodali stavku u kojoj heterogene grupe, bez obzira na njihovu velicinu, ne bivaju nadglasane, vec se prema njima odnosi sa krajnjim uvažavanjem onda se primicemo idealnom politickom uredenju. U tom sistemu politicki predstavnici i izvršna vlast postaju samo servis. Funkcionisanje politickog sistema Zapadne civilizacije se svodi na dominaciju elita (korporacijskih, financijskih, politickih) nad vecinom. I pored vrlo pozitivnih primjera (Skandinavske zemlje), osnovni trend je da je Zapad kao cjelina još daleko od ostvarenje pune demokratije. Civilizacija Maja je, slicno kai Zapad, imala jasno odvojen elitni dio (lidere - koji su objedinjavali svjetovne i duhovne funkcije, "aristokraciju" i ostale povlaštene kategorije - umjetnike, vojne lidere, birokraciju itd.) Zapad Maje ____________________________________________________________ Politicko uredenje 0 0 ____________________________________________________________ 6.2.5. Konflikti Za nivo civilizacije je bitno kako se rješavaju konflikti koji se neminovno javljaju: dijalogom ili silom. U slucaju limitiranih resursa s jedne strane, a gramzljivosti politickih elita te nekontrolisanog demografskog rasta, s druge strane, mogucnosti konflikta se neminovno povecavaju. 6.2.5.1. Lokalni konflikti Pojedini segmeni unutar civilizacije (gradovi-države, nacionalne države, religijske grupe, klasne grupe, specificni interesi) suprotstavljani su jedni drugima i dolazilo je do ratova. Historija civilizacija u posljednjih 5000 godina bilježi preko 15000 oružanih sukoba, odnosno ratova. Suprotstavljeni interesi i politika elita uzrokovala je da ratovi unutar Zapadne civilizacije, a osobito iz okvira Zapada prema drugim teritorijama postaju model ponašanja. Gotovo svaki grad Maja ima zapise koji opisuju neki od sukoba lokalnih gradskih lidera protiv susjednih gradova. Obicno je rijec o nekom važnijem datumu kada bi neki od poznatijih vladara uspostavio neprikosnovenu vlast u svom gradu i/ili regionu. Na stelama su cesti opisi dostignuca lidera; sukobi se uvijek pominju. Obim i frekvencija sukoba nije ni izbliza nalik onome što svjedocimo kao iskustvo Zapada. Ali njihovo je prisustvo konstanta. Zapad Maje _________________________________________________________ Lokalni konflikti - - _________________________________________________________ 6.2.5.2. Opšti sukobi Kao poseban izraz destruktivnog djelovanja unutar jedne civilizacijske cjeline su oružani sukobi sveopštih razmjera. U krilu Zapadne civilizacije su u XX stoljecu iznjedrena dva svjetska rata sa ogromnim ljudskim i materijalnim žrtvama. Jednostavno se uništavalo sve pred sobom i respekt se nije pokazivao ni pred kakvim civilizacijskim vrijednostima. Razvoj nuklearnog naoružanja je citavu površinu planete dovodio i još uvijek drži na ivici samouništenja. Civilizacija Maja, prema svim dostupnim prevodjenim tekstovima nije imala sukob vecih razmjera za svih cetiri milenija postojanja. Pretpostavlja se da su u sporadicnim slucajevima organizovani savezi dva ili tri grada protiv jednog veceg centra (na primjer gradovi u dolini rijeke Usumacinte protiv Palenqea). Ali, koncepta sveopšteg sukoba nije bilo. Zapad Maje ____________________________________________________________ Opšti sukobi - 0 ____________________________________________________________ 6.2.6. Astronomija Okrenutost prema nebu, sagledavanje vlastite pozicije prema svemirskim procesima, utjecaji kosmickih tijela na vlastitu Planetu... pokazuju nivo mudrosti jedne civilizacije. Nakon barbarskog odnosa prema slobodnoj misli Zapadna civilizacija se, u poznijoj fazi, odlikuje pojedinacnim i kolektivnim naporom da spozna što više o kosmosu. Civilizacija Maja je sve životne procese zasnivala i podredivala kosmickom okruženju. Zapad Maje _____________________________________________________________ Astronomija + + _____________________________________________________________ 6.2.7. Arhitektura Kreativnost u dizajnu gradevinskih objekata odlikuje razvijenost jedne civilizacije. Arhitekturno bogatstvo Zapadne civilizacije imponira; jedina (ali bitna) manjkavost je upotreba vještackih materijala koji, cesto, predstavljaju neuništivi otpad. Originalnost i raznolikost arhitekata Maja istovremeno pokazuje da je ova disciplina bila samo dio kompleksnog znanja koje se primjenjivalo u projektovanju razlicitih objekata. Zapad Maje _____________________________________________________ Arhitektura + + _____________________________________________________ 6.2.8. Gradevinarstvo Pretvaranje dizajnerskih snova u gradevinsku realnost može postati zamašan izazov koji traži udruživanje kompleksnih intelektualnih i tehnoloških potencijala. Zapadna civilizacija se potvrdila u grandioznim i/ili umjetnicko lijepim objektima. Medutim, potrošacka logika je ovu disciplinu pretvorila u buldožera koji uništava pluca Planete. Maje su u izvedbi svojih gradevinskih objekata koristili nepoznate metode (vjerovatno bazirane na razvijenim mentalnim sposobnostima) kojima su rješavali najsloženije tehnicke izazove. Zapad Maje _______________________________________________________ Gradevinarstvo + + _______________________________________________________ 6.2.9. Komunikacijska infrastruktura Razmjena ideja, dobara, usluga i brzina kojom se odvija proces pociva na komunikacijskoj infrastrukturi. Nakon milenijuskog drijemanja, civilizacija Zapada doživa komunikacijsku eksploziju. Transport u razlictim oblicima, telekomunikacijski uredjaji i Internet su preobrazili sliku civilizacije. Maje su imale skromnija tehnološka sredstva na raspolaganju, ali im je drugaciji koncept komunikacija bio na visokom nivou i korespondirao je sa pojavama na nebu (putevi su slijedili putanje Planeta, gradovi su podizani sa razmještajem koji je imitirao položaje zvjezdanih konstelacija). Mreža "sacbe" puteva je bila i informaticka i metafizicka veza unutar civilizacije, a ne samo za puki transport ljudi i dobara. Zapad Maje ________________________________________________________ Komunikacijska infrastruktura + + ________________________________________________________ 6.2.10. Koncept racunanja vremena Na ovoj Planeti vrijeme je apsolutna kategorija. Niži nivo znanja je u ubjedenju da vrijeme protice linearno (prošlost, sadašnjost, buducnost). Vrhunska znanja fizicara i spiritualna znanja sa razlicitih krajeva Planete ubjedljivo upozoravaju da je, van granica Zemlje, vrijeme relativna kategorija. Zapadna civilizacija je pod dubokom vladavinom linearnog racunanja vremena. Matematicki modeli i znanja atomske fizike o neminovnosti postojanja drugacijih vremenskih modela (na primjer, "prošlost i buducnost se sastaje u sadašnjosti koja je vjecna") te drugih dimenzija u kojima vrijeme funkcionira na drugaciji nacin, ostaju samo u naucnom elitistickom krugu. Maje su vrijeme racunali u ciklusima, ne linearno. Za njih je postojala zakonitost u ponavljanju kosmickih i zemaljskih procesa. Stoga je i razvijeno preko 20 kalendara koji su imali razlicite svrhe (od prorokovanja kosmickih dogadaja do svakidašnjih zemaljskih pojava). Zapad Maje __________________________________________________________ Koncept racunanja vremena + + __________________________________________________________ 6.2.11. Socijalna komponenta (odnos prema nezašticenima) Civilizacijski nivo se ubjedljivo mjeri po odnosu cjeline prema najranjivijima: djeci, bolesnima, starima, hendikepiranima, onima sa specijalnim potrebama. Zapadna civilizacija se unutar razlicitih država razlicito odnosi prema socijalno ugroženima. Na širem planu, sumoran je utisak koji odaju razvijeni i bogati koji se nehumano odnose prema pripadnicima iste vrste. Nedovoljno je informacija da bi se zakljucilo o civilizacijskom odnosu elita Maja prema nezašticenima te necemo ulaziti u pretpostavke. Zapad Maje _____________________________________________________ Socijalna komponenta 0 ? _____________________________________________________ 6.2.12. Obrazovanje Dostupnost znanju do kojeg se dolazi unutar civilizacije (naucna dostignuca, cuvanje i prenošenje znanja iz prošlosti, podrška inovativnim i kreativnim grupama) odreduje suštinu društvene organizacije. Na jednoj strani, Zapadna civilizacija bilježi naucno-tehnološki bum sa raznim formama (osobito bazicnog) obrazovanja koje su ponudene svima. Telekomunikacije vrlo prakticno djeluju na disperziju znanja. S druge strane, elitisticko organizovanje društva još uvijek drži superiorna znanja dostupna samo manjini koja na tome zasniva svoju moc. Postoje dokazi da su Maje redovno prenosili znanja tokom svojih okupljanja svim pripadnicima zajednice. Ali, vrhunska znanja su, pretpostavlja se, i kod Maja ostajala u krugu elite. Ipak, nedovoljno je dokaza za postojanje formalnog obrazovnog sistema. Zapad Maje _________________________________________________________ Obrazovanje + ? _________________________________________________________ 6.2.13. Zdravstvo Zdravlje pojedinca je zdravlje citave zajednice. Shvatanje da je pojedinacna "energetska lopta" (covjek) samo dio kosmickog energetskog kompleksa omogucava prvi preduslov življenja u harmoniji sa prirodom. Svako narušavanje ovog principa dovodi do poremecaja koji se manifestira kao bolest. Ukoliko vec bolest nije primjecena u auri, onda se zakašnjelo pokušava lijeciti kad postoje simptomi na fizickom planu. Lijecenje se može odvijati prirodnim sredstvima (herbalna medicina, na primjer, ima lijek za bilo koju bolest) ili vještacckim. Pojednostavljeno, rjecnikom XXI stoljeca: alternativnim ili oficijelnim metodama. Zapadna civilizacija je razvojem tehnologije dovela do farmaceutske industrije koja nudi pilulu za bilo koju bolest. Lijeci se posljedica, a ne uzrok. Usto se izazivaju negativni efekti na drugim planu. Medutim, moderna medicina je ucinila izljecivim niz, ranije fatalnih, oboljenja i upotrebom razlicitih preparata, ucinila životni vijek dužim. Kombinacija alternativne i oficijelne medicine ce se pokazivati kao ispravan trend. Razvijena zdravstvena infrastruktura ima još uvijek elitisticki prizvuk. Pojedine metode su na razlicitim nivoima razvijenosti. Maje su se, vjerovatno, u potpunosti oslanjale na herbalnu medicinu. Novije studije sa indijancima iz Chiapasa potvrduju primjenu terapeutskog parnog kupanja i poznavanja "termalne" prirode covjekovog tijela. Ukratko: parne saune su bile dio zivota Maja sa beneficijama u pogledu licne higijene, preventivne medicine i terapeutske medicine. (78) Zapad Maje _________________________________________________ Zdravstvo 0 ? _________________________________________________ 6.2.14. Vojna komponenta Razvoj oružane sile ima opravdanje samo u jednom slucaju: ako prijeti opasnost izvana. Zapadna civilizacija je zasnovana na konceptu dominacije i razvoju ofanzivnih oružja. Maje su imale vrlo skromne oružane ambicije. Ne bilježe se sukobi sa društvima van njihove teritorije. Zapad Maje _________________________________________________ Vojna komponenta - + __________________________________________________ 6.2.15. Pismo Pismo kao komunikacijski izraz je civilizacijski simbol. Jednostavnost i preciznost, nedvosmislenost i sposobnost predstavljanja najkompleksnijih procesa postaju imperativom za brzi civilizacijski razvoj. Alfabet Zapada je jednostavan, ali jednoslojan; ima karakteristike nedvosmislenosti, ali je dovoljno bogat da opiše vrlo složene pojave. Slikovno pismo Maja još nije dešifrirano u vecem dijelu (80%) te smo stoga hendikepirani da damo potpunu ocjenu. Ali, na osnovu raspoloživih cinjenica svjesni smo njegove višeslojevnosti i lakoce u predstavljanju kompleksnih pojava; citanje glifa "u kontekstu" je podrazumijevalo veliki fond znanja, a time i nedostupnost vecini pripadnika civilizacije. Zapad Maje ___________________________________________________ Pismo + + ___________________________________________________ 6.2.16. Raznolikost zanimanja Mogucnost biranja razlicitih zanimanja u kojima se mogu ispoljavati razlicite sklonosti i talenti odlika je razvijenih civilizacija. Zadovoljni pojedinci su preduslov sretne civilizacije. Specijalizacija i parcijalizacija životnih segmenata doveli su do pojave velikog broja zanimanja. Teoretski, ljudima je ponudena iznimna mogucnost izbora. Praksa, medutim govori da ljudi u vecini nisu zadovoljni svojim poslovima i da se ne osjecaju kreativno. Profitna ekonomija tjera pojedinca na prihvatanje posla koji ce omoguciti preživljavanje ili održavanje dostignutog standarda. Kada se društvo oslobodi obaveznih zanimanja i svede se samo na niz kreativnih zanimanja, tada se distiže uzor. Maje su imale niz zanimanja, ali je socijalni status utjecao na njihov izbor (pripadnost plemstvu/sveštenstvu, astronomi, arhitekte, umjetnici, zabavljaci, gradevinari, zemljoradnici, šamani). Zapad Maje ____________________________________________________ Raznolikost zanimanja + 0 ____________________________________________________ 6.2.17. Standard Populacijski limitirana zajednica kao vrhunsku ponudu svojim clanovima može dati "standard prema želji pojedinca". Sve postaje dostupno; mjesta "ljubomori" nestaje. Zapadna civilizacija je u zadnjih nekoliko decenija formirala srednju klasu kojima su napokon ponudeni zadovoljavajuci životni uslovi. Od odnosa suveren/podanik, došlo se do sofisticiranijeg elita/srednja klasa/socijalno ugroženi. Socijalna slojevitost je bila prisutna u svijetu Maja. Pripadnost elitama direktno je odredivala i standard. Mnogo je izraženija veza sa prirodnim habitatom. Zapad Maje ___________________________________________________ Standard + 0 ___________________________________________________ 6.2.18. Ostalo Sve ono što utjece na zadovoljstvo pojedinca (u pozitivnom smislu i ne na racun drugoga) ima direktan odraz i na cjelinu. Detalji se mijenjaju, ali suština ostaje ista: sport, igra, rekreacija, moda... Zapad Maje ____________________________________________________ Ostalo + 0 ____________________________________________________ 6.3. Rezultati komparativne analize Vec je govoreno o limitu društvenih nauka u pogledu egzaktnosti i tehnicke terminologije. Stoga je i svaki pokušaj kvantifikacije nedovoljno precizan i manjkav. U proteklim poglavljima autor je nastojao zadržati neutralnost mada pripada jednoj civilizaciji, a drugom se bavi sa aspekta nezavisnog istraživaca. Rezultat komparativne analize cemo podijeliti na dva dijela: u prvom cemo prikazati zbirne rezultate na primjeru primarnih parametara. U drugom dijelu cemo pokazati rezultate sekundarnog seta komparativnih parametara. Tabela 2: Komparacija civilizacija - set primarnih parametara Zapad Maje ___________________________________________________________________ Nivo znanja + 0 Civilizacijski ciljevi 0 + Mudrost 0 + Ljubav kao model komunikacije - ? Harmonija s prirodom - + Duhovnost 0 + Umjetnost + + + ___________________________________________________________________ Rezultat: primat civilizacije Maja Legenda za ocjenu civilizacijskog nivoa _________________________________________ + + dostignut željeni civilizacijski nivo + na putu ka željenom civilizacijskom nivou 0 na sredini civilizacijskog puta - negativni civilizacijski nivo ? nedovoljno informacija da se donese sud _________________________________________ Tabela ukazuje da je višemilenijska civilizacija Maja kompaktnija i u prednosti u pogledu primarnih civilizacijskih kriterija. Tehnološka civilizacija Zapada pod elitistickom kontrolom i profitnom ekonomijom još uvijek ne pokazuje dovoljno mudrosti na svom putu ka ovladavanju kosmickim znanjem. Tabela 3: Set sekundarnih komparativnih parametara Zapad Maje ____________________________________________________________ Teritorija ++ + Demografski aspekt - + Tehnologija + + Politicko uredenje 0 0 Lokalni konflikti - - Opšti konflikti - 0 Astronomija + + Arhitektura + + Gradevinarstvo + + Komunikacijska infrastruktura + + Koncept racunanja vremena + + Socijalna komponenta 0 ? Obrazovanje + ? Zdravstvo + ? Vojna komponenta - 0 Pismo + + Raznolikost zanimanja + 0 Standard + 0 Ostalo + 0 ___________________________________________________________ Rezultat: relativni primat Zapadne civilizacije Niz sekundarnih faktora koji utjecu na nivo razvijenosti pokazuje blagu prednost civilizacije Zapada. Medutim, upozorenje toj istoj civilizaciji su katastrofalni rezultati na nivou demografskog razvoja, konflikata i upotrebe tehnologije na dobrobit svih. Ocigledno da je zaostajanje u setu primarnih kriterija (mudrost, život u balansu sa okolinom) predodredio pojavu ovih bitnih civilizacijskih nedostataka Zapada. 7. ZAKLJUCCI Primjenom naucne metodologije ustanovljeno je slijedece: 1. Centralnoamericka kultura Maja je ustanovljena kao autohtona Planetarna civilizacija. 2. Izvršena je komparativna analiza izmedu Zapadne civilizacije (VI - XX stoljeca, sa naglaskom na period kraj XVIII - pocetak XXI stoljeca) i civilizacije Maja (naglasak na period IV - X stoljece) korištenjem seta primarnih i sekundarnih parametara. Ustanovljeno je da civilizacija Maja drži relativni primat u setu primarnih komparativnih parametara (civilizacijski ciljevi, mudrost, harmonija s prirodom, duhovnost). Zapadna civilizacija je ostvarila relativan primat u pogledu niza sekundarnih kriterija. Zaostajanje u pojedinim segmentima primarnih kriterija (mudrost, harmonija s prirodom) uslovio je nedostatke Zapadnoj civilizaciji u pogledu nekontrolisanog demografskog rasta, pojave opštih konflikata i zloupotrebe tehnologije. 3. Adekvatno vrednovanje civilizacije Maja i korištenje njihovih dostignuca može ponuditi korisne modele razvoja Zapadnoj civilizaciji. Umjesto skretanja u nekontrolisano super-tehnološko društvo elitisticke dominacije, može se kao civilizacijski cilj utvrditi razvoj sofisticirane civilizacije u kojoj se kombinira moderna tehnologija sa razvijenim mentalnim sposobnostima, te univerzalna kosmicka znanja sa balansiranim životom na Planeti. 8. Bibliografija (1) Carrol Quigley, "The Evolution of Civilizations", LibertyPress, Indianapolis, 1979, USA (2) Gilbert J. Garraghan, "A Guide to Historical Method", Declan. X. McMullen, USA, 1946 (3) Professor Donna T. Mc Caffrey: "Historical Methodology", predavanja na Providence College, USA, jesen 2003 (4) Definicija prema: Behavioral Sciences Department, Palomar College, San Marcos, California, USA, ljetni semestar 2005 (5) Zarefsky, David: "The Study of Effective Reasoning, Parts I and II", The Teaching Company, USA, 2002 (6) Taylor, Royal Ervin: "Radiocarbon Dating: An Archeological Perspective", Academic Press, USA, 1987 (7) "Mexico Travel Book", AAA Publishing, Florida, 2001 (8) Osmanagich, Sam: "The World of the Maya", Gorgias Press LLC, New Jersey, USA, 2005 (9) Diego de Landa, "An Account of the Things of Yucatan", Monclem Ediciones, Mexico, 2003 (10) "Larousse Encyclopedia of Archeology", General editor Gilbert Charles-Picard, The Hamlyn Group, London, UK, 1972 (11) Hawkes, Jacquetta, "Atlas of Ancient Archeology", McGraw-Hill Book Company, New York, 1975 (12) C. Bruce Hunter, "A Guide to Ancient Maya Ruins", University of Oklahoma Press, 1977 (13) Sharer, J. Robert: "The Ancient Maya", fifth edition, Stanford University Press, California, USA, 1994 (14) Charles Galenkamp, "Maya, The Riddle and Discovery of a Lost Civilization", David McKay Company, New York, 1976 (15) Stuart, Gene S., "Secrets from the Past", National Geographic Society, USA, 1979 (16) "The New American Desk Encyclopedia", third edition, A Signet Book, Penguin Books, USA, 1993 (17) "The Columbia Encyclopedia", third edition, Columbia University Press, New York, USA, 1994 (18) "The Dwellings of Eternity", editied by Alberto Siliotti, Chartwell Books, New Jersey, USA, 2002 (19) Norton, Natasha and Whatmore, Mark, "Central America", Cadogan Books, London, UK, 1993 (20) Fowler, William, "Maya Civilization", New York, USA, 2003 (21) Stierlyn, Henry, "The Magnificient Realm of the Mayas", Reader's Digest, USA, 1978 (22) Gardner, Joseph, "Mysteries of the Ancient Americas", The Reader's Digest, 1991 (23) Herreid, Clyde Freeman: "Case Studies in Science: A Novel Method of Science Educatin", Journal of College Science Teaching (str. 221- 229), February 1994, University at Buffalo, State University of New York, USA, 1994 (24) Quigley, Carroll: "The Evolution of Civilization: An Introduction to Historical Analysis", Liberty Press, Indianapolis, USA, 1979 (25) Osmanagic, Semir: "Alternativna historija", TKD Šahinpašic, Sarajevo, 2004 (26) Osmanagic, Semir: Alternativna povijest: Tragovima Atlantide", Indrija, Zagreb, 2003 (27) Osmanagic, Semir: "Civilizacije prije pocetka zvanicne historije", TKD Šahinpašic, Sarajevo, 2005 (28) Osmanagic, Semir: "Misterija Anasazija", TKD Šahinpašic, Sarajevo, 2005 (29) Kalifornijski "Institut za srcanu matematiku" (Institute of HeartMath, www.hearthmath.org ) (30) Millard, Anne: "Pyramids", Larousse Kingfisher Chambers, New York, 1996 (31) Westwood, Jennifer: "The Atlas of Mysterious Places", Barnes and Noble, New York, 1998 (32) C.A. Burland: "Adventuring in Archeology", Frederick Warne & Company, New York, 1963 (33) Breeden, Robert: "Vanishing Peoples of the Earth", National Geographic Society, Washington D.C., 1968 (34) Hatt, Carolyn: "The Maya", Virginia Beach, VA, ARE Press, ISA, 1971 (35) Sodi, Demetrio: "The Great Cultures of Mesoamerica", Panorama Editorial, S.A., Mexico D.F., Mexico, 1983 (36) Victor Wolfgang von Hagen, "Maya Explorer, John Lloyd Stephens and the Lost Cities of Central America and Yucatan", Chronicle Books, San Francisco, 1990 (37) Norton, Leonard Jonathan: "Ancient America", Time Life Books, New York, 1967 (38) Scarre, Dr. Chris, "Past Worlds, Atlas of Archeology", Border Press, Michigan, 2003 (39) Prema studiji istraživaca Barbare W. Fash sa Harvard University's Peabody Museum (USA), koja radi u Copanu od 1977; trenutno je direktor projekta za prezervaciju Copanovih hijeroglifskih stepenica. (40) "El Mondo Maya", Quimera Editores, Mexico, 2002 (41) David Freidel, Linda Shele & Joy Parker, "Maya Cosmos", William Morrow and Company, New York, 1993 (42) "Secrets of the Pyramids", Reader's Digest, USA, 1982 (43) Arguelles, Jose, "The Mayan Factor", Bear & Company, Santa Fe, New Mexico, 1987 (44) Ruz, Alberto, "Uxmal", Instituto Nacional de Antropologia e Historia, Mexico, 1974 (45) Sodi, Demetrio, "The Mayas", Panorama Editorial, Mexico, 1983 (46) Le Plongeon, "Sacred Mysteries Among the Mayas and the Quiches", Macoy Publishing and Masonic Supply Co, New York, 1909 (47) General Information about Sayil, www.isource.com/maya/cities/sayil, Internet Solutions, 2003 (48) Mitchell, John S.: "Archaeology: Enigmatic Quirigua", www.mayadiscovery.com, Organizacion Tips, Cancun, Mexico, 2005 (49) Royal Ontario Museum, Agency of Ministry of Culture, Canada, 1998 (50) Punta Mango, Cultural Tours, www.puntamango.com, El Salvador, 2004 (51) Ilustracije iz: Leonardo Berges: "Mayan architecture: Dialogue between Men and Gods", www.mayadiscovery.com, Organizacion Tips, Cancun, Mexico, 2005 (52) Aveni, Anthony & Hartung, Horst: The Observation of Passage through the Zenith in Mesoamerica", Archeoastronomy", No. 3, Suppl. J, p. 51-70, South Carolina, USA, 1981 (53) Bohm, Bohumil & Bohm, Vladimir: "The Dresden Codex - the Book of Mayan Astronomy", Prague, 2004; široki izvodi iz knjige se mogu naci na sajtu: www.volny.cz/paib/dresden_codex.htm (54) Mercier, Aloa Patricia: "The Maya Shamans", CPD, Wales, Great Britain, 2002 (55) Izracunavanja prema: David Lubman, 136 ASA Meeting, Norfolk, VA, USA, 1998. (56) Prema knjizi: "Sylvanus G. Morley", Robert Brunhouse, USA, 1971. (57) David Lubman: "An Archaelogical Study of Chirped Echo from the Mayan Pyramid of Kukulkan at Chichen Itza", Acoustical Society of America, Norfolk, Virginia, USA, October 12-16, 1998 (58) Clark, John E., PhD, Brighan Young University, Director of BYU "New World Archeological Foundation", Chiapas, Mexico, 2002 (59) Cristenson, Allen J.: "Popol Vuh: The Sacred Book of the Maya", O Books, USA, 2004 (60) Garvin, Richard, "The Crystal Skull", Doubleday & Co, New York, 1973 (61) Fotografije na web-sajtu Trocadero muzeja u Parizu: www.trocadero.com (62) Opširnije na web-sajtu muzeja u Londonu: www.empiremuseum.com/crystalskulls.htm (63) Dorland, Frank, "Holy Ice-Crustal Healing", Golden Press, St. Paul, 1992 (64) Le Plongeon: "Sacred Mysteries Among the Mayas and the Quiches", Macoy Publishing and Masonic Supply Co, New York, USA, 1909 (65) Le Plongeon, Alice and August, "Queen Mu and the Eastern Sphinx", Steiner Publications, New York, 1973 (66) Le Plongeon, Alice and August, "Queen Mu and the Eastern Sphinx", Steiner Publications, New York, 1973 (67) Hatt, Carolyn: "The Maya", A.R.E. Press, USA, 1976 (68) Coe, Michael: "Breaking the Maya Code", Thames and Hudson, USA, 1992 (69) Bohm, Bohumil & Bohm, Vladimir: "The Prague Codex - the Fifth Preserved Mayan Manuscript", www.hermetic.nofadz.com/cal_stud/maya/boehm/prague_codex/doc (70) Original je u Nacionalnoj biblioteci u Parizu, a fotografije se mogu naci na: www.famsi.org/mayawriting/codices/pdf/paris_love.pdf (71) Kalifornijski Institut of Hearthmath, www.hearthmath.org, se bavi istraživanjem utjecaja raspoloženja na srce i mozak; kako emocije ljubavi ili straha uticu na naš organizam. (72) Michael Drosnin: "The Bible Code", Touchstone, New York, USA, 1997 (73) Zvanicni demografski podaci Ujedinjenih naroda, Povjerenstvo za stanovništvo i razvoj, New York, 18.02.2005 (74) Osmanagic, Muris: "Iza drugog milenijuma", Svjetlost, Sarajevo, 2001 (75) Innes, Hammond: "The Conquistadors", Alfred A. Knopf, New York, USA, 1969 (76) Dr Michio Kaku, "Hyperspace: A Scientific Odyssey through Parallel Universes", Anchor Press, USA, 1995 (77) Jenkins, John Major: "Mayan Cosmogenesis: Cosmic Mother Gives Birth", The Center of Mayan Time, USA, April 1995 (78) "Civilization", Microsoft Encarta, Online encyclopedia, 2005 (79) Groark, Kevin P.: "Vital warmth and well being: steambathing as household therapy among the Tzeltal and Tzotzil Maya of Highland Chiapas, Mexico", Department of Anthropology, University of California, Los Angeles, California, USA, 28.01.2005. 9. Index imena i pojmova Abbe Brasseur de Bourbourg, francuski istrazivac civilizacije Maja, 163-164 Acanceh, grad Maja na Yukatanu, 106-107 Ah Puch, bog smrti Maja, 19 Ajan Tun, prorocanski kalendar Maja, 133 Alberto Ruz, meksicki arheolog, 50, 52 Antonio del Rio, španjolski namjesnik u Meksiku, 50 Aqua Azul, sveto podzemno vrelo Maja na Yukatanu, 21 Augustus Le Plongeon, francuski istraživac civilizacije Maja, 165-166 Azteci, srednjevjekovna kultura na meksickom tlu, 17, 22, 154, 160 Bird Jaguar cetvrti, vladar Maja, 62, 155 Bonampak, grad Maja u Chiapasu, 21, 22, 63-66, 123 Calcehtok, pecina Maja na Yukatanu, 80-81 Caracol, observatorija Maja u Chichen Itzi, 96-97, 103 Cehtzuc, grad Maja na Yukatanu, 127 Cenote, sveti podzemni izvor Maja, 20, 100 Chan Chen, grad Maja u Meksiku, 120 Chan Kom, drevni grad Maja, 158 Chann Muan Drugi, lord Maja, 66-67 Chetumal, lucki grad Maja na Karibima, 117 Chichen Itza, grad Maja na Yukatanu, 17-20, 69, 76, 92-97, 100-101, 103-105, 107, 119, 122, 128, 143, 146, 148, 152, 153, 158, 167 Chilam Balam, prorok Maja, 134 Chinkultic, grad Maja u Chiapasu, 152 Chol Tun, kalendar Maja, 132 Coba, grad Maja na Yukatanu, 107-110, 152, 155, 158 Codz Pop, Hram maski u gradu Maja Kabahu, Yukatan, 83, 86 Copan, grad Maja u Hondurasu, 33-38, 41-42, 70, 121, 123, 133, 139, 141, 145-146, 154 Cuello, grad Maja u Belizeu, 33, 151 Cak, bog kiše Maja, simbol planete Venere, 71, 73, 83, 86-88, 91, 97, 99, 126, 128 Cultuni, podzemne cisterne u gradovima Maja, 86, 125 Desire Charnay, arheolog, 102 Diego de Landa, španjolski franjevac i upravitelj Yukatana, 15, 89, 102, 104, 141 DNK "antene", 29-30 Drezdenski Kodeks, sacuvana knjiga Maja, 129, 140, 166-167, 169 Dugi ciklus, 13 baktuna ili 5128 godina, 130, 132 Dzibilchaltun, grad Maja u Meksiku, 122, 128 Ek-Balam, grad Maja na Yukatanu, 101-102 Ekomal Tun, kalendar Maja, 133 El Castillo, najveca gradevina Maja u gradu Tulumu, Quintana Roo, 118 El Mirador, piramida u gradu Maja Labni, Yukatan 87 El Mirador, grad Maja u Guatemali, 121 El Rev, lucki grad Maja na Karibima, 117 Fasquelle Ricardo, honduraski arheolog, 38-39 Fash William, arheolog, 38 Fish Barbara, arheolog 42 Francisco de Montejo, zapovjednik konkvistadora, 102 Frank Dorland, savremeni americki autor o kvarcnim lubanjama Maja, 161, 163 Frans Blom, danski arheolog, 50, 69 Frederick Catherwood, istraživac civilizacije Maja iz XIX stoljeca, 85, 106 Giles Healy, fotograf, "otkrivac" grada Maja Bonampaka, Chiapas, 64-65 Gospodari noci, kalendar Maja, 132 Grolier kodeks, sacuvana knjiga Maja, 140, 168, 169 Grupa od hiljadu stubova, gradevinski kompleks Maja u Chichen Itzi, 97-99 Guerra Ramon, umjetnik iz Copana, autor replike hrama Rosalila, 37-38 Haab, glavni sekularni kalendar Maja, 132 Habuc, piramida Maja u Izamalu, 91 Hi'xwitsu, grad Maja u Meksiku, 152 Hopi Indijanci, potomci Anasazija u Arizoni, 23 Hram broj cetiri, najviša piramida Srednje Amerike, Tikal, Guatemala, 47-48 Hram Gigantskog jaguara, monumentalna gradevina u gradu Maja Tikalu, Guatemala, 48-49 Hram jaguara, Chichen Itza, Yukatan, 100-101 Hram natpisa, Palenque, Chiapas, 51-53, 55 Hram ratnika, monumentalna gradevina Maja u Chichen Itzi, Yukatan, 97-98 Humbatz Men, prorok Maja, 133 Hunab Ku, središte Galaksije prema kosmogoniji Maja, 42, 86, 132, 134, 136 Hunpictoc, piramida Maja u Izamalu, Yukatan, 91 Itzamatual, piramida Maja u Izamalu, Yukatan, 91 Ix Tun, kalendar Maja, 132 Ixim Tun, kalendar Maja, 132 Izamal, grad Maja na Yukatanu, 89-92 Izamna, drevni lider Maja, 91 Izancanac, stariji naziv za grad Maja Yaxchilan, Chiapas, 58 Izapa, grad Maja u Meksiku, 123, 130 John Clark, antropolog, 151 John Lloyd Stephens, istraživac civilizacije Maja iz XIX stoljeca, 34, 36, 72, 85, 88, 106, 110 Juan de Tro y Ortolano, paleontolog, 164 Juan Gutierez Picon, konkvistador, 102 Jupiter, planeta Suncevog sistema, predmet istraživanja Maja, 129-131 Kabah, grad Maja na Yukatanu, 82-85, 87, 120 Kabul, piramida Maja u Izamalu, Yukatan, 91 Kaminal Juyu, grad Maja u Guatemali, 16, 78 Kin, Sunce, 136 Kinich Kak Moo, piramida u gradu Maja Izamalu, Yucatan, 90-91 Klejeb, prorocanski kalendar Maja, 132 Kukulkan, lord, superiorno bice Maja, 73, 95, 104, 146, 165 Kukulkan, piramida u Chichen Itzi na Yukatanu, 23, 92-94, 96, 99, 128-129, 146-149 Ku Tun, kalendar Maja, 132 Ku Xan Suum, kosmicki centar, "drvo života", 53 Labna, grad Maja na Yukatanu, 82, 86-88, 123 Lacandon indijanci, "potomci" Maja iz Chiapasa, 19, 21 Lady Blood, boginja Maja, 154 Lamanai, grad Maja u Belizeu, 113-117 Leopold Stokovski, americki dirigent, posjetilac grada Maja Chichen Itze 144 Loltun, kompleks pecina i ceremonijalno središte Maja na Yukatanu, 78-80 Lubaantum, grad Maja u Belizeu, 159 Macanxoc, kompleks stela u Cobi, 109-110 Madridski kodeks, sacuvana knjiga Maja, 140, 164, 169 Mana, grad Maja na Yukatanu, 15 Manos Negras, crni otisak ruku u pecinama Loltun, Yukatan, 79 Mayab, "dom Maja" - Yukatan, 15 Mayapan, grad Maja na Yukatanu, 102-105 Mars, planeta Suncevog sistema, predmet izucavanja kosmogonije Maja 129, 131 Merkur, planeta Suncevog sistema, predmet izucavanja kosmogonije Maja 129-131 Michuchu Mil, kalendar Maja, 132 Mike Mitchell-Hedges, istraživac civilizacije Maja, 159-161 Mom Tun, kalendar Maja, 132 Monte Alban, ceremonijalno središte u meksickoj državi Oaxaca, 146 Murali Bonampaka, cuveni sacuvani crteži civilizacije Maja, Lacandon rezervat u Meksiku, 21-22, 64-68 Naranjo, grad Maja u Guatemali, 123 Nocuchich, grad Maja u Meksiku, 120 Nohoch Mul, velika piramida u gradu Maja Cobi, Yukatan, 109 Olmeci, kultura drevnog Meksika, 16, 26, 33, 79, 151 Oxkintok, grad Maja na Yukatanu, 74-78 Pacal Votan, vladar Maja, Palenque, Chiapas, 50-56 Palaca guvernera, Uxmal, Yukatan, 69, 125-127 Palenque, grad Maja u Chiapasu, 50-56, 62, 70, 104, 119-120, 123, 130, 149-150, 168 Pariški kodeks, sacuvana knjiga Maja, 140, 168 Piramida Madionicara, Uxmal, Yukatan, 69-71 Plejade, važan zvjezdani sistem u kosmogoniji Maja, 17, 54-55, 93, 97 Popul Vuh, sveta knjiga Maja, 54, 154, 157 Praški kodeks, sacuvana knjiga Maja, 140, 169-170 Puerto Rico, grad Maja u Meksiku, 120 Puuc, region Maja na Yukatanu; takode arhitektonski stil Maja 69, 74, 83, 87-88, 99 Quetzal, sveta ptica Maja, 23, 146, 147 Quetzaqoatl, lord, superiorno bice drevnih naroda Meksika, 95, 146 Quirigua, grad Maja u Guatemali, 36, 110-113, 131 Qunital Beatriz, meksicki arheolog, 107 Ramon Carqasco, arheolog, 85 Rosalila, hram Maja u Copanu, Honduras, 23, 38-43 Sacbe, "bijeli putevi" Maja, 13, 73, 84, 103, 107, 125, 158 Saturn, planeta Suncevog sistema, predmet izucavanja kosmogonije Maja 129-131 Sayil, grad Maja na Yukatanu, 72-74, 82 Shield Jaguar Drugi, vladar Maja, 59, 66 Smoking Shell, vladar Maja iz Lamanaia, Belize, 114-115 Stela E, monumentalni obelisk Maja u Quirigui, Guatemala, 111 Superstring teorija, 28 Tankah, grad Maja, 119 Tazumal, grad Maja u Salvadoru, 117 Teotihuacan, monumentalni drevni grad u Meksiku, 16, 26, 33, 45, 95 Teorija supergravitacije, 28 Teorija svega, univerzalna teorija koja ujedinjuje sve fundamentalne sile univerzuma, 28 Tikal, grad Maja u Guatemali, 36, 44-50, 62, 70, 123, 144 Tiku Tun, prorocanski kalendar Maja, 132 Tolteci, kultura drevnog Meksika, 18, 26, 33, 92, 95 Tula, toltecki grad, 76, 95, 98 Tulum, lucki grad Maja u meksickoj državi Quintana Roo, 102, 117-119, 144-145, 158 Tun, kalendar Maja, 132 Tzat Tun Tzat, palaca Maja u Oxkintoku, Yukatan, 76 Tzolkin, kalendar Maja, 132-137 Tzomapantli, hram lobanja u Chichen Itzi, Yukatan, 99 Tz'otz Tun, prorocanski kalendar Maja, 132 Uaactun, grad Maja u Guatemali, 120, 122-123 Usumacinta, rijeka u Chiapasu, 54, 56-58 Uxmal, grad Maja na Yukatanu, 69-70, 83-84, 119-121, 123, 125-128, 157-158, 166 Venera, planeta Suncevog sistema, predmet izucavanja kosmogonije Maja, 55, 73, 97, 99, 118, 125-126, 131, 136, 170 Xelha, lucki grad Maja u meksickoj državi Quintana Roo, 117 Xibalba, podzemni svijet Maja, 19, 54, 55 Xkaret, lucki grad Maja u meksickoj državi Quintana Roo, 117 Xlabpak, grad Maja u Meksiku, 120 Xlapak, grad Maja u meksickoj državi Yukatan, 82, 88-89 Xultun, grad Maja u Guatemali Yahun, grad Maja na Yukatanu, 107 Yax Rabbit, supruga vladara Maja, 66 Yaxha, grad Maja u Guatemali, 123 Yat Balam, vladar Maja, 59 Yaxchilan, grad Maja u Chiapasu, 56-63, 66, 156 Zac Be (galaksija Mlijecni put), 158 Zculen, grad Maja u Guatemali, 122 Zamaan Ek (zvijezda Sjevernjaca), 97 Zapoteci, kultura drevnog Meksika, 26, 33 Zayi, indijansko ime za grad Maja Sayil, 72 Zinaan Ek, zvijezdana konstelacija Škorpion, predmet izucavanja kosmogonije Maja, 97 Zomorfi, monumentalni kružni kameni blokovi Maja koji prikazuju "mitske" životinje, 111-112 10. Spisak fotografija, ilustracija i tabela 10.1. Spisak fotografija - Fotografija 1: Farmer Maja, videnje guatemalskog umjetnika, kip se nalazi ispred ulaza u Nacionalni historijski muzej, Guatemala City, Guatemala (snimio: Semir Osmanagic), strana 14 - Fotografija 2: Bogato ukrašeni kameni blokovi sa likovima jaguara i orla, Chichen Itza, Yukatan (snimio: Semir Osmanagic), strana 19 - Fotografija 3: Cenote Aqua Azul, sveti izvor Maja, Chichen Itza, Yukatan, strana 21 - Fotografija 4: Murali Maja iz Bonampaka, Chiapas, Meksiko, strana 22 - Fotografija 5: Hram broj 26 sa 2 500 nedešifriranih glifa, Copan, Honduras, strana 35 - Fotografija 6: Trodimenzionalna umjetnost u kamenu, Copan, Honduras, strana 36 - Fotografija 7: Stadion za 30 000 ljudi, Copan, Honduras, strana 37 - Fotografija 8: Autor Semir Osmanagic u razgovoru sa Guerra Ramonom, umjetnikom iz Copana (Honduras), autorom replike hrama Maja Rosalila, strana 38 - Fotografija 9: "Struktura broj 16", oficijelni naziv za piramidu koja skriva hram Rosalilu, Copan, Honduras, strana 39 - Fotografija 10: Hram Rosalila u perfektnom stanju ispod piramide, Copan, Honduras, strana 40 - Fotografija 11: Autor ispred ulaza u Hram Rosalila iznad kojeg su dva vozila te simboli Sunca i srca Galaksije, Copan, Honduras, strana 41 - Fotografija 12: Lik Maja u kabini vozila, hram Rosalila, Copan, Honduras, strana 42 - Fotografija 13: Perfektno zaobljeni kameni blokovi hramova, Tikal, Guatemala, strana 45 - Fotografija 14: Korijeni prekrivaju kamene stepenice, Tikal, Guatemala, strana 46 - Fotografija 15: Piramida dijelom oteta ispod brda, Tikal, Guatemala, strana 47 - Fotografija 16: Hram broj cetiri, najvisa struktura "indijanske Amerike", Tikal, Guatemala, strana 48 - Fotografija 17: Autor ispred hrama Gigantskog jaguara, Tikal, Guatemala, strana 49 - Fotografija 18: Pogled na džunglu sa vrha piramide, Tikal, Guatemala, strana 50 - Fotografija 19: Stepenaste piramide, Palenque, Chiapas, Meksiko, strana 51 - Fotografija 20: Lord Pacal, piktoglifi, Palenque, Chiapas, Meksiko, strana 52 - Fotografija 21: Hram natpisa, Palenque, Chiapas, Meksiko, strana 53 - Fotografija 22: Primopredaja vlasti, Palenque, Chiapas, Meksiko, strana 54 - Fotografija 23: Observatorija, Palenque, Chiapas, Meksiko, strana 55 - Fotografija 24: Rijeka Usumacinta razdvaja džungle Meksika i Guatemale, strana 57 - Fotografija 25: U brodu za Yaxchilan, rijeka Usumacinta, Chiapas, Meksiko, strana 58 - Fotografija 26: Ulazak u Yaxchilan, Chiapas, Meksiko, strana 59 - Fotografija 27: Silazak u labirint, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko, strana 60 - Fotografija 28: Piktoglifi Yaxchilana koji opisuju ovo sofisticirano središte Maja, Chiapas, Meksiko, strana 61 - Fotografija 29: Uspon ka Velikom Akropolisu, Yaxchilan, Meksiko, strana 62 - Fotografija 30: Hram na vrhu piramide, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko, strana 63 - Fotografija 31: Grad Maja Bonampak, blago Chiapasa, Meksiko, strana 64 - Fotografija 32: Velika piramida Bonampaka, Chiapas, Meksiko, strana 66 - Fotografija 33: Murali Bonampaka, Chiapas, Meksiko, strana 67 - Fotografija 34: Krv iz prstiju zarobljenika na muralima Bonampaka: žrtve ili ceremonija oplodavanja zemlje? Chiapas, Meksiko, strana 68 - Fotografija 35: Piramida Madionicara, Uxmal, Yucatan, Meksiko, strana 71 - Fotografija 36: "Ženski samostan", Uxmal, Yucatan, Meksiko, strana 72 - Fotografija 37: Velika Palaca, Sayil, Yucatan, Meksiko, strana 73 - Fotografija 38: Koridor na drugom spratu Palace, Sayil, Yucatan, Meksiko, strana 74 - Fotografija 39: Đavolja piramida, Oxkintok, Yucatan, Meksiko, strana 75 - Fotografija 40: "Struktura broj 1", Oxkintok, Yucatan, Meksiko, strana 76 - Fotografija 41: Labirint Oxkintok, Yucatan, Meksiko, strana 77 - Fotografija 42: Natpis na ulazu u kompleks pecina Loltun koji pojavu Maja na Yukatanu smjesta u period prije 4500 godina potpuno mijenjajuci oficijelna enciklopedijska stanovišta, Yucatan, Meksiko, strana 78 - Fotografija 43: "Ratnik" ili superiorno bice, Loltun, Yucatan, Meksiko, strana 79 - Fotografija 44: Pecina "Grutas Calcehtok", zadnje uporište indijanaca, Yucatan, Meksiko, strana 80 - Fotografija 45: Sipa na svodu pecine, Calcehtok, Yucatan, Meksiko, strana 81 - Fotografija 46: Hram maski, Kabah, Yucatan, Meksiko, strana 46 - Fotografija 47: Cuvari hrama, Kabah, Yucatan, Meksiko, strana 84 - Fotografija 48: Kapija, Kabah, Yucatan, Meksiko, strana 85 - Fotografija 49: Fasada Hrama maski, Kabah, Yucatan, Meksiko, strana 86 - Fotografija 50: Kapija, Labna, Yucatan, Meksiko, strana 87 - Fotografija 51: Maska Caka, Labna, Yucatan, Meksiko, strana 88 - Fotografija 52: Palaca, Xlapak, Yucatan, Meksiko, strana 89 - Fotografija 53: Manastir u Izamalu izgradjen kamenom gigantske piramide, Yucatan, Meksiko, strana 90 - Fotografija 54: Ostaci piramide Kinich Kak Moo, Izamal, Yucatan, Meksiko, strana 91, - Fotografija 55: Piramida Kukulkan, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko, strana 93 - Fotografija 56: Igrom suncevog svjetla i sjene, arhitekte Maja stvaraju iluziju serpenta na kamenim stepenicama i to samo na dan ravnodnevnice, Kukulkanova piramida u Chichen Itzi, Yukatan, Meksiko, strana 94 - Fotografija 57: Glava serpenta, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko, strana 95 - Fotografija 58: Observatorija Caracol, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko, strana 97 - Fotografija 59: "Hram ratnika", Chichen Itza, Yucatan, Meksiko, strana 98 - Fotografija 60: Grupa hiljadu stubova, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko, strana 99 - Fotografija 61: Hram jaguara, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko, strana 101 - Fotografija 62: Pogled na grad Ek-Balam, Yucatan, Meksiko, strana 102 - Fotografija 63: Observatorija, Mayapan, Yucatan, Meksiko, strana 104 - Fotografija 64: Pogled sa piramide, Mayapan, Yucatan, Meksiko, strana 105 - Fotografija 65: Piramida, Acanceh, Yucatan, Meksiko, strana 106 - Fotografija 66: Velika piramida, Coba, Yucatan, Meksiko, strana 108 - Fotografija 67: Spuštanje niz Veliku piramidu, Coba, Yucatan, Meksiko, strana 109 - Fotografija 68: Kameni obelisk - Stela E, teška je 65 tona i nema zadovoljavajuceg odgovora kako je prevezena i uspravljena usred džungle u Guatemali, Quirigua, strana 111 - Fotografija 69: Zoomorph P, kružni kameni blok, prikazuje svemocno superiorno bice u joga položaju koje se, opet, nalazi u ustima jos mocnijeg nepoznatog "monstruma", Quirigua, Guatemala, strana 112 - Fotografija 70: Stela F, kameni obelisk koji opisuju dogadaje koji su se odigrali prije 400 miliona godina (!), Quirigua, Guatemala, strana 113 - Fotografija 71: Originalna sekcija Stele 9 koja predstavlja glavu lorda Smoking Shell, Lamanai, Belize, strana 115 - Fotografija 72: Struktura N10-9, hram Maja, Lamanai, Belize, strana 116 - Fotografija 73: Tri hrama u gradu Maja Tazumal, Salvador, strana 117 - Fotografija 74: El Castillo, Tulum, Quintana Roo, Meksiko, strana 118 - Fotografija 75: Kamena stela broj 5, Izapa, Meksiko, visoka je 255 cm i teška 15 tona; datirana je u 300. godinu prije nove ere, strana 124 - Fotografija 76: "Palaca guvernera", Uxmal, Yucatan, Meksiko, strana 126 - Fotografija 77: "Pet-prema-osam", fasada Palace guvernera, Uxmal, Yucatan, Meksiko, strana 127 - Fotografija 78: Hram Maja je podignut na taj nacin da se samo na dan proljetne i jesenje ravnodnevnice Sunce svom velicinom pojavi u središnjem otvoru, Dzibilchaltun, Meksiko, strana 128 - Fotografija 79: Piramida Kukulkan za vrijeme proljetne ravnodnevnice, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko, strana 128 - Fotografija 80: Broj osam (crta i tri tacke) uklesan u kameni blok, Copan, Honduras, strana 139 - Fotografija 81: Piktoglifi Maja, Copan, Honduras, strana 142 - Fotografija 82: Akusticni kameni zid igrališta, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko, strana 143 - Fotografija 83: Zvižduk iz Tuluma, Quintana Roo, Meksiko, strana 145 - Fotografija 84: Akusticni efekti igrališta u Copanu, Honduras, strana 146 - Fotografija 85: Neproporcionalno visoke, a uske stepenice piramide Kukulkan, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko, strana 148 - Fotografija 86: Palenque kao zvucni odašiljac, Chiapas, Meksiko, strana 150 - Fotografija 87: Igralište, Monte Alban, Oaxaca, Meksiko, strana 152 - Fotografija 88: Igralište, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko, strana 153 - Fotografija 89: Igralište, Copan, Honduras, strana 154 - Fotografija 90: Igralište, Coba, Yucatan, Meksiko, strana 155 - Fotografija 91: Igralište, Yaxchilan, Chiapas, Meksiko, strana 156 - Fotografija 92: Prsten na igralištu Uxmala, Yucatan, Meksiko, strana 157 - Fotografija 93: Kristalna lubanja Maja, Lubaantum, Belize, strana 159 - Fotografija 94: Kopija Kodeksa Maja, Guatemala City, strana 164 - Fotografija 95: Kopija Drezdenskog kodeksa, Chichen Itza, Yucatan, Meksiko, strana 167 - Fotografija 96: Detalj iz Pariškog kodeksa Maja, strana 168 - Fotografija 97: Detalj sa Grolierovog kodeksa, strana 169 - Fotografija 98: Insert iz Praškog kodeksa Maja, strana 170 - 10.2. Spisak ilustracija - Ilustracija 1: Mapa svijeta Maja smještenog na teritoriji današnjih pet centralnoamerickih država: Meksika, Belizea, Hondurasa, Guatemale i Salvadora, strana 32 - Ilustracija 2: Rekonstruisana slika sa stele koja predstavlja vladara Smoking Shell, Lamanai, Belize, strana 114 - Ilustracija 3: Geološka mapa arheološkog nalazista Lamanai, Belize, strana 116 - Ilustracija 4: Ceremonijalne platforme Maja na primjeru gradova Chichen Itza i Uxmal (50), strana 119 - Ilustracija 5: Razlicita dizajnerska rjesenja hramova Maja na primjeru gradova Palenque, Tankah, Tulum i Chichen Itza, strana 119 - Ilustracija 6: Palace Maja na primjeru gradova Uaxactun, Kabah i Uxmal, strana 120 - Ilustracija 7: Tornjevi Maja na primjeru gradova Xlabpak, Nocuchich, Palenque, Puerto Rico i Chanchen, strane 120-121 - Ilustracija 8: Piramide Maja na primjeru gradova Coba, El Mirador i Uxmal, strana 121 - Ilustracija 9: Igrališta Maja na primjeru gradova Copan i Zaculeu, strana 122 - Ilustracija 10: Observatorije Maja na primjeru gradova Uaxactun, Chichen Itza i Dzibilchaltun, strana 122 - Ilustracija 11: Kameni nadsvodni luk u arhitekturi Maja na primjeru gradova Uaxctun, Tikal, Labna, Copan, Palenque i Uxmal, strana 123 - Ilustracija 12: Stele kao originalan arhitektonski izraz Maja na primjeru gradova Izapa, Xultun, Yaxha, Naranjo i Bonampak, strana 123-124 - Ilustracija 13: Primjeri kuca stanovništva Maja, strana 125 - Ilustracija 14: Stela broj 11 iz drevnog grada Maja Izapa, Meksiko, prikazuje Kosmickog Oca u "ustima" Kosmicke Majke; prikazuje se "kanal radanja" (Galaksija Mlijecni put) koji ce svoju kulminaciju doživjeti 21.12.2012. kada se ostvari prorokovani raspored planeta i zvijezda na nebu, strana 130 - Ilustracija 15: Glif koji se izgovara "Ee"; u gornjem desnom uglu je uho koje simbolizira životnu putanju; ravni nos predstavlja stepenice; ovaj glif simbolizira životnu sudbinu, put koji se izabire i pocetnu energiju potrebnu za realizaciju ciljeva, strana 140 10.3. Spisak tabela - Tabela 1: Dosadašnje civilizacije prema americkom autoru Carroll Quigleyu, strana 25 - Tabela 2: Komparacija civilizacija - set primarnih parametara, strana 187 - Tabela 3: Set sekundarnih komparativnih parametara, strana 188 11. Pogovor Tece zamišljeni razgovor izmedu modernog covjeka Zapadne civilizacije s pocetka XXI stoljeca i pripadnika civilizacije Maja s pocetka IX stoljeca. Moderni covjek: "Jedna stvar mi ne ide u glavu..." Maja: "Koja?" Moderni covjek: "Kako to da vi niste razvili alate i tehnologiju, a bili ste toliko mudri?" Maja: "Misliš li da mudrost i ljubav zraci iz alata? Moderni covjek: "?" Maja: Jasne su mi tvoje nedoumice. U vašem svijetu je manje osjetilnih organa i cula... a vi to nadomještate alatima i tehnologijom. Ali, zapamti, to nikako nije znak da ste superiorniji! Naprotiv." Zašto u pogovoru ove disertacije ubacujem ovaj izmišljeni dijalog predstavnika dviju civilizacija koji se nikada nisu sreli? Vrijedi još jednom istaci da mudrost ne dolazi iz tehnologije. A da li tehnologija proistjece iz mudrosti? Ili nas tehnologija uljuljka u mišljenju da smo dostigli narociti visok nivo... a u stvari nas samo limitira i onemogucava u razvoju mentalnih sposobnosti? Nadam se da je ova disertacija odgovorila na ovo pitanje. Tehnologiju bih opisao kao materijalne produžetke našeg tijela i naših cula (automobil, kompjuter, teleskop). A ono što nazivamo historijom ili historijskim progresom zapravo simplificirano svodimo na historiju tehnologije. I onda to, sasvim pogrešno, poistovjetimo sa civilizacijom. Prema našim standardima, društvo okruženo tehnološkim komforom se smatra razvijenom civilizacijom. Ali, upitajmo se, da li tehnološki napredak razvija istinsku kreativnost kod covjeka ili njegov spiritualni nivo? Ili je moguce da sve sprave kojima smo okruženi zapravo limitiraju naše frekvencije i iskljucuju naša osjetila... ne dozvoljavajuci nam da primamo kosmicke informacije? Možda nam se cini da nemamo ništa zajednickog sa Majama. Pa cak i da nemamo fizickih slicnosti sa tijelima koje su Maje naseljavale; fizicke karakteristike današnjih indijanaca srednje Amerike su nešto drugacije. Ali, jedan od poželjnih modela naše buducnosti je da, vremenom, mi postanemo planetarne Maje. Da stvorimo sofisticiranu tehnologiju koja ce kombinovati dostignuca moderne nauke i mentalnih sposobnosti Maja. Da utvrdimo humane civilizacijske ciljeve koji ce harmonicno spojiti frekvencije kosmickih informacija i našu svakodnevnicu. Da kreiramo ciste planetarne tehnologije i živimo komforno i kreativno u manjim zajednicama.